UNIVERZITET U TRAVNIKU

FARMACEUTSKO-ZDRAVSTVENI FAKULTET

STUDIJ SESTRINSTVA

NJEGA PRIJVREMENO ROĐENOG DJETETA

Seminarski rad iz zdravstvene njege u pediajtriji

Mentor:

Doc.dr.sc. Lutvo Sporišević

Travnik, april 2017. godine

background image

4

2. CILJ RADA

Ciljevi ovog rada bili su da se bolje upozna sa osobinama prijevremeno rođene djece i 

kako da se njeguju. U tu svrhu opisani su:

1. uzroci prijevremenog rođenja

2. izgled i fiziološke karakteristike

3. prehrana prijevremeno rođenog djeteta, i

4. uloga medicinske sestre u njezi ugroženog i kasnog prijevremeno rđenog djeteta

5

3. NJEGA PRIJEVREMENO ROĐENOG DJETETA

            Prijevremeno rođeno dijete se drugačije naziva nedonošće i radi lakšeg pisanja 

tako će biti nzavano u ovom radu.  Kao nedoneseno dijete se otprilike definiše svako 

novorođeno dijete koje na rođenju teži 2500 g ili manje. 

Ta definicija ne zadovoljava zato što osim težine nije uzet u obzir izvjestan broj i drugih 

faktora   koji   mogu   da   se   odnose   na   donesenost   deteta.   Težina   pri   rođenju,   mada 

predstavlja   praktičan   i   objektivan   indeks   relativne   zrelosti   djeteta,   može   da   bude 

izložena uticaju više drugih faktora, a ne samo starosti trudnoće; to su: fetalna oboljenja, 

uhranjenost majke i socijalno-ekonomski, porodični i vjerovatno rasni faktori. (1)

Ipak za definisanje nedonošćeta koristi se više vrijeme koje je dijete nošeno. Prema 

ovome, prijevremeno rođeno dijete je ono koje je nošeno manje od punih 37 sedmica 

(odnosno manje od 259 dana računajući od prvog dana posljednje menustracije). (2)

Iako   nedonesena   djeca   čine   samo   5   do   10   %   svih   živorođenih   gotovo   2/3   svih 

neonatalnih   smrtnih   slučajeva   se   dešava   u   nedonesene   djece.   Nedoneseno   dijete, 

naročito   ekstremno   malo,   ima   mnogo   funkcionalnih   i   morfoloških   mana,   koje   čine 

njegov život nesigurnim u toku neonatalnog perioda. Nedovoljna diferencijacija plućnih 

alveola,   neadekvatna   vaskularizacija   pluća   i   relativno   slaba   reaktivnost   centra   za 

disanje, vjerovatno sve zajedno doprinosi smanjenoj sposobnosti nedonesenog djeteta 

da  oksigeniše  svoju   krv   i   sve   se   to   dalje   potencira   manje  efektivnim   respiratornim 

pokretima, uslovljenim mekoćom i savitljivošću kostiju grudnog koša, slabošću disajne 

muskulature i insuficijencijom elastičnog tkiva u plućima. Uprkos ovim i još drugim 

manama, smrt nedonesenog djeteta rijetko je posljedica isključivo svega toga, nego 

nastaje kao posledica jednog ili više dodatnih faktora. Dok se postignu dovoljni uspjesi 

u sprječavanju nedonesenosti značajno smanjenje neonatalne smrtnosti može se ostvariti 

samo pomoću kontrole onih faktora koji su neposredno odgovorni za smrt djece rođene 

prije   vremena.   Infekcije,   intraventrikularno   krvarenje,   fetalna   anoksija   i   čak 

intrakranijalna   trauma   ostaju   dalje   odgovorni   za   hiljade   neonatalnih   smrti   godišnje. 

Treba sve pokušati da bi se smanjila nedonesenost, ali u međuvremenu dalji napor treba 

da se usmjeri na sprječavanje lezija, koje su neposredno odgovorne za smrt mnoge 

nedonesene i manjeg broja donesene dece. (1)

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti