Nauka o bankarstvu
NAUKA U BANKARSTVU
Nauka o bankarstvu je disciplina koja naucnom metodom objasnjava poseban aspekt monetarnih
faktora i monetarnih transakcja.
Bankarstvo se bavi istrazivanjem uloge, znacaja i poslovanja banaka kao znacajnih institucija
finansijskih i ekonomskih sistema zemlje.
Ono ima zadatak da ispituje i prati opsta ekonomska kretanja koja se ispoljavaju funkcionisanjem
banaka u bankarskom sistemu.
Proucava funkcije i uloge bankarskog sistema, bankarsko poslovanje, a narocito odnose, procese i
poslovne transakcije koji se javljaju po osnovu stvaranja i koriscenja novca preko banaka.
Bankarstvo kao naucna disciplina razvilo se drugom polovinom XIX veka.
Savremena shvatanja posmatraju banku kao specificno preduzece koje posluje novcem, zbog cega ima
veci drustveni znacaj u odnosu na druga, “obicna” preduzeca.
Osim ovog pristupa (mikroekonomskog), bankarsko poslovanje se tretira kao celina ekonomskih,
finansijskih i monetarnih mera kojima se bankarski sistem stavlja u funkciju ocuvanja stabilnosti
nacionalne valute, snabdevanja potrebnom kolicinom novca i kredita, efikasnog platnog prometa…
(makroekonomski pristup).
NASTANAK I RAZVOJ BANAKA
Stvaranje i razvoj banaka omogucila je pojava kovanog novca. Medjutim, kako je kovani novac
postojao i pre nove ere, ipak se ne moze reci da su banke u danasnjem smislu reci oduvek postojale.
One su se razvijale kroz nekoliko faza:
I faza
– pocinje pojavom kovanog novca, tj. robovlasnickog perioda (izmedju VII i V veka p.n.e.) i
traje sve do kraja XIV veka. Karakteristicni poslovi su menjacki, zalozni… U Antickoj Grckoj se
razvijaju “safarski” (menjacki) poslovi. Tako nastaju trapezari, bankari starog jelinskog doba, nazvani
po stolovima na kojima su obavljali svoj posao. Vec tada se razvija zaduzivanje na hipoteku, sto je
kasnije omogucilo pojavu komercijalnih kredita.
II faza
– od XIV do XVIII veka. Obelezavaju je specijalizovane novcane ustanove. Pocetkom XVII u
Amsterdamu se desavaju znacajni dogadjaji u razvoju bankarstva. Javljaju se i prvi problemi kvaliteta
kovanog novca (krivotvorenje). Pojava i razvoj
Bank of England
i
Banque Royale
u Engleskoj i
Francuskoj (XVII i XVIII vek) pokazuju znacaj poverenja u bankarskom poslovanju.
III faza
– nastaje pocetkom XIX veka, najpre u Engleskoj a zatim i u drugim zemljama, kada se banke
osnivaju kao akcionarska drustva ili komanditna drustva sa velikim sopstvenim kapitalom. U to vreme
se pocinje i sa razvojem naucnog istrazivanja sustine bankarskog poslovanja. Analiziraju se osnovni
principi i utvrdjuju odredjene zakonitosti, na osnovu kojih se formulisu bankarske strategije.
POJAM I ULOGA BANAKA
Pojam banka potice od latinske reci
BANCO
, koja oznacava klupu (tezgu-salter), postavljenu na ulici,
trgu… na kojoj se vrsila razmena razlicitih oblika i vrsta novca, kao i novcane transakcije naplate i
placanja u vezi sa obavljenim trgovinskim prometom.
Savremeno svetsko bankarstvo, kroz izraz “bankarska revolucija”, ukazuje na mogucnosti
reorganizacije banaka njihovim medjusobnim spajanjima i preuzimanjima, razvoju i primeni
tehnologije u bankarskom poslovanju, ulozi i znacaju informacije.
Banka je:
•
samostalni privredni i trzisni subjekt
•
posrednicka institucija u transferisanju sredstava izmedju finansiranja suficitarnih i deficitarnih
transaktora
•
institucija koja obavlja sve novcane, depozitne i kreditne transakcije svojih komitenata
•
institucija koja obavlja svoje funkcije profesionalno, organizovano i adaptirano
POJAM MISIJE ILI SVRHE POSTOJANJA BANAKA
Misija banke, ne samo da je povezana sa planiranjem vec je ona osnova za poslovnu filozofiju i stil
poslovanja banke, mobilizaciju i kohezionu snagu ponasanja zaposlenih u jednom istom cilju –
uspesnom poslovanju banke.
Rec misija potice od latinske reci
MISSIO
= odasiljanje. Usko sa reci misija, povezani su i izrazi
misionarska aktivnost i misionar.
Misija shvacena u takvom smislu je:
•
jasna i usmerena
, tako da se clanovi organizacije sa njom mogu lako identifikovari, a samim tim i
sa organizacijom u celini
•
nadahnjujuca i inspirisuca
, tako da clanovi organizacije mogu dalje da ucvrscuju tu identifikaciju
•
jedinstvena
, tako da se njeni clanovi mogu razlikovati od drugih organizacija i njihovih pripadnika.
DEFINISANJE I RAZLICITA SHVATANJA MISIJE BANKE
Misija je razlog, svrha ili sustina postojanja banke u privrednoj i drustvenoj sredini.
Ustvari, misija je determinanta i okvir sopstvenih ciljeva i zadataka banke u najopstijem izrazu te reci.
Ona je izraz filozofije jedne banke. To je refleksija onog u sta banka veruje i kakvu je deonicari zele
kao finansijsku instituciju.
Bez jasno definisane misije banke nema osnova i mogucnosti za uspesno dugorocno strategijsko
planiranje.
Menadzment tim banke mora imati u vidu sledecih pet elemenata:
1)
istoriju banke, odnosno istoriju njenih ciljeva i politika
2)
sadasnje karakteristike menadzment tima i vlasnika banke
3)
uticaj misljenja sredine
4)
bancine resurse
5)
mora bazirati svoju misiju na svojoj kompetenciji i sposobnosti.
Postoje dva shvatanja misije. To je klasicno i savremeno.
K
LASICNO
polazi od toga da se pod misijom mogu smatrati izrazi vezani za: osnovnu delatnost, svrhu
postojanja, globalne zadatke i globalne ciljeve organizacije ili banke.
S
AVREMENO
polazi od toga da misija mora da sadrzi: osnovnu svrhu postojanja, racionalnu i
komercijalnu logiku rada, te emotivnu i moralnu logiku ponasanja clanova organizacije, tj. banke.
U okviru savremenog shvatanja vizije, mogu se sagledati i dva posebna pristupa u kojima je misija:
1)
kao sastavni deo vizije – misija je koncipirana preko buduceg domasaja proizvoda i usluga, trzista i
geografskih podrucja buduceg razvoja i nacina sticanja osnovne konkurentske prednosti ili vodece
pozicije na trzistu.
2)
marketinski orijentisana misija trebala bi da fokusira svoj sadrzaj na tri elementa:
a)
grupe kupaca – korisnika koje ce banka usluzivati
b)
potrebe korisnika koje ce banka zadovoljiti
c)
nacin ili tehnologiju pomocu koje ce se te potrebe zadovljiti.
UTVRDJIVANJE I DEFINISANJE CILJEVA BANKE

•
funkcionalni
•
vremenski ili rocnost.
Bilansni kriterijum: poslovi mogu biti:
- pasivni
- aktivni
- sopstveni
- neutralni.
Funkcionalni kriterijum:
- poslovi mobilizacije i koncentracije sredstava
- kreditne
- komisione
- sopstvene.
Rocnost (po analizi izvora plasmana):
- kratkorocni
- dugorocni
- srednjerocni.
