Neverbalna komunikacija
Univezitet u Nišu
VISOKA TEHNIČKA ŠKOLA
Odsek Drumski Saobraćaj
SEMINARSKI RAD IZ
POSLOVNIH
KOMUNIKACIJA
Tema:
Neverbalna komunikacija
Ime Profesora Ime studenta
Staniša Dimitrijević Slobodan Krstić
Br. Indeksa:
SMs 64/09
U Nišu 2013.god.
NEVERBALNA KOMUNIKACIJA
- GOVOR TELA -
(lat.
communicatio
) je složen proces koji zavisi od čitavog
niza ličnih i situacijskih činioca. Proces je sporazumevanja među ljudima (i drugim
živim bićima), prenošenjem poruka i drugih psihičkih sadržaja pomoću signala ili
znakova (govor, zvučni signali, glasanje, jezični znakovi, simboli, oznake…).
Najjednostavnija podela komunikacije je na
verbalnu
i
neverbalnu
.
Verbalna komunikacija
podrazumeva govor i pisanje
dok
neverbalna
komunikacija
podrazumeva izraz lica, ton glasa, pogled, položaj i pokret tela,
gest
itd.
Dakle, neverbalna komunikacija je komunikacija porukama koje nisu
izražene rečima nego drugim sredstvima. Istraživanja pokazuju da se samo mali
deo značenja onoga što smo rekli drugoj osobi prenosi rečima. Taj se procenat
kreće od 35% do samo 7%. Iako je tačne procente verojatno vrlo teško utvrditi,
većina istraživača slaže se da su neverbalni znakovi izuzetno važan deo
komunikacije.
Kad nešto kažemo drugoj osobi, same reči su manje važne od izraza lica i
očiju, tona glasa ili pokreta koje pritom činimo. Možda nam to ne izgleda tako, ali
ako se samo setimo situacija u kojima nam je npr. neko rekao Dobro došli, po
kiselom osmehu vidjeli smo da baš ni malo nismo dobrodošli. Ili kad nam je neko
rekao da je sve u redu, a po izrazu lica i očiju shvatimo da baš ništa nije u redu.
Glavni razlog što je neverbalna komunikacija toliko važna je taj što je kroz
ljudsku istoriju dugo bila jedini način komunikacije. Jezik je nastao kasnije, a u
početku su ljudi komunicirali isključivo neverbalnim znakovima. Osim toga, dok
su reči pod našom svesnom kontrolom neverbalni znakovi to nisu (osim ako ljudi
nisu posebno uvežbani). Dakle, mi možemo nekom slagati rečima, jer možemo
svesno odabrati što ćemo mu reći, ali postoji velika verojatnost da ćemo se
nesvjesno odati nekom pokretom ili izrazom lica.
Poznavanje neverbalnih znakova može nam pomoći da bolje razumemo
ljude i smanjimo nesporazume u komunikaciji. Također nam može pomoći da
poboljšamo svoju neverbalnu izražajnost tako da nas drugi bolje razumeju, te da
izbegnemo one znakove koji ostavljaju loš utisak i otežavaju komunikaciju.

- Kad je osoba
iznenađena
širom otvara oči, obrve joj se uzdignu i zakrive, a donja
čeljust padne i usne joj se rastave.
- Kod
straha
se oči takođe otvore, ali donji kapci su napeti; obrve se uzdignu i
približe. Usne se povuku u vodoravnom položaju.
- Za
besan
izraz lica karakteristično je spuštanje obrva, izravan pogled i intenzivno
gledanje u oči, gornji kapci su spušteni, a donji su napeti i sužavaju pogled.
- Kod izraza
gađenja
, lice ima podignute donje kapke i stisnute čeljusti ili otvorene
čeljusti i često ga prati boranje nosa.
Istraživanja su takođe dokazala da žene pokazuju više izraza lica nego
muškarci, više kroz te izraze pokazuju osećaje i više se smeše. Ljudi koji su dobri u
opažanju i interpretiranju neverbalnih znakova kod drugih, sami nemaju sposobnost
davanja jasnih neverbalnih znakova. Drugim riječima, ljude koji mogu ‘pročitati’
druge, same je vrlo teško ‘pročitati’. Reklo bi se idealno za špijune, ali u
svakodnevnoj komunikaciji može biti problematično.
VIZUALNA KOMUNIKACIJA
Vizualna komunikacija
se smatra jednim od najvažnijih kanala ako ne i
najvažnijim kanalom neverbalne komunikacije
. Ona se odnosi ne samo na gledanje
i kontakt očima, nego i na viđenje dostupnih i korisnih socijalnih znakova.
Oči odaju
puno toga
. Kaže jedna poslovica:
Kada životinja želi otkriti čovekove namere, uvijek ga
gleda u oči
. Kontakt očima se događa kad dvoje ljudi gledaju jedno drugo u
područje očiju. Obično su razdoblja kontakta očima vrlo kratka. Kad su produžena,
ili kad jedna od osoba počne buljiti u drugu, može doći do pojave teskobe i to se
može protumačiti kao pretnja. Izbegavanje pogleda i gledanja u oči povezuje se s
nepostojanim ponašanjem, što navodi na prepredenost, pa čak i na nepoštenje. Taj
se gest može smatrati neprijateljskom željom jedne osobe da se socijalna interakcija
prekine.
Pokazalo se da su gledanje i kontakt očima sinhronizirani s govorom,
posebno s izmenama govornika između dvoje ljudi. Kod bilo koje interakcije dvoje
ljudi licem u lice moguće je uzeti tri mere gledanja. To su trajanje pogleda, broj
pogleda i prosečna dužina pogleda, mere koje se mogu uzeti i kod kontakta očima.
Te se mere često uzimaju posebno za gledanje i posebno za slušanje.
Ustanovilo se da gledanje i kontakt očima variraju s temom razgovora (manji su
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti