UVOD

Postoji   mnogi   oblici   i   mnogi   novi   akteri   koje   smatramo   prijetnjom 

sigurnosti, ali glavni krivac za sve je terorizam koji se siri poput posati 

cijelim svijetom. Sa promjenama u proizvodnji svjetsko politicko okruzenje 

dozivjelo je drasticne promjene, sto je vodilo promjeni prirode i strukture 

konflikta i dovelo do pojave novih aktera medjunarodnih odnosa i novih 

oblika   prijetnje   globalnoj   i   nacionalnoj   sigurnosti.   Pojavom   mocnih 

nedrzavnih   aktera   na   politickoj   pozornici,   koji   su   sposobni   djelovati 

samostalno, ili podrzani od strane lokalne vlade, na prostoru vise drzava, 

umanjujuci ili eliminirajuci pritom svaki utjecaj drzave, kreirajuci visok 

stupanj   solidarnosti   lokalnog   stanovnistva   prema   sopstvenim 

aktivnostima, te rastom funkcionalnih prijetnji, koje dolaze prije svega kao 

posljedica  globalnog  razvoja  covjecanstva,  struktura  konflikta  u  novom 

medjunarodnom poretku dramaticno je promijenjena, sto je trazilo i novi 

odgovor drzave i medjunarodne zajednice po pitanju rjesavanja novog tipa 

konflikta.

Sam   pojam   terorizam   izveden   je   iz   pojma   terror.   U   doslovnom   smislu 

terorizam znači sijanje straha među političkim protivnicima. Iako politički 

nesvrhovit i moralno neopravdan jer dopušta sva raspoloživa sredstva, 

terorizam je u novije vrijeme postao vrlo popularan. Karakteriziraju ga 

različiti   korijeni   i   oblici   –   od   rasne,   vjerske,   nacionalne   i   klasne 

nesnošljivosti, starog i novog anarhizma, pa sve do separatističkih progona 

i tendencija, a koriste se razni oblici nasilja: atentati, otmice, sabotaže,… 

1

1. NOVI AKTERI I NOVE PRIJETNJE SIGURNOSTI

Fundamentalne promjene koje su se desile u svjetskoj proizvodnji sustinski 

su   utjecale   na   politicku   strukturu   i   politicke   procese   u   medjunarodnoj 

zajednici. Tehnoloski i ekonomski razvoj krajem 20. stoljeca dramaticno je 

promjenio funkcionalnu strukturu i prirodu konflikta u svijetu. Bez obzira 

sto   su   mnogi   glavni   izazovi   svjetskom   miru   (   nuklearni   konflikt, 

konvencionalni   sukobi   sirokih   razmjera,   te   regionalni   medjudrzavni 

sukobi) bili pomjereni na marginu medjunarodne sigurnosne agende u 

post hladnoratovskoj eri, sigurnosno pitanje u svijetu znatno je dobilo na 

kompleksnosti i znacaju i to kako u funkcionalnom tako i u geopolitickom 

znacenju. 

Velike migracije stanovnistva od Istoka ka Zapadu te od Juga ka Sjeveru, 

sve   prefinjenija   ekonomska   eksploatacija   u   globalnim   razmjerama,   sve 

izrazeniji   savez   mocnih   nacionalnih   elita   sto   vodi   sve   izrazenijem 

globalnom intrakomunalnom antagonizmu, pojava slabih i korumpiranih 

vlada,   sve   izrazenije   jacanje   transnacionalnih   kriminalnih   kartela, 

ekspanzija   globalnog   terorizma,   sve   drasticnije   ekoloske   promjene, 

rapidno  sirenje  infektivnih  bolesti  koje  suvremena  medicina  jos  nije  u 

stanju eliminirati, renesansa nacionalizma i jacanje utjecaja ekstremnog 

vjerskog   fanatizma,   znacajno   su   promijenili   funkcionalnu   strukturu 

globalnog konflikta, sto ce imati dramatican uticaj na sigurnosno pitanje u 

svijetu.   Ove   promjene   u   funkcionalnoj   strukturi   globalnog   konflikta, 

dramaticno su podigle znacaj tzv. konflikta niskog inteziteta u sigurnosnoj 

politickoj strukturi.

1

1

 N.Bašić, P.Stoett; Globalizacija i sigurnost, Bihać 2009. godine str. 119

2

background image

je u osnovi terorizma primjena terora odnosno nasilja kao sredstva za 

ostvarenje ciljeva

2

Unatoč   postojanju   širokog   istraživačkog   interesa,   različiti   pogledi   na 

terorizam   i   njegova   složenost,   onemogućili   su   postavljanje   opće   teorije 

terorizma i njegovo jednoznačno definiranje. Time je terorizam ostao, još 

uvijek,   do   kraja   neobjašnjen   fenomen,   što   ostavlja   prostor   za   njegovo 

različito interpretiranje ili prikazivanje nekih drugih pojava kao terorizam. 

Prvo, terorizam koristi nasilje kao sredstvo, nasilje nije krajnji cilj, već 

sredstvo za ostvarenje cilja. Drugo, u okviru terorizma nasilje predstavlja 

prijetnju, nasilje se ne koristi izvan okvira koji trebaju zadovoljiti odnosno 

poduprijeti takvu prijetnju. Treće, teroristički akti imaju psihološki učinak, 

kao posljedicu izazivaju emocionalni odgovor šire populacije. Proizvodnja 

straha   je   sredstvo   kojim   terorizam   utječe   na   političke   promjene.   Strah 

usmjeren spram šire populacije, a ne nasilje usmjereno protiv vlasti, je 

čimbenik koji utječe na političke promjene. Četvrto, nasilje koje koriste 

teroristi nije usmjereno spram trenutnih žrtava, već protiv širih masa koje 

nisu trenutne žrtve (Ustvari, to predstavlja prijetnje izvoñenjem budućih 

terorističkih akata, što ima znatan psihološki učinak u relaciji sa ciljevima 

terorista i postizanjem političkih promjena. 

Zastrašivanje izvođenjem budućeg terorističkog akta ima veći psihološki 

učinak od  straha zbog trenutno izvedenog. Buduće zastrašivanje uključuje 

fizičke   prijetnje,   ali   i   prijetnje   političkoj,   socijalnoj,   ekonomskoj   i 

psihološkoj   stabilnosti   i   zadovoljstvu   ljudi.   op.   a.).   eto,   konačni   ciljevi 

terorizma imaju političku svrhu. Bez obzira na postojanje i drugih ciljeva, 

srž terorizma je postizanje političkih promjena. Korak dalje k potpunijem i 

dubljem   razumijevanju   terorizma   predstavlja   njegovo   promatranje   s 

različitih motrišta. Umjesto traženja jedinstvene definicije tako složenog 

fenomena   kao   što   je   terorizam,   pojedini   autori   smatraju   da   je,   glede 

kvalitetnog objašnjenja, korisnija identifikacija karakteristika terorizma. 

Prema   mišljenju   David   Longa,   višegodišnjeg   čelnika   Protuterorističkog 

ureda   američkog   State   Departmenta   (The   State   Department   Office   of 

Counter-   Terrorism),   središnjeg   američkog   ureda   za   upravljanje   i 

2

 Tatalović, S. i Bilandžić, Suvremene sigurnosne politike, GOLDEN MARKETING - 

TEHNIČKA KNJIGA, str.1., Zagreb, 2006.

4

koordinaciju   protuterorističkim   djelovanjima,   postoje   četiri   grupe 

karakteristika terorizma: ciljevi, strategijske karakteristike, karakteristike 

operacija   te   karakteristike   terorističkih   organizacija.   Temeljni   ciljevi 

terorizma   su   političkog   karaktera.   Politički   ciljevi,   kao   bitni   element 

terorizma,   razlikuju   ga   od   drugih   aktivnosti   nasilnog   karaktera 

(organizirani   kriminal).   Težnja   ka   ostvarenju   političkih   ciljeva 

podrazumijeva da su etničke, religijske i dr. zajednice kojima pripadaju 

teroristi,   nezadovoljne   postojećim   stanjem   odnosno   da   imaju   osjećaj 

obespravljenosti, nezadovoljstva i primjene različitih nepravdi spram njih. 

Upravo   ovakvi   osjećaji   dovode   do   transformacije   ciljeva   u   moralne 

imperative kojima se opravdavaju sredstva za ostvarenje ciljeva. S njima 

su usko povezani i ideološki motivi bez kojih bi mali broj ljudi bio spreman 

žrtvovati vlastite živote u ime ostvarenja ciljeva. Strategijski i operativni 

cilj terorizma je stvarenje terora. Širenjem straha meñu širokim masama 

nastoji se zastrašiti postojeća vlast kako bi napravila političke promjene u 

skladu s težnjama terorističkih organizacija. To terorizmu daje i psihološku 

dimenziju. Njezin temeljni element, uz strah, je i publicitet. Kako bi usadili 

strah širokim masama, teroristi trebaju dati publicitet svojem postojanju i 

svojim   aktivnostima.   Poseban   značaj   u   tim   okvirima   ima   smišljena 

prijetnja  uporabom  budućeg  nasilja.  Terorističke  operacije  su  nevojnog 

karaktera, one se planiraju i provode u tajnosti. Po svojoj prirodi one su 

nasilne   i,   gotovo,   uvijekuključuju   i   kriminalne   akte   (ubojstva,   atentati, 

sabotaže, otmice, uzimanje taoca itd.). 

Terorističke   organizacije   imaju   vojno   i   političko   krilo   te   su   strogo 

hijerarhijski ustrojene. Strukturirane su na funkcionalnim i teritorijalnim 

načelima. To znači da imaju tijela zadužena za vojna pitanja, tijela za 

politička   pitanja,   informiranje,   planiranje   i   pripremu   operacija, 

obavještajna i sigurnosna djelovanja, tijela za logistiku, tijela zadužena za 

izobrazbu, financiranje te tijela za tehniku. Terorizam je nesumnjivo jedna 

od   značajki   suvremenog   svijeta.   To   je   jedan   od   najznačajnijih   i, 

istovremeno, najopasnijih ugrožavajućih fenomena našeg doba. 

Već površni uvid u konkretne podatke to nesporno dokazuje. Terorizam se 

događa diljem svijeta, na svim kontinentima. Primjerice, u razdoblju od 

1995. do 2000. broj terorističkih akata po područijima u svijetu bio je: 

Afrika 160; Azija 263; Euroazija 149; Latinska Amerika 719; Bliski istok 199; 

sjeverna Amerika 15 te zapadna Europa 608 terorističkih akata. Djelovanje 

terorističkih organizacija tek je jedna od suvremenog terorizma.Značajna 

5

background image

Želiš da pročitaš svih 20 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti