Naučna dokumentacija i informacije
UNIVERZITET U SARAJEVU
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
ODSJEK ZA HEMIJU
II CIKLUS STUDIJA – OPĆI SMJER
SEMINARSKI RAD
NAUČNA DOKUMENTACIJA I INFORMACIJE
Sarajevo, decembar 2016.
Mentorica:
Studenti:
Prof. dr. Meliha Zejnilagić - Hajrić
Esma Bešlić
Meho Aliefendić
Šejla Džananović
1
Sadržaj

3
2. Dokumentacija i informacije
2.1.
Definisanje pojmova naučna dokumentacija i informacije
U procesu izrade nekoga sastava, napisa, naučnog rada, retoričari razlikuju obično tri glavne
etape:
1. Prikupljanje dokumentacije, to jest iznalaženje i prikupljanje građe, odnosno naučnih
informacija koje doprinose rješenju postavljenog naučnog problema
2. Raspored građe (kompozicija), to jest sređivanje i organiziranje prikupljenih naučnih
informacija u jednu cjelinu
3. Redigovanje raspoređene građe (istraživanje), to jest iznalaženje najpodesnijeg i
najadekvatnijeg oblika i izraza za prikupljene i sređene naučne informacije (Šamić,
1984).
Prvi zadatak koji se nameće u procesu jednog naučnog naučnoga rada jeste traganje za
informacijama i dokumentacijom. Postavlja se pitanje šta su zapravo naučne informacije i
dokumentacija. Rezultat svakog naučnog ili tehničkog rada, intelektualnog ili fizičkog
istraživanja jest – informacija (Blažević, 1971).
Naučne informacije kao dio naučno-stručnog znanja definiraju se kao "objektivno
znanje o svijetu i bitku prikupljeno naučno-istraživačkim metodama te ovjereno
empirijskim promatranjem prirodnih fenomena u prirodi."
Po slavnom hemičaru Michaelu Faradayu, korisno znanstveno istraživanje je ono
koje ima svoj početak, kraj i objavljeni rezultat.
Nauka je kumulativnog karaktera. Svaki novi dio pridodaje se cjelokupnom skupu
znanja, mijenja ga, redefinira ili odbacuje ono znanje koje je bilo prije njega.
Profesija naučnika temelji se na kritičkom prosuđivanju prikupljenih ili uočenih
informacija te donošenju odluka. Postupak odlučivanja zavisi o ličnim
karakteristikama naučnika, te je uslovlje njegovim društvenim i ekonomskim
kontekstom kao i razinom postignutog prijašnjeg obrazovanja i stalnog stručnog
usavršavanja.
Definicije informacija polaze od toga da informacije smanjuju neizvjesnost, da su
posredovane komunikacijskim kanalom od pošiljatelja primatelja i sl. Svojstva
znanstvene informacije su (A. I. Mihailov i saradnici):
4
1. neodjeljivost znanstvene informacije od fizičkog nosioca
2. neaditivnost, nekomutativnost, neasocijativnost – znanstvena
informacija nije suma ili aritmetička sredina postojećih dijelova koji je
tvore, niti je samo zbroj činjenica i teorija
3. prisutnost vrijednosti – ona ima pragmatičnu vrijednost
4. društvenu narav – ona je oblik društvene djelatnosti i društvena
činjenica
5. semantički karakter
6. jezične prirode
7. neovisna o jeziku i nosiocu
8. diskretnost
9. kumulativnost
10. nezavisnost o njezinu tvorcu
11. zastarijevanje
12. diseminacija
U informacijskom društvu informacije su činile osnovnu ekonomsku vrijednost, a
kumulacija informacija podrazumijevala je neminovni napredak. Današnje društvo
znanja, temeljeno na informacijama kumuliranim na internetu, bazama podataka i
sl. suočeno je s činjenicom da informacije same po sebi ne impliciraju nužno
napredak. Kumuliranim informacijama potrebno je znati baratati, prerađivati ih i
temeljem njih donositi ispravne odluke, pravilno rasuđivati (Crane, 2003).
Svaka informacija, od svog izvora, prolazi u različitim oblicima i putem različitih
objekata do novih istraživača, koji se njome koriste u daljnjim istraživanjima. Tako
se stvara sistem informacija i traže najpovoljniji načini i uvjeti za njihovo
prenošenje i korištenje. Historijski posmatrano, u prvom milenijumu prenošenje
informacija se obavljalo usmenim putem, u drugom preko pisanog, a kasnije
štampanog teksta, dok se u trećem milenijumu većina informacija prenosi
elektronski. Prva velika revolucija došla je sa uvođenjem štampe u XV stoljeću. U
XVII stoljeću je prenos znanja ubrzan razvojem enciklopedija, učenih društava,
naučnih časopisa, naučnih i književnih salona koji su doveli u XIX stoljeću do
pojave bibliografija, osnivanja biblioteka i javne dostupnosti publikacija. Ovaj
lanac (naučnici, izdavači, distributeri i biblioteke) bio je osnova informacionog toka
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti