Univerzitet u Blacu

Akademija strukovnih studija Južna Srbija

Odsek Blace

Predmet:

BANKARSKO POSLOVANJE I 

PLATNI PROMET

SEMINARSKI RAD

Tema:

N O V A C

Student:

Profesor:

Uvod

Novac

 je sve ono što je opšteprihvaćeno kao sredstvo plaćanja za robu i usluge i za otplatu 

dugova.

Novac ima tri osnovne funkcije: 

kao sredstvo razmene, 

kao jedinica za računanje i 

kao skladište vrednosti. 

Novac   kao   sredstvo   razmene   izbegava   različito   vrednovanje   robe   kod   trampe,   pa   time 
olakšava   razmenu,   smanjuje   transakcione   troškove   i   podstiče   specijalizaciju.   Novac   kao 
jedinica   za   računanje   smanjuje   broj   cena   potrebnih   u   ekonomiji,   pa   time   i   transakcione 
troškove. Novac kao skladište vrednosti pruža jednu alternativu, koja je bolja od čuvanja 
nekih roba koje tokom vremena gube vrednost (namirnice, itd), mada i sam novac može, u 
vreme inflacije, da gubi vrednost.

Sistem plaćanja se menjao tokom vremena. U starim vremenima koristili su se plemeniti 
metali (

zlato

, 

srebro

). U novije vreme zamenio ih je 

papirni novac

, čime su izbegnuti troškovi 

transporta metala. Tokom  

XX veka

 

čekovi

  su delimično potisli gotov novac. U najnovije 

vreme razvija se elektronski način plaćanja, gde 

računari

 još više potiskuju papirni novac, što 

još više smanjuje transakcione troškove i povećava efikasnost poslovanja.

Država   odavno   uređuje   novčane   stvari,   ponekad   na   dobro,   ponekad   na   zlo.   Stoga   je 

monetarna ekonomija

  jedna od centralnih oblasti  

ekonomske

  nauke, čije su osnovne teme 

novčana masa

 i 

kamatne stope

. Utičući na ove veličine, državna 

centralna banka

 presudno ili 

bitno utiče na 

inflaciju

 i 

ekonomsku aktivnost

.

Novac

 je svojevrsna 

roba

 za koju se može kupiti svaka druga roba. Novcem se raspoređuju i 

razmjenjuju   svi   proizvodi  

ljudskog

 

rada

  Uobičajena   definicija   novca   kaže   da   je   novac 

obračunska jedinica.

Trampa prethodi trgovini 

Davno u prošlosti ljudima nije bio potreban novac, jer je sve za 

život

 svatko sam proizvodio 

ili na neki drugi način pribavljao. Potrebe ljudi bile su male, a viška nije bilo.

Kada su se neka plemena stala baviti pretežno  

stočarstvom

, a druga pretežno  

ratarstvom

među njima je počela razmena, zbog ostatka višaka. Razmjenjivali su stočarske proizvode za 
ratarske. Takva neposredna razmena robe za drugu robu naziva se 

trampa

. Pri tome su ljudi 

utvrdili koliko jedne robe vredi dati za drugu. Tako je npr. za glineni 

lonac

 trebalo dati jedno 

jagnje, a za bakren 

nož

 tri jagnjeta. Međutim, ponekad vlasniku bakrenog noža nisu trebala tri 

jagnjeta,   već   zemljan   lonac.   Tako   se   jagnjetom   plaćala   druga   roba:   Razvila   se   posredna 
razmena: 

trgovina

. Jednom robom plaćala se druga roba, a takva roba kojom se može platiti 

bilo koja druga roba je novac. Prvi novac bio je robni.

2

background image

Papirni novac 

I 

papirni

 novac ima dugu i zanimljivu istoriju. U srednjem veku ljudi su počeli svoj metalni 

novac poveravati  

bankama

  na čuvanje. Banke su im izdavale potvrde na osnovu kojih su 

mogli podići svoj novac kada bi im zatrebao. Te su se potvrde zvale banknote. Postepeno su 
ljudi počeli plaćati robu tim potvrdama umesto metalnim novcem. Papir je mnogo praktičniji i 
lakši od kovanica ili roba koje su nezgodne za čuvanje i prenos. Tako je nastao papirni novac. 
On je u prvo vreme predstavljao zlato ili srebro kao sredstva za plaćanje jer je u njima imao  
podlogu, odnosno vlade su mogle izdavati u opticaj samo onoliko papirnatog novca koliko su 
za njega imale pokriće u zlatu. Od 1971 godine kad je predsednik SAD-a Richard Nixon 
ukinuo  

Zlatni standard

, moderni svetski novac je izgubio materijalnu podlogu, a banke u 

privatnom   vlasništvu,   su   tako   dobile   teorijsku   mogućnost   njegovog   izdavanja   u 
neograničenim količinama.

Često banka prenosi novac jednog korisnika na drugog žiro-računom ili vrednosnim papirima 
- čekom, doznakom, bonom i dr. - tako se novac samo knjigovodstveno obračunava kao 
sredstvo plaćanja.

Elektronski novac

1. Debitne   kartice

  -   omogućavaju   kupovinu   elektronskim   transferom   sredstava   sa 

računa kupca na račun prodavca. Sadrže čip koji ima podatke o vlasniku. Plaćanje se 
vrši do iznosa sredstava na računu.

2. Smart kartice

 – sadrže odredjeni iznos novca, koji se sa računa prebacuje na karticu i 

odatle se vrši plaćanje. Može se dopunjavati sa računa vlasnika preko ATM mašina.

3. Elektronski keš

 – koristi se za plaćanje na internetu. Klijent otvara račun u banci koja 

ima link za net.

4. Elektronski ček

  – koristi se za kupovinu na netu. Ovde je veći stepen sigurnosti. 

Korisnik ispisuje ček koji preko PC-a šalje primaocu, a on svojoj banci. Kada banka 
primaoca proveri validnost čeka naplaćuje ga- novac prebacuje sa računa platioca na 
račun primaoca.

Izrađivanje novca 

Novac u ime cele države izrađuje 

narodna banka

 sa središtem u 

glavnom gradu

.

Novac se "kuje" pomoću 

kalupa

 od naročito tvrdog 

čelika

, u kojme je izdubljen oblik jedne i 

druge strane (lica i naličje) novca. Između kalupa stave se komadići metala koji pod jakim 
pritiskom  poprimaju  oblik  novca.  Rub  novca  obično  je  nazubljen.  Danas  je  to  ukras,  ali 
nekada je to bila mera da ne bi neko ostrugao rub zlatnog novca i tako mu smanjio vrednost. 
Za kovani novac (i za novčanice) upotrebljava se izraz 

moneta

, koji dolazi od toga da je kraj 

hrama 

rimske

 boginje Junone Monete bila kovnica novca.

Novčanice se štampaju u posebnoj štampariji. Za njih se upotrebljava poseban papir, a imaju i 
zamršene šare da ih je što teže falsifikovati.

4

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti