UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE

Fakultet pravnih nauka

S E M I N A R S K I   RAD

NEUTRALNOST U MEĐUNARODNOM 

JAVNOM PRAVU

Mentor:

Student:

Doc. dr Jasna Čošabić

Filip Strabić VII-388/15

Banja Luka, maj 2017.

background image

4

1. TRADICIONALNI KONCEPT NEUTRALNOSTI

Iako je moguće pronaći slučajeve entiteta koji su pokušavali da budu neutralni još u 

antičko doba, stalna neutralnost jedne države u pravom smislu te riječi priznata je po 

prvi put na Bečkom kongresu 1815. godine, kada su sile pobednice nad Napoleonom 

priznale ovaj status Švajcarskoj. Status Švajcarske bio je ključni uzor za pokušaj 

kodifikacije prava i dužnosti država koje su proglašavale neutralnost tokom oružanih 

konflikata, ali takođe i za prava i obaveze država koje su proglašavale status stalne 

neutralnosti tokom 19. i 20. vijeka.

Pozitivističke   tendencije   tokom   19.   vijeka   ka   što   preciznijem   kodifikovanju 

međunarodnog prava dovele su do stvaranja vjerovatno najuticajnijeg dokumenta koji 

se odnosi na pravni status neutralnih država u slučaju konkretnog ratnog sukoba: 

Haške Konvencije (V) - O pravima i obavezama neutralnih država u slucaju rata na 

kopnu iz 1907. godine.

1

 Iako danas sadržinski prilično zastarjeo, ovaj dokument i dalje 

predstavlja ključnu referentnu tačku za osnovna prava i obaveze neutralnih država 

tokom oružanog konflikta, a koja se svode na sledeće:

Teritorija neutralnih država je nepovrediva;

Stranama u sukobu je zabranjeno da koriste teritoriju neutralnih država za 

transport trupa i vojne opreme;

Stranama u sukobu je zabranjeno da koriste teritoriju neutralnih država za 

mobilizaciju trupa.

Štaviše, od države koja se deklarisala kao neutralna u odnosu na konkretni oružani 

sukob, očekuje se da bude nepristrasna tokom konflikta u odnosu na sve zaraćene 

strane,   bez   obzira   na   sopstvene   dominantne   vrijednosti   i   ideološku   orijentaciju. 

Međutim, neutralna država nije obavezna da ima trgovačke i ekonomske odnose na 

istom nivou sa svim državama, ili da bude nepristrasna u ideološkim pitanjima.

2

 Na 

ovaj način uspostavljen je sistem koji je trebalo, barem teoretski, da poštuju sve 

priznate države tokom oružanih konflikata.

Iako   je   Haška   Koncencija   (V)   evoluirala   iz   pravnog   sistema   stalno   neutralne 

Švajcarske, do danas nije stvoren sličan dokument kojim se definišu prava i obaveze 

1

 Haška Konvencija (XIII) – o pravima i obavezama neutralnih država tokom rata 

na moru nikad nije ratifikovana od strane Velike Britanije, Italije i nekih drugih 
država.

2

  Ove Bring, Expose – Conference Neutrality in the 21.Century – Lessons for 

Serbia, Beograd, 2011. godine

5

stalno neutralnih država. Ipak, na osnovu švajcarskog primjera moguće je izvesti neke 

od   osnovnih   karakteristika   stalno   neutralnih   država.   U   vezi   sa   tim,   važno   je 

napomenuti značajne teorijske zaključke Cyrila Blacka: 

1) neutralna država treba da izbegava uvlačenje u ratne sukobe; 

2) neutralna   država   treba   da   održava   spremnim   svoje   nacionalne   resurse   za 

odbranu 

3) neutralna   država   treba   da   vodi   spoljnu   politiku   koja   bi   joj   omogućila   da 

izbjegne potencijalno buduće ratno angažovanje, drugim rečima treba da vodi 

tzv. politiku uzdržavanja.

Međutim, sve stalno neutralne države imaju pravo na samoodbranu, kao i pravo da 

pozovu drugu državu u pomoć ukoliko je njihov status ugrožen. U tom smislu se 

definiše i pravo na neutralnost pod oružjem, odnosno pravo da neutralna država putem 

sopstvene vojne moći odvraća druge zemlje od potencijalne agresije. Ovim uslovima 

bi trebalo i dodati da stalna neutralnost može da bude priznata formalno i neformalno, 

odnosno ili putem nekog međunarodnog sporazuma (npr. Švajcarska i Belgija), ili bez

dokumentovanog međunarodnog priznanja (npr. Švedska).

Tokom   20.   vijeka   postalo   je   jasno   da   realpolitika   ima   primat   nad   pojedinim 

idealističkim   postavkama   međunarodnog   prava.   Brutalna   kršenja   statusa   stalne 

neutralnosti nekih država tokom I i II svetskog rata pokazala su da proglašena stalna 

neutralnost često nije imala nikakvu važnost u međunarodnim odnosima.

Uprkos svemu, Haška Konvencija (V) iz 1907. godine ipak je do danas ostala značajna 

referentna tačka za shvatanje prava i obaveza država koje žele da ostanu neutralne u 

slučaju konkretnog ratnog sukoba.

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti