Napomena: Neke opcije za prijavu su dostupne samo nakon kupovine dokumenta.
SREDNJOSKOLSKI CENTAR APERION
MATURKI RAD
EPILEPSIJA
Ime učenika: Marko Marković Ime profesora: Petar Petrović
2016 godine.
SHVATANJA O EPILEPSIJI KROZ ISTORIJU
glagola ἐπιλαμβάνειν koji znači „zgrabiti, ščepati ili pogoditi“) je
Stari su je Grci
smatrali "
svetom bolešću
" i nadprirodnim fenomenom. U kasnijim civilizacijskim kulturama
uglavnom je povezivana s demonima i misticirana zbog svoje dramatične kliničke slike.
Smatralo se da su ljudi koji boluju od epilepsije opsjednuti zlim duhovima.
Hipokrat je 450.
godine prije nove ere utvrdio da epilepsija imadrukčije uzroke.
Tokom sljedeće dvije hiljade godina dominiraju tri teorije o uzroku epilepsije. Najstarija se
temelji na ideji da su epileptičari bili opsjednuti zlim duhovima. Tako je tokom srednjeg
vijeka epilepsija bila posebno okružena predrasudama, nerazumijevanjem i praznovjerjem,
tzv. demonizirana bolest.
Slijedeća je teorija epilepsiju posmatrala kao poremećaj u rasporedu osnovnih tijelesnih
tekućina [krv, crna i crvena žuč, sluz]. Epilepsija je, prema navedenoj hipotezi, posljedica
nakupljanja sluzi (“phlegma”) u žilama koje se nalaze u mozgu. Pjena na ustima bolesnika
tumačena je “nakupljanjem sluzi” u glavi.
Oko 100. godine nove ere Galen je utvrdio da su grčevi u epileptičkom napadaju posljedica
širenja sluzi iz ekstremiteta u tijelo. Stoga je izbor liječenja epileptičkih napada bilo
podvezivanje ekstremiteta, ili čak amputacija. Najdrastičnija je metoda liječenja bila
trepanacija lubanje, čime se željelo omogućiti istjecanje sluzi.
Nadalje, oko 1500. godine javlja se teorija o epilepsiji kao prenosivoj bolesti koju uzrokuju
otrovi i toksini; grčevi, prema istoj teoriji, nastupaju kada se tijelo pokušavaosloboditi otrova.
Promjena u pristupu epilepsiji dogodila se sredinom 19. vijeka, kada je J. H. Jackson
protumačioepileptički napad kao izraz prevelike aktivnosti moždanog tkiva. Krajem istog
vijeka prvi je put upotrebljenai medikamentozna terapija. Locock uvodi bromide u
terapijuepilepsije.Vjerojatno su mnogobrojne predrasude prema epilepsiji i bile uslovljene
time što, do Lococka, nijednametoda liječenja nije bila uspješna.
Aereteus iz Kapadokije,govoreći o svetoj bolesti [sinonim za epilepsiju - morbussaccer],
atribut svetosti pripisuje činjenici što samo bogoviznaju uzrok epilepsije i sredstvo kojim se
liječi.
Oko 1% ljudi širom sveta (65 miliona) ima epilepsiju, a gotovo 80% slučajeva se
javlja u
. Epilepsija postaje češća kako ljudi stare. U razvijenom svetu,
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
