SISTEMI ZA NAVODNJAVANJE
Za normalan razvoj i plodonošenje mnoge povrtne kulture zahtjevaju potrebitu
vlagu, te njenim nedostatkom ili pomanjkanjem, biljke iz tla ne mogu usvajati
hranjiva što se izravno odražava na prirode.
Ukupne količine vode u različitim vrstama povrća kreću se u intervalu od 85 do 95
%, iz čega se može zaključiti da bez intenzivnog navodnjavanja, posebno ljeti -
nema ni rentabilne proizvodnje povrća. Pri upotrebi vode za navodnjavanje povrća
važno je poznavati određena pravila za postizanje maksimalnih priroda.
Povrtlarske kulture poput rajčice, paprike, patlidžana, lubenice i dinje najbolje je
navodnjavati (npr. kapanje) bez kvašenja nadzemnih dijelova povrća. To su biljke
kojima je potrebna veća količina vode u tlu a manje vlage u zraku. Kišenje ovih
kultura nije preporučljivo zbog razvoja bolesti na istim.
Sve vrste kupusnjača, zelena salata i krastavci za optimalni uzgoj zahtijevaju
istodobno dobru vlagu u tlu i zraku, te se preporuča njihovo zalijevanje kišenjem.
Stanje rasta i razvitka biljke diktira i najveće potrebe za vodom (trenutak nicanja i
plodonošenja). Glavati kupus najviše vode treba u trenutku formiranja glavice.
Rajčicu i krastavce u trenutku cvjetanja minimalno treba zalijevati a početkom
dozrijevanja treba započeti sa obilnijim zalijevanjem.
Za korjenito povrće vrijedi pravilo kontinuiranog navodnjavanja tijekom cijele
vegetacije.
Najbolje rezultate navodnjavanjem zbog najmanjih razlika temperature vode i
temperature zraka postižu se rano u jutro.
Najlošije rezultate postižemo ako navodnjavamo kada su visoke dnevne
temperature a navodnjavamo hladnom vodom, što izaziva šok kod biljke a i biljke
su sklonije obolijevanju.
Kvaliteta vode ima važnu ulogu za dobar razvoj biljke i dobre prirode.
Najkvalitetnija voda je kišnica te slatka riječna i jezerska voda. Loša voda za
navodnjavanje je zaslanjena (bočata) voda što je specifično za dolinu Neretve,
posebno u ljetnom periodu.
Tijekom ljeta povrće je preporučljivo navodnjavati više puta sa manjom količinom
vode.
Od svih povrtlarskih kultura paprika, krastavci, lubenice i dinje iskazuju najveće
potrebe za vodom te ih zbog toga najviše treba navodnjavati.
NAVODNJAVANJE
Voda, koje u svežoj biljnoj masi ima i do 90%, služi kao prenosilac hraniva do
mesta korišćenja ili skladištenja. Hranivo, koje mora biti rastvoreno u vodi da bi ga
biljka mogla koristiti, unosi se preko korena. Iz korena se voda sa hranom
transportuje preko sprovodnih snopića do ostalih delova biljke. Da bi koren usvojio
hranu potrebno je da bude lako pristupačna. Od ukupne količine vode koju biljka
usvoji 90% isparava preko lišća -transpiracija. Preostalih 10% učestvuje u
hemijskim procesima unutar biljke i sastavni je deo nastalih materija. Ukoliko
nema dovoljno vode za transpiraciju biljka će prestati sa daljim rastom. Ukoliko se
takav trend nastavi biljka počinje da vene, te je za svaku uspešnu biljnu
proizvodnju neophodno da se obezbedi dovoljna količina vode odgovarajućeg
kvaliteta.
Za snabdevanje biljaka vodom
koristi se:
• bunarska voda,
• voda iz komunalnih vodovoda ili vlastitih izvora,
• atmosferska voda - kišnica,
• voda iz otvorenih vodotokova, reka, potoka i kanala,
• voda iz otvorenih stajaćih voda, jezera, bara i bazena.
Pre početka gradnje staklenika/plastenika treba
poznavati koja je količina vode
potrebna za navodnjavanje, ispitati raspoloživost - količinu, kao i kvalitet vode na
lokaciji koja je odabrana. Takode je bitno da se sagleda kolika je cena vode
pripremljene za navodnjavanje.
1.Kvalitet vode za navodnjavanje
Kvalitet vode ocenjuje sa sa hemijskog, mehaničkog i mikrobiloškog stanovišta.
Voda je rastvarač mnogih materija, od kojih su neka korisna, a neka štetna, pa i
otrovna za biljke.
Najznačajnije hemijske osobine koje treba kontrolisati na dnevnom nivou su:
1. Elektroprovodljivost
, EC (od engleskog termina electro conductivity), koja
odgovara prisustvu rastvorenih soli. To je najčešće natrijum-hlorid (kuhinjska so), a
mogu biti natrijumsulfat, kalcijum-hlorid, kalcijum-sulfat, magnezijumhlorid itd.
Apsolutno demineralizovana voda ne provodi električnu energiju, ali već sa malim
dodacima postaje dobar provodnik. Soli rastvorene u vodi se jonizuju, te se
provodljivost vode povećava. Merenjem provodljivosti, koja se izražava u
Simensima, odnosno mikro Simensima - uS, dobija se indirektno podatak o količini
soli. Ukoliko je izmeren 1 uS tada je u litri vode rastvoreno približno 0,7 g soli.
Tabela 2. Granične vrednosti sadržaja kuhinjske soli (NaCI-a) i preporuke za
različite sisteme za navodnjavanje
Pre korišćenja izvora vode za navodnjavanje neophodno je da se obavi analiza.
Osnovna analiza vode sastoji se od fizičko- hemijske i mikrobiološke analize.
Analizu treba poveriti stručnoj specijalizovanoj laboratoriji. Tada će se, pored
rezultata analize, dobiti i preporuka za korišćenje, odnosno eventualne mere za
otklanjanje nedostataka.
Fizičko-hemijskom analizom dobija se podatak o prisustvu i količini
mikroelemenata, čije su granične vrednosti prikazane u tab.3. Biološkom analizom
se utvrđuje prisustvo nematoda i virusa.
Tabela 3. Granične vrednosti sadržaja mikroelemenata i ostalih karakteristika
vode za navodnjavanje staklenika/plastenika
