Neutralnost
UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE
Fakultet pravnih nauka
S E M I N A R S K I RAD
NEUTRALNOST U MEĐUNARODNOM
JAVNOM PRAVU
Mentor:
Student:
Doc. dr Jasna Čošabić
Filip Strabić VII-388/15
Banja Luka, maj 2017.
2
S A D R Ž A J
..........................................................................................2
TRADICIONALNI KONCEPT NEUTRALNOSTI
...................................3
NEUTRALNOST OD POČETKA 20. VIJEKA DO KRAJA HLADNOG RATA
KONCEPT NEUTRALNOSTI U POST - HLADNORATOVSKOM PERIODU
.............................................................................14
..........................................................................15

4
1. TRADICIONALNI KONCEPT NEUTRALNOSTI
Iako je moguće pronaći slučajeve entiteta koji su pokušavali da budu neutralni još u
antičko doba, stalna neutralnost jedne države u pravom smislu te riječi priznata je po
prvi put na Bečkom kongresu 1815. godine, kada su sile pobednice nad Napoleonom
priznale ovaj status Švajcarskoj. Status Švajcarske bio je ključni uzor za pokušaj
kodifikacije prava i dužnosti država koje su proglašavale neutralnost tokom oružanih
konflikata, ali takođe i za prava i obaveze država koje su proglašavale status stalne
neutralnosti tokom 19. i 20. vijeka.
Pozitivističke tendencije tokom 19. vijeka ka što preciznijem kodifikovanju
međunarodnog prava dovele su do stvaranja vjerovatno najuticajnijeg dokumenta koji
se odnosi na pravni status neutralnih država u slučaju konkretnog ratnog sukoba:
Haške Konvencije (V) - O pravima i obavezama neutralnih država u slucaju rata na
kopnu iz 1907. godine.
Iako danas sadržinski prilično zastarjeo, ovaj dokument i dalje
predstavlja ključnu referentnu tačku za osnovna prava i obaveze neutralnih država
tokom oružanog konflikta, a koja se svode na sledeće:
Teritorija neutralnih država je nepovrediva;
Stranama u sukobu je zabranjeno da koriste teritoriju neutralnih država za
transport trupa i vojne opreme;
Stranama u sukobu je zabranjeno da koriste teritoriju neutralnih država za
mobilizaciju trupa.
Štaviše, od države koja se deklarisala kao neutralna u odnosu na konkretni oružani
sukob, očekuje se da bude nepristrasna tokom konflikta u odnosu na sve zaraćene
strane, bez obzira na sopstvene dominantne vrijednosti i ideološku orijentaciju.
Međutim, neutralna država nije obavezna da ima trgovačke i ekonomske odnose na
istom nivou sa svim državama, ili da bude nepristrasna u ideološkim pitanjima.
Na
ovaj način uspostavljen je sistem koji je trebalo, barem teoretski, da poštuju sve
priznate države tokom oružanih konflikata.
Iako je Haška Koncencija (V) evoluirala iz pravnog sistema stalno neutralne
Švajcarske, do danas nije stvoren sličan dokument kojim se definišu prava i obaveze
Haška Konvencija (XIII) – o pravima i obavezama neutralnih država tokom rata
na moru nikad nije ratifikovana od strane Velike Britanije, Italije i nekih drugih
država.
Ove Bring, Expose – Conference Neutrality in the 21.Century – Lessons for
Serbia, Beograd, 2011. godine
5
stalno neutralnih država. Ipak, na osnovu švajcarskog primjera moguće je izvesti neke
od osnovnih karakteristika stalno neutralnih država. U vezi sa tim, važno je
napomenuti značajne teorijske zaključke Cyrila Blacka:
1) neutralna država treba da izbegava uvlačenje u ratne sukobe;
2) neutralna država treba da održava spremnim svoje nacionalne resurse za
odbranu
3) neutralna država treba da vodi spoljnu politiku koja bi joj omogućila da
izbjegne potencijalno buduće ratno angažovanje, drugim rečima treba da vodi
tzv. politiku uzdržavanja.
Međutim, sve stalno neutralne države imaju pravo na samoodbranu, kao i pravo da
pozovu drugu državu u pomoć ukoliko je njihov status ugrožen. U tom smislu se
definiše i pravo na neutralnost pod oružjem, odnosno pravo da neutralna država putem
sopstvene vojne moći odvraća druge zemlje od potencijalne agresije. Ovim uslovima
bi trebalo i dodati da stalna neutralnost može da bude priznata formalno i neformalno,
odnosno ili putem nekog međunarodnog sporazuma (npr. Švajcarska i Belgija), ili bez
dokumentovanog međunarodnog priznanja (npr. Švedska).
Tokom 20. vijeka postalo je jasno da realpolitika ima primat nad pojedinim
idealističkim postavkama međunarodnog prava. Brutalna kršenja statusa stalne
neutralnosti nekih država tokom I i II svetskog rata pokazala su da proglašena stalna
neutralnost često nije imala nikakvu važnost u međunarodnim odnosima.
Uprkos svemu, Haška Konvencija (V) iz 1907. godine ipak je do danas ostala značajna
referentna tačka za shvatanje prava i obaveza država koje žele da ostanu neutralne u
slučaju konkretnog ratnog sukoba.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti