Savremeni novac i mere kontrole inflacije
SEMIANRSKI RAD
TEMA
SAVREMENI NOVAC I MERE KONTROLE INFLACIJE
PREDMET
Mentor: Student:Dragan Ristić Br. Indexa A/663/12
1
SADRŽAJ
1.Uvod................................................................................................................................. 3
2. Novčanica ili banknota....................................................................................................5
3. Papirni novac...................................................................................................................6
4.Depozitni novac................................................................................................................ 7
5.Monetarna teorija I agregatna ekonomska teorija..........................................................11
6.NIVO CENA I VREDNOST NOVCA...........................................................................13
INFLACIJA TRAŽNJE I INFLACIJA TROŠKOVA..................................................15
2

Karakteristike ove robne razmene su:
Robni novac -posebna vrsta robe koja služi kao opšti
posrednik u razmeni svih drugih roba.
Lakše je obaviti dve novcane transakcije nego jednu trampu.
Tokom istorije razlicite vrste robe vršile su ovu funkciju: stoka, maslinovo ulje, gvožde,
bakar, srebro, cigarete. Zapaža se da je stoka najviše korišćena kao sredstvo u razmeni, pa
se čini da odatle potiče naziv za novac –
pecunia
(pecus – govedo).
Svaka vrsta robnog novca ima svoje prednosti i nedostatke: stoka se ne može deliti na
manje delove, neke robe su odložne kvarenju, neke nisu pogodne za prenos.
Izdvajanjem robe opšteg ekvivalenta iz ostalog robnog sveta, stvara se osnova za
nastanak I razvoj novčanog oblka vrednosti. U procesu razmene ovaj opšti ekvivalent
dobija posebnu društvenu funkciju, te svojim “predmetnim sadržajem” izražava vrednost
drugih roba.
Roba opšti ekvivalent dobija time karakteristike novca u kojem,I preko kojeg u izražene
vrednosti svih ostalih roba. Kada je uloga opšteg ekvivalenta pripala jednoj robi o rasla
sa njenim prirodnim oblikom specifične robe (zlato I srebro), kada je stekla monopol kao
opšti ekvivalent – onda ona postaje novac. Do XIX veka metali preuzimaju u potpunosti
ovu ulogu. Novac je roba, ali istovremeno I pošti ekvivalent svih drugih roba. Upotrebna
vrednost te robe rezultat je određenog konkretnog rada, utrošenog u njenu proizvodnju .
Dobijajući monopol opšteg ekvivalenta od strane jedne robe, ova postaje novčana roba. Iz
proširenog prometnog oblika vrednosti razvija se novčani oblik vrednosti. Novac nastaje
kao neophodan proizvod razvijene robne razmene. Evolucija oblika prometne vrednosti
od jednostavnog – preko opšteg – do novčanog, u osnovi predstavlja genezu novca.
Evolucija novca u sve razvijenijem I masovnijem ostalom svetu roba gubila je iz vida
njegovo preklo, a pre svega u građanskoj monetarnoj teoriji vezanoj za sledeće nove
pojave:
Monetarna ekonomija Krunslav Sovtić-Fakultet za Menadzment ,Zaječar
4
1. Osamostaljenje određenih funkcija novca,
2. Zloupotreba novca, uz njegovo korišćenje za brojne druge ciljeve izvan normalnih
nočanih funkcija.
3. izvanredan razvoj pojedinih oblika novca (depozitni novac, međunarodni novac,
elektronski novac
4. nestanak ili “zakržljavanje” nekih funcija novca (novac kao blago, novac kao
mera vrednosti, transformacija svetskog novca) I dr.
2. Novčanica ili banknota
Novčanica predstavlja svaki oblik novca, ili surogat novca, koji se pojavljuje u obliku
papirne cedulje, bez obzira na postanak, ekonomsko značenje I pravnu normu. Surogati
novca su zamenici novca koji, kao vrednosni papiri (menice, čekovi I sl.), sadrže pravo
koje imalac tog papia ima na određenu količinu punovrednog novca (zlata).
Novčanica nastaje postepeno u toku rzvoja novčanog sistema, ona postaje surogat pravog
novca, a razvija se zbog potreba prometa. Novčanice nemaju nikakvu “unutrašnju” ili
materijalnu vrednost, ali zbog činjenice da glase na određeni iznos zlata one u prometu
zamenjuju punovredni kovani novac. Materijalni zastupnik (surogat) se mogao lako
pretvoriti u odgovarajuču količinu novčane robe – zlata ili srebra, zavisno od toga koji je
od navedenih metala služio kao novčana roba, odnosno koji je monetarni sistem bio na
snazi. Time je novčani surogat u cirkulaciji zamenik pravog novca. Na temelju
deponovanog zlata, ili metalnog , kovanog, obično zlatnog novca, bankari su izdavali
pismene cedulje koje su glasile na odrešenog bankara u drugom udaljenom mestu, njemu
se na taj način naređivalo da isplati određeni iznos zlatnog kovanog novca. Te cedulje su
cirklisale I zamenjivale pravi novac. Iz tih papirnih cedulja, koje su izdavale banke,
postepeno se razvila banknota (kao kombinacija menice, banke I čeka).Lice koje je izdalo
cedulju je trasat I trasant. Banknota se pušta u promet u početku samo u visini
deponovang zlata kod bake. Stoga je ona pravi surogat novca, potpuno konvertibilna
svakog momenta u zlato. Banknota se osamostaljuje I sve dok se ne pretera sa emisijom,
u odnosu na zlatno pokriće ova delimična konvertibilnost ne neće ni zapaziti. Ekonomske
I prometne prednosti, omogućile su da se razvije celi sistem emisije I povlačenja baknota.
5

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti