1. POJAM NASLEĐIVANJA?

Nasleđivanje nastaje i proizvodi dejstvo posle smrti fizičkog lica, a sastoji se u stupanju naslednika u 
imovinskopravne odnose umrlog lica koji su postojali u vreme smrti lica.

U času smrti ostavioca otvara se njegovo nasleđe  

– nastaje  

delacija,

  a naslednici se pozivaju na 

nasleđe. Smrću prestaje subjektivitet ostavioca, a prava podobna za nasleđivanje prelaze na njegove 
univerzalne i singularne sukcesore.

Umrlo lice je 

ostavilac.

 Ostavilac koji je sačinio testament naziva se 

testator

 ili 

zaveštalac.

Lice koje stupa u imovinske odnose umrlog lica jeste 

naslednik.

 Kada više lica nasleđuje isto nasleđe 

označavaju se kao 

sanalsednici. 

Naslednik   je  

univerzalni   sukcesor

  ostavioca   koji,   u   trenutku   smrti   ostavioca   stiče   celokupnu 

zaostavštinu ili jedan njen idealno određeni deo.

Singularni sukcesor

 je lice koje stiče iz zaostavštine pojedine određene stvari i prava.

Imovina koja je ostala posle smrti ostavioca jeste 

zaostavština, nasleđe, nasledna masa 

ili 

ostavina.

2. POJAM NASLEDNOG PRAVA?

Izraz   ,,nasledno   pravo’’   obuhvata   objektivno   nasledno   pravo,   subjektivno   nasledno   pravo   i   nauku 
naslednog prava.

Objektivno nasledno pravo –

  je sistem propisa koji reguliše naslednopravne odnose – prelaženje 

zaostavštine sa ostavioca, posle njegove smrti, na naslednike.

Ustav jemči pravo nasleđivanja u skadu sa zakonom. Odredbama u Ustavu se garantuje privatnopravno 
nasleđivanje. Osim toga, ne može se ograničiti pravo nasleđivanja licima koja nisu platila porez na 
imovinu, sudske ili administrativne takse, itd.

Zakoni kao izvori prava

  – Zakon o nasleđivanju (ZON) je osnovni izvor materijalnog naslednog 

prava. Osnovni izvor naslednopravne procedure jeste Zakon o vanparničnom postupku.

Subjektivno nasledno pravo –

 je pravo naslednika da posle smrti ostavioca stekne podobna prava za 

nasleđivanje na celoj ili na idealno određenom delu zaostavštine. Ovo pravo se izvodi iz objektivnog 
naslednog prava.

Pravo   naslednika   nastaje   tek   smrću   ostavioca,   a   pre   toga   postoji   pravno   stanje   kome   nedostaje 
dopunska činjenica da bi subjektivno nasledno pravo nastalo.

Nauka naslednog prava

 – je naučna dispciplina koja izučava objektivno i subjektivno nasledno pravo.

3. NAČELA NASLEDNOG PRAVA?

U našem naslednom pravu se mogu izdvojiti sledeća načela:

Načelo nasleđivanja u momentu smrti

 – Institut nasleđivanja se primenjuje tek kada nastupi 

smrt fizičkog lica. Za vreme života nekog lica ne može se naslediti njegova imovina. Isto 
dejstvo kao smrt ima i proglašenje nestalog lica za umrlo.

Sve dok je lice živo, ono samostalno raspolaže svojom imovinom. Odricanje od nasleđa koje 
nije otvoreno je ništavo.

Načelo sticanja zaostavštine po sili zakona

 – U trenutku smrti ostavioca zaostavština po sili 

zakona, bez ikakvih radnji mogućih naslednika, matičara ili suda, prelazi na njegove zakonske i 
testamentarne naslenike i kada za tu činjenicu oni znaju, i pre davanja nasledničke izjave. 
Smrću ostavioca jedno lice se poziva na nasleđe, stiče nasledno pravo i zaostavštinu. Od tog 
trenutka naslednik stiče i pravo na odricanje od nasleđa. Ako se naslednik ne odrekne nasleđa, 
smatraće se da se primio nasleđa. 
Naslednik se može odreći nasleđa izjavom pred sudom. Može se odreći samo u svoje ime. 
Smatra se da naslednik koji se odrekao nasleđa nikad nije ni bio naslednik, te se u ovoj pravnoj 
situaciji primenjuje pravo predstavljanja.

Načelo neposredne univerzalne sukcesije

 – izražava se kroz pravilo da u trenutku ostaviočeve 

smrti podobna prava i obaveze prelaze na njegovog naslednika ili sanalednike. Univerzalna 
sukcesija nastaje po sili zakona i kada iza ostavioca nisu ostali naslednici ili su se oni odrekli 
nasleđa. U tom slučaju kao univerzalni sukcesor pojavljuje se država.
Singularni sukcesor stiče samo prava iz zaostavštine jer ne odgovara za dugove zaveštaoca. 
Tesrtator, ipak, u testamentu može narediti da legator odgovara za sve njegove dugove ili za 
neke od njih, u granicama vrednosti legata.

Načelo nasleđivanja na osnovu testamenta i zakona

 – Prvi osnov pozivanja na nasleđe jeste 

testament. Na osnovu zakona naslednici nasleđuju ako testament nije sačinjen, ili je sačinjen ali 
je opozvan ili oglašen ništavim ili testamentarni naslednik ne može ili neće da nasledi. Jedno 
lice može da nasledi na osnovu testamenta i na osnovu zakona istovremeno.

Načelo ravnopravnosti –

  Bez obzira na rasu, pol, nacionalnu pripadnost, društveno poreklo, 

rođenje, veroispovest itd. Izjednačena su deca rođena u braku i van braka.

Načelo dobrovoljnosti sticanja

  – Licu koje ne želi biti naslednik se ne može to svojstvo 

nametnuti. Ako se naslednik odrekao nasleđa fingira se da on nikad nije ni bio naslednik.
Izuzetak od ovog načela propisan je za slučaj kada nema lica koja mogu i žele da naslede – tada 
nasleđuje Republika Srbija. RS se ne može odreći nasleđa. 

Načelo   slobode   sačinjavanja   testamenta

  –   proističe   iz   načela   autonomije   volje.   Sloboda 

sačinjavanja testamenta omogućava svakom testamentarno sposobnom licu da svojom voljnom, 
u testamentu odredi lice koje će ga naslediti i šta će naslediti, te da postavi izvršioca testamenta. 
Ostavilac može raspolagati samo raspoloživim delom zaostavštine, a ne i nužnim delom.

Načelo   raspravljanja   zaostavštine   po   službenoj   dužnosti

  –   Postupak   raspravljanja 

zaostavštine je vrsta vanparničnog postupka. On se pokreće i vodi po službenoj dužnosti, čim 
sud sazna da je neko lice umrlo ili da je proglašeno za umrlo.
Matičar koji je izvršio upis smrti u matičnu knjigu umrlih dužan je da u roku od 30 dana po  
izvršenom upisu dostavi ostavinskom sudu izvod iz matične knjige umrlih. Ostavinski sud, 
zatim, donosi rešenje kojim poverava javnom beležniku da sastavi smrtovnicu. Javni beležnik je 
dužan da potpunu smrtovnicu dostavi ostavinskom sudu od roku od 30 dana od dana kadda je 
primio rešenje kojim mu je povereno da sastavi smrtovnicu.

4. PRETPOSTAVKE ZA NASLEĐIVANJE?

Da   bi   moglo   nastupiti   nasleđivanje,   nužno   je   ostvarenje   sledećih   pretpostavki:  

da   nastupi   smrt 

fizičkog   lica,   odnosno   da   je   nestalo   lice   proglašeno   za   umrlo,   da   postoje   naslednici   koji   su 
nadživeli momenat delacije, da postoji zaostavština 

i

 da postoji osnov za nasleđivanje.

background image

saznao da je nestalo lice živo, on će po službenoj dužnosti pokrenuti i sprovesti postupak radi ukidanja 
tog rešenja.

Smrću fizičkog lica ili proglašenjem za umrlo prestaje njegov pravni subjektivitet. Tog momenta se 
otvara nasleđe umrlog, a na naslednike po sili zakona prelazi zaostavština kao celina i prestaje brak.

6. POSTOJANJE NASLEDNIKA?

Nasledna prava može steći fizičko lice koje je bilo 

živo u vreme smrti

 ostavioca ili je 

bilo začeto, a 

kasnije se živo rodi.

 Takođe, pravno lice može naslediti ako 

postoji u vreme smrti ostavioca.

 Pravno 

lice može naslediti na osnovu testamenta, a na osnovu zakona samo jedno pravno lice – Republika 
Srbija.

Kad je jedno lice postavljeno za naslenika ili legatara  

pod odložnim uslovom,

  ono mora doživeti 

momenat delacije, ali i trenutak ispunjenja uslova. 
Lice   postavljeno   za  naslednika  

pod  odložnim   rokom

  može  postati  naslednik   ako   doživi  trenutak 

delacije i protek odložnog roka.

Pravnu sposobnost stiče fizičko lice koje je živo rođeno, a gubi je smrću.

Nasleđivanje   kad   naslednik   ne   postoji   u   vreme   delacije

  –   Od   pravila   da   naslediti   može   samo 

naslednik koji je živ u trenutku delacije predviđeni su izuzeci. ZON omogućava nasleđivanje i kada 
naslenik nije bio živ u vreme delacije i to: 

kad je dete začeto, a nije rođeno i kad je pravno lice u 

osnivanju.

Nasledno pravo začetog, a nerođenog deteta

 – Začeto dete se smatra za rođeno ako je to u njegovom 

interesu, a rodi se živo. Začeto dete se u vreme otvaranja nasleđa smatra naslednikom pod odložnim 
uslovom – ako bude živo rođeno. Ako je dete začeto posle smrti ostavioca ne stiče svojstvo naslednika.

Nasleđivanje pravnog lica

  – Pravna lica mogu biti pozvana na nasleđe na osnovu testamenta, a na 

osnovu zakona može naslediti samo RS, ako nema drugih zakonskih naslednika. 
Izuzetno, kada je testator naredio osnivanje zadužbine i odredio sredstva za postizanje njenog cilja nije 
neophodno da je zadužbina stekla svojstvo pravnog lica u času delacije. U tom slučaju se smatra da je  
zadužbina postojala u vreme delacije, a ako ne dobije odobrenje za rad, smatra se da nije ni postojala.

7. SPOSOBNOST ZA NASLEĐIVANJE?

Sposobno je da nasledi lice koje nije nesposobno, a ni nedostojno za nasleđivanje. 

Nasledna   prava   stranaca

  –   Strani   državljani   su   samo   izuzetno   sposobni   za   nasleđivanje.   Strano 

fizičko   lice   može   na   teritoriji   Srbije,  

pod   uslovima   uzajamnosti

  sticati   pravo   svojine   na 

nepokretnostima nasleđivanjem kao i državljanin Srbije. Shodno tome, strani državljani nisu sposobni 
da nasleđuju u našem pravu, ako takvu sposobnost nemaju naši državljani prema propisima zemlje 
stranog državljanina.

8. NEDOSTOJNOST ZA NASLEĐIVANJE?

Nedostojnost za nasleđivanje

  je individualni razlog za oduzimanje svojstva naslednika i laegatara 

nekom fizičkom licu prema određenom ostaviocu zbog protivpravnog ponašanja naslednika prema 
ostaviocu.   Nedostojnost   za   nasleđivanje   nastupa  

po   sili   zakona  

i

  na   nju   sud   pazi   po   službenoj 

dužnosti. 

Lice nedostojno za nasleđivanje ne može ništa naslediti na osnovu zakona ili testamenta niti 

primiti bilo kakvu korist kao legatar.

Razlozi za nedostojnost:

Lišenje života ili pokušaj lišenja života ostavioca

  – Nedostojan je onaj ko umišljeno liši 

života ostavioca ili je to pokušao. Isključena je nedostojnost ako je delo učinjeno iz nehata, u 
nužnoj odbrani ili krajnjoj nuždi. 
Krivična odgovornost se utvrđuje pravosnažnom presudom krivičnog suda.
Ostavilac   može   oprostiti   nedostojnom   licu   koje   je   pokušalo   da   ga   liši   života,   u   obliku 
potrebnom za testament.

Onemogućavanje   slobode   testiranja

  –   Nedostojan   je   onaj   ko   je   prinudom,   pretnom   ili 

prevarom naveo ostavioca da sačini ili opozove testament ili neku njegovu odredbu, ili ga je u 
tome sprečio.
Prinuda   je   protivpravna   sila   koja   se   testatoru   stavlja   u   izgled   ili   se   na   njemu   neposredno 
primenjuje sa ciljem da se testator onemogući da slobodno izrazi svoju volju. Prinuda može biti 
pretnja ili fizička prinuda.
Poništenje testamenta zaključenog usled prinude se može zahtevati u roku od godinu dana od 
dana prestanka prinude, a najkasnije u roku od 10 godina od dana proglašenja testamenta.
Prevara je namerno izazvana ili održavana zabluda kod testatora da bi izjavio određenu volju. 
Izazivanje zablude se može učiniti aktivnim i pasivnim ponašanjem naslednika ili drugog lica. 
Poništenje rušljivog testamenta zbog prevare može se zahtevati u istim rokovima kao i u slučaju 
prinude.

Uništenje, skrivanje ili falsifikovanje

 – isprave o poslednjoj izjavi volje u nameri sprečavanja 

ostvarenja   te   volje   čini   naslednika,   koji   je   preduzeo   te   akte,   nedostojnim   nasleđivanja. 
Nedostojan je i naslednik koji zna da je testament falsifikovan, ali je izjavio da se prima nasleđa 
na osnovu takvog testamenta. 
Zainteresovana lica su ovlašćena da dokazuju da je testament postojao, da je uništen ili skriven i 
da je bio sačinjen u obliku propisanom zakonom.
Da li je isprava o testamentu falsifikovana utvrđuje se pravosnažnom presudom krivičnog suda.

Teže ogrešenje o zakonsku obavezu izdržavanja i sukraćivanje nužne pomoći –

 Nedostojan 

je da nasledi: onaj ko se teže ogreši o zakonsku obavezu izdržavanja prema ostaviocu, i onaj ko 
je ostaviocu uskratio nužnu pomoć. 
Od lica koja se međusobno nasleđuju pravo na izdržavanje postoji između: supružnika, roditelja 
i dece i drugih srodnika. Prema tome, nedostojan je da nasledi naslednik koji je, na osnovu 
zakona bio obavezan da doprinosi za izdržavanje testatora. 
Teže ogrešenje je pravni standard koji se konkretizuje u svakom pojedinačnom slučaju.
Nužna je ona pomoć koja je neophodno potreba ostaviocu da bi mu se spasao život ako se ona 
može pružiti tako da naslednik ili treće lice ne dođe u istu opasnost.

Dejstvo i prestanak nedostojnosti

 – Ako je testamentarni naslednik nedostojan da nasledi, na nasleđe 

se   pozivaju   zakonski   naslednici   ostavioca.   Nedostojnost   može   prestati   samo   po   volji   ostavioca. 

Oproštaj nedostojnosti mora biti učinjen u formi potrebnoj za testament.

9. ZAOSTAVŠTINA?

background image

Porodična   prava   i   obaveze

  –   su   neimovinska   prava,   ali   i   većina   imovinskih   porodičnih   prava   i 

obaveza,   vezana   su   za   ličnost   i   nisu   naslediva.   Obaveza   zakonskog   izdržavanja   je   imovinskog 
karaktera, ali je vezana za ličnost. 

U određenim pravnim situacijama nasleđuje se 

aktivna procesna legitimacija.

 Tako, pravo na tužbu 

za   poništenje   braka   ne   prelazi   na   naslednike   supružnika   –   oni   mogu   samo   nastaviti   već   započeti 
postupak radi utvrđivanja da li je postojao osnov za poništenje braka. Isti slučaj je i kod tužbe u sporu o 
materinstvu i očinstvu.

Nasleđivanje pravne moći davanja nasledne izjave

 – Naslednik se može odreći nasleđa izjavom pred 

sudom do okončanja prvostepenog postupka za raspravljanje zaostavštine.

Nasleđivanje   udela   i   akcija   u   privrednom   društvu

  –   Mogućnost   nasleđivanja   udela   i   akcija   u 

privrednom društvu zavisi od toga da li je u pitanju društvo lica ili društvo kapitala. U društvu lica kad 
nastupi smrt ortaka ili komplementara važi pravilo da se udeo tog lica ne nasleđuje, već se raspoređuje 
srazmerno na preostale ortake ili komplementare.

Za društva kapitala važi pravilo nasledivosti udela, odnosno akcija. Tako, u slučaju smrti člana društva 
s ograničenom odgovornošću naslednici tog člana stiču njegov udeo u skladu sa ZON-om. Akcije koje 
izdaje akcionarsko društvo jesu hartije od vrednosti i stoga su prenosive i nasledeice.

10. PREDMETI DOMAĆINSTVA?

Predmeti nasleđivanja nisu 

predmeti domaćinstva,

 a ni dobra za koja su ostaviočevu imovinu uvećali 

njegovi potomci koji su s njim živeli u zajednici. 

Svojstva predmeta domaćinstva

  imaju stvari manje vrednosti koje služe svakodnevnim potrebama 

jednog lica ili više lica iz kruga ostaviočevih potomaka, njegovog supružnika i roditelja. Koje stvari 
imaju svojstvo stvari manje vrednosti utvrđuje sud u svakom pojedinom slučaju.

Ostaviočevi potomci, njegov supružnik i roditelji stiču zajedničku svojinu na predmetima domaćinstva 
ako su sa ostaviocem živeli u istom domaćinstvu. U pravnoj teoriji se ističe da bi prilikom deobe 
predmeta domaćinstva trebalo deliti u skladu s doprinosom u njihovom sticanju. Podela na jednake 
delove bi bila duboko neprivlačna.

Na stvarima i pravima kojima je uvećana zaostavština, potomak stiče pravo zajedničke svojine, koja se, 
određivanjem   visine   njegovog   doprinosa   u   sticanju   stvari,   pretvara   u   susvojinu.   O   izdvajanju   iz 
zaostavštine po osnovu doprinosa sud ne odlučuje po službenoj dužnosti, nego  

na osnovu zahteva 

potomaka.

11. OSNOVI NASLEĐIVANJA?

U   širem   smislu   osnov   nasleđivanja   jeste

  osnov   iz   koga   proističe   subjektivno   nasledno   pravo 

naslednika. U tom smislu zakon bi bio jedini osnov pozivanja na nasleđe. 

U užem smislu osnov nasleđivanja

 se određuje prema činjenici ko neposredno određuje naslednika. 

Jedno lice, u našem pravu, može biti naslednik ostavioca na osnovu testamenta i na osnovu zakona.

Želiš da pročitaš svih 56 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti