UDRU

ŽENJE ZA SISTEMSKU PORODIČNU TERAPIJU

 

I SISTEMSKA REŠENJA SRBIJE I 

CRNE GORE

 

 

 

 

 

SEMINARSKI RAD

 

    

NEZGODE, NESREĆNI SLUČAJEVI I PORODIČNI RASPORED

                                                                                                  

      

                          

 

 

STUDENT  

LJILJANA ŠOŠKIĆ

 

                                
                                                                              

MENTOR    

                                                                

VLADO ILIĆ

 

 

                                                                                                                        

                                                                                                             

 

 

 

                                

 

 

 

Beograd,

 

maj 2013

UVOD 

 

 

1. Uzrok i namera nezgoda 

 

Pasti,  učiniti  pogrešan  korak  ,  okliznuti  se,  ili    doživeti  saobraćajnu  nesreću, sve su to 

radnje koje ne bi trebalo 

uvek  tumačiti kao sasvim slučajno promašene motoričke akcije. Ove 

prividno  slučajne  radnje  imaju  karakter  silovitosti,  karakter  nekog  treskanja  i  nečeg  spastično-
ataksičnog, ali njima ipak upravlja jedna posebna  intencija, i one pogađaju svoj cilj sa takvom 
sigurnošću,  kojom  se  svesni  hotimični  pokreti  ne  odlikuju  uvek.  Ključne  reči  su    silovitost  i 
sigurnost u gađanju. 

Uporno ponavljana ,, nespretnost,, može vrlo vešto da služi nepriznatim namerama. Čini 

se da se ispuštanje predmeta iz ruke, obaranje  ili 

razbijanje,  vrlo  često  primenjuje  da  bi  se 

izrazile nesvesne misli. Poznato je kakva s

e tumačenja vezuju za prosipanje soli, obaranje čaše 

vina, zabadanje noža koji je pao u pod. Jezička  dvosmislenost  nekih  izjava  takođe pokazuje 

koju vrstu uzdržanih fantazija može da izražava jedno  napuštanje telesne ravnoteže. Naprimer 

izjava ,,kad d

evica padne, ona padne na leđa,,.    Tako kod samopovreda u mirnim vremenima, 

kada se neko ujede za jezik, ili prignječi prst, terapeut bi umesto očekivanog saosećanja trebalo 
da  postaviti pitanje: ,,Radi čega si to učinio,,? Ko veruje da postoji polunamerna samopovreda 

(ako uopšte i postoji taj nevešti izraz), pripremljen je time za pretpostavku da pored svesno-

namernog samoubistva na primer, postoji i polunamerno  tj. ono sa nesvesnom namerom.  Ova 

poslednja vrsta samoubistva ume vešto da iskoristi situaciju koja ugrožava život, i da je maskira 

kao  slučajnu  nesreću.  Takvi  slučajevi  ne  moraju  biti  retki,  jer  broj  ljudi  kod  kojih  postoji 
tendencija  za  samouništenjem  je  mnogo  veći  od  broja  onih  kod  kojih  se  ona  i  ostvaruje. 

Samopovrede su redovno 

kompromis između te tendencije za samouništenjem  i sila koje joj se 

protive.  Pa  i  onda  kada  stvarno  dođe  do  samoubistva,  odavno  je  postojala  samoubilačka 

naklonost kao nesvesna i suzbijana tendencija. 

          

 

 

 

background image

Želiš da pročitaš svih 11 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti