Tema mog današnjeg izlaganja je NEVERBALNA KOMUNIKACIJA
BOJA.
Na početku ću reći par stvari koje smatram bitnim i zanimljivim, prije nego
pređem na ulogu boja u marketingu.
U svijetu neverbalnog komuniciranja, boja ima nezaobilazno mjesto pa je
bitno znati šta one znače kako bi u stvari mogli pravilno komunicirati. Upravo
zbog velikog uticaja na ljudsku percepciju ali i šire, psihologija boja ima široku
primjenu u medicini, industriji, prometu pa tako i u marketinškoj komunikaciji
koja je glavna tema ovog rada.
Boja može biti, i vrlo često jeste, korištena kao marketinški alat. U
komunikaciji s tržištem, boje su jedan od najsnažnijih mehanizama za privlačenje
pažnje i stvaranje naklonosti potrošača. One komuniciraju neverbalno, i kao takve
govore najglasnije. Djeluju na podsvjesnom segmentu i zato trenutno privlače
pažnju, a prema nekim istraživanjima već nakon tridesetak sekundi odlučujemo
sviđa li nam se proizvod ili ne.
Boje na nas imaju fizički uticaj, emocionalni potencijal i utiču na naše osjećaje,
raspoloženja, izazivaju postojanje ili odsutnost emocija.
Simbolika boja gradila se kroz čitavu istoriju, razvojem društava, religija,
vjerovanja i tradicije. Njihova simbolika, koja se razlikuje od kulture do kulture,
ima različito značenje, objašnjenja, pa i različite namjene.
Određene boje mogu značiti veoma različite stvari – boje same po sebi ne znače
ništa, već smo im kulturološki dodijelili značenja.
Na primjer, crvena znači toplinu zbog boje vatre. Isto tako, znači bijes zbog
povećanog crvenila u licu.
Ljubičasta simbolizuje plemenitost, samo zato što je ljubičasta boja u istoriji bila
skupa i mogli su je priuštiti samo bogati.
Boje oduvijek imaju veliku simboličku vrijednost. Vrijednost boje mijenja se
zavisno od toga u kakvom se okruženju koristi.
Opet ću uzeti crvenu boju za primjer, ona je u stvari boja ljubavi, ali u političkom
životu ona označava komunizam.
Zelena je boja nade, ali ujedno i Islama, i pokreta za zaštitu prirode.
U evropskom kulturnom krugu crno je boja žalosti i pokore, međutim na dalekom
istoku, npr. u Indiji, to je bijela boja. Ostale boje su isto tako simbolične: žuta je
boja judaizma, ali i Vatikana; crna je boja fašizma i terora uopšte; roza označava
optimizam, ljubičasta ljubomoru, i slično.
Poznate su i metode liječenja bojom u egipatskoj civilizaciji i u prastaroj Grčkoj. U
liječenju su koristili obojene minerale, kamenje, kristale i pigmente. Bojom se
onda, kao i danas, nastojala uspostaviti ravnoteža tijela i duha.
Boje predstavljaju svojevrsnu neverbalnu komunikaciju i mogu reći puno više
nego riječi. One imaju svoje simboličko značenje, a ponekad izazivaju i fizičke
reakcije.
Odabirom određene boje dopunjujemo, ističemo ili ublažavamo poruku koju
verbalno šaljemo. Verbalni i neverbalni procesi komuniciranja funkcionišu zajedno
i međusobno se upotpunjuju, pa je stoga u potpunosti pogrešno posmatrati ih
odvojeno ili pokušati razdvojiti.
Odjeća koju nosimo ima snažan uticaj na četiri dimenzije utiska kojeg ostavljamo
na druge: kredibilitet, simpatija, privlačnost i nadmoć. Zbog svog je snažnog,
ukorjenjenog simbolizma boja odjeće gotovo jednako važna kao i sama odjeća.