OSNIVANJE BANKE
Banka se kao AD osniva ugovorom o osnivanju i obezbedjennjem sredstava za osnivacki kapital banke.
Banku mogu osnivati najmanje dva akcionara, koja mogu biti domaca ili strana pravna ili fizicka lica.
Akcionarski kapital banke se moze sastojati iz novcanog i nenovcanog dela.
Novcani deo osnivackog kapitala ne moze biti manji od 10.000.000 eura.
Nema ogranicenja na iznos kapitala koji stranac moze da investira u akcionarski kapital banke.
POSTUPAK IZDAVANJA DOZVOLE ZA RAD
Prilaze se:
-
Ovlascenje za lice sa kojim ce NBS saradjivati u postupku po zahtevu za izdavanje dozvole za rad
-
Ugovor o osnivanju banke
-
Izjava da ce novcana srestva na ime osnovnog kapitala biti uplacena na racun NBS
-
Podatke neophodne za utvrdjivanje boniteta akcionara
-
Program rada banke za period od 5 godina i predlog njene poslovne politike
-
Predlog statuta
-
Dokaz o postojanju uzajamnosti
-
Podatke o kadrovskoj i tehnickoj osposobljenosti banke za obavljanje poslova iz ugovora
-
Imena i preporuke za predlozene clanove upravnog i nadzornog odbora kao i za predlozena lica sa
posebnim ovlascenjima i odgovornostima
-
Dokaz o uplati propisane naknade.
NBS je duzna da na osnovu zahteva oceni ispunjenost zakonskih uslova i opravdanost osnivanja banke.
Banka stice svojstvo pravnog lica upisom u Sudski registar.
Prijava za upis u Sudski registar podnosi se u roku od 45 dana od dana prijema resenja o izdavanju
dozvole za rad.
DEPOZITNE BANKE
Najrasprostranjeniji oblik bankarskog organizovanja.
Njihov primarni posao je pribavljanje sredstava iz uloga na stednju i depozita.
Depozitne banke usmeravaju prikupljena sredstva za odredjene komercijalne aranzmane privrednih
subjekata, pa se zato nazivaju i komercijalne banke.
U SCG su najcesce organizovane kao samostalne, ili u manjem broju, objedinjene kao “cerke banke” u
sastavu bankarskih asocijacija holding banaka.
Depozitna banka je osnovni subjekt preko kojeg CB ostvaruje preduzete mere kreditno-monetarnih
regulisanja iz domena emisione, kreditne, monetarne i devizne politike.
Depozitne banke imaju uticaj na finansijsko trziste a posebno na trziste novca jer raspolazu
odgovarajucim viskovima likvidnih novcanih sredstava.
Osim ovih, bave se i drugim poslovima:
•
poslovanjem HOV
•
komisionim poslovima…
Zato sto je bliska potrebama njenih clanova osnivaca i komitenata, sirokog broja stedisa i depozitara,
depozitna banka, posredno je uticala na nastajanje opstih ili univerzalnih banaka, koje se bave svim
bankarskim poslovima, pri cemu im osnovnu podlogu za to pruza depozitni posao.
UNIVERZALNE BANKE (banke opsteg tipa)
Univerzalne banke se bave svim poslovima iz nomenklature bankarske registracije.
Obim i sirina poslova kod ovih banaka je utvrdjena velicinom banke (njenim potencijalom).
Potreba za formiranjem univerzalnih banaka proistice iz potrebe privrednih subjekata u materijalnoj
proizvodnji, koji celinu svojih finansijskih potreba u reprodukciji prezentuju univerzalnoj bankarskoj
instituciji.
Depozitni poslovi su ustvari primarni bankarski poslovi univerzalnih banaka, a za njih se vezuju i svi
drugi bankarski poslovi.
POSLOVNE BANKE
Su vrsta bankarske organizacije koja se bitno razlikuje od komercijalnih banaka.
U zemljama razvijenih trzisnih ekonimija ove banke se bave finansijranjem krupnih proizvodnih i
trgovinskih korporacija.
Najcesce se bave dugorocnim bankarskim poslovima (kreditiranjem razvoja).
SPECIJALIZOVANE I GRANSKE BANKE
Bave se samo pojedinim vrstama bankarskih poslova.
Mogu imati uzi ili siri repertoar bankarskih poslova sto ukazuje da je rec o odredjenom nivou uskog
poslovnog usmeravanja u podeli rada izmedju banaka.
Prema pojedinim obelezjima poslovne specijalizacije mozemo posebno razlikovati banke koje se bave:
•
investicionim
•
izvoznim
•
uvoznim
•
deviznim
•
eskontnim
•
poslovima sa HOV.
Posebnim vidom specijalizovane banke mogu se takodje smatrati
LOMBARDNE I HIPOTEKARNE
banke,
koje se bave poslovima odobravanja kredita na osnovu zaloga pokretnih ili neopkretnih dobara.

•
finansijski posrednici za plasiranje novca i kapitala
•
trgovinske i druge organizacije za finansiranje potrosackih kredita
•
novcane i robne berze
•
stambene i druge zadruge
•
finansijski posrednici: brokeri, dileri…
•
ostali biroi, agencije, menjaci, posrednicke ustanove…
Njihova zajednicka karakteristika je da raspolazu, koriste i usmeravaju znatna finansijska sredstva sa
kojima se pojavljuju na trzistu. Sve navedene parabankarske i druge institucije, iako nemaju odlucujucu
funkciju u finansijskom mehanizmu, ipak dopunjuju celinu finansijske infrastrukture.
NEBANKARSKE NEDEPOZITNE ORGANIZACIJE
U ulozi nebankarskih finansijskih organizacija mogu se javiti:
•
investicioni fondovi
•
osiguravajuca drustva i penzioni fondovi
•
dilerske i brokerske finansijske institucije kao savremene nebankarske nedepozitne organizacije.
INVESTICIONI FONDOVI
Osnivaci investicionih fondova su ili privredni subjekti kao vlasnici kapitala ili drzava.
Investicioni fondovi mogu biti: otvorenog i zatvorenog tipa i drzavne institucije.
Ciljevi investicionih fondova:
•
I
CILJ
: je sa svojom aktivnoscu dospe i do onog vlasnickog kapitala koji je po visini zanemarljiv i
iznosi na pr. u SAD – 5$.
•
II
CILJ
: je da mobilise znacajan tezaurisani kapital prodajuci svoje akcije milionima sitnih
investitora koji po prirodi stvari se ne mogu poznavati, ili ne zele veliku i raznovrsnu ponudu.
•
III
CILJ
: ostvarujuci I i II cilj, fond dolazi u posed ogromnog iznosa novca i kapitala koji plasita na
najbolji moguci nacin, vodeci racuna o disperziji i stepenu rizika.
•
IV
CILJ
: je realizacija socijalnih ciljeva u smislu stvaranja mogucnosti i uslova za bogacenje veceg
broja malih investitora.
OSIGURAVAJUCA DRUSTVA I PENZIONI FONDOVI
Ove finansijske institucije raspolazu ogromnim sredstvima koja se formiraju na osnovu “automatske
stednje”:
•
premije za specijalna osiguranja i zastitu u fondove zdravstvene zastite, nezaposlenosti i sl.
•
premije za osiguranje zivota i imovine u odgovarajuce fondove
•
premije za penziju ili rentu u penzione fondove.
DILERSKE I BROKERSKE FINANSIJSKE INSTITUCIJE
Posrednicki odnos na finansijskom trzistu svake trzisne privrede moze biti uspostavljen na:
•
dilerskim
•
brokerskim
•
dilersko-brokerskim principima finansijske trgovine i finansijskog posredovanja.
D
ILER
je institucionalno organizovan nebankarski finansijski posrednik koji striktno i u okviru svojih
ovlascenja i kupoprodajnih limita stupa u kupoprodajni odnos sa kupcem ili prodavcem i u svoje ime i
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti