NORMALAN ELEKTROKARDIOGRAM (EKG)
SEMINARSKI RAD
4
1.1.
PROBLEM ISTRAŽIVANJA
U prikupljanju literature i materijala za temu bilo je mnogo poteškoća, od same
sažetosti i detaljnog objašnjenja elektrokadiograma do manjka slika na internetskim
stranicama koje su od velikog značaja.
1.2.
RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE
Za potrebe isptivanja u okviru ovog rada formulirane su sljedeće hipoteze:
•
Radna hipoteza:
„EKG predstavlja zapis elektricne aktivnosti srčanog mišića.“
•
Pomoćne hipoteze:
„Napretkom nauke i tehnologije elektrokardiografi su se dosta promjenili.“
„Prikaz svih elemenata na EKG-u se najbolje odražava u drugom odvodu D2, pa se
mjerenja parametara najčešće na njemu i obavljaju.“
1.3.
SVRHA I CILJEVI
Svrha i ciljevi seminarskog rada je da se na osnovu analize i deskripcije pojma
„Normalan elektrokardiogram“ utvrdi kada i kako se radi, i ćemu služi.
1.4. STRUČNE METODE
Istraživanje je provedeno korištenjem metoda analize sadržaja relevatne literature i
analitičko-sintetičkog metoda. Metoda analize sadržaja literature korištena je za
prikupljanje saznanja o normalnom elektrokardiogramu.
1.5. STRUKTURA RADA
U cjelokupnom radu će se detaljno obraditi tema „Normalan elektrokardiogram“, od
definicije i pojma, zatim značaja i uloge.
2. HISTORIJSKI RAZVOJ EKG DETEKTORA
Elektrokardiogram ili kraće EKG predstavlja grafički prikaz električne aktivnosti
srca u toku vremena. Uređaj koji crta EKG se zove elektrokardiograf i on detektuje
električnu aktivnost srca u toku vremena. Prvi elektrokardiogarf je izumio Willem
5
Einthoven 1903. godine i za to je osvojio 1924. godine Nobelovu nagradu za
medicinu. Prije nego li je Einthoven izumio ovu mašinu bilo je poznato da otkucaji
srca proizvode električne impulse ali su instrumenti iz tog doba bili nedovoljno
osjetljivi da detektuju te impulse osim ukoliko se ne priključe direktno na srce što je
predstavljalo problem. Početkom 1901, Einthoven je završio seriju testova za uređaj
koji se naziva galvanometar niza (eng. String galvanometer). Uređaj je koristio
namotaj veoma tanke žice koja je prolazila između jakih elektromagneta. Kada bi
električna struja prolazila kroz namotaj, elektromagnetno polje bi pomjeralo taj
namotaj. Orginalna mašina je zahtjevala vodeno hlađenje za jake elektromagnete i
bila je teška oko 280 kg. Bilo je potrebno 5 ljudi da bi mašina radila. Ovaj uređaj je
povećao osjetljivost galvanometara toga doba tako da se električna aktivnost srca
mogla mjeriti na koži.
2
Slika 2.
Elektrokardiograf iz 1903.
(Izvor slike: Internet)
Napretkom nauke i tehnologije elektrokardiografi su se dosta promjenili. Nije više
potrebno vodeno hlađenje kao ni 5 ljudi da bi mašina radila. Današnje
elektrokardiografe možemo podijeli u dvije velike grupe prema kriterijumu
mobilnosti, tj. na prenosive i one koji to nisu. Prenosivi uređaji su dosta više cijene a
na to prvenstveno utiče stepen automonije koji posjeduju, tj. mogućnost rada bez
priključenja na električnu mrežu.
2
2
Dale Dubin, M.D., Brza interpretacija EKG-kurs sa testiranjem
