Novi mediji digitalnog doba
Sažetak
Internet je promijenio tradicionalne medije i omogućio promjenu publike od aktivne u
interaktivnu te time utjecao na stvaranje novih kulturnih obrazaca u sferi javne komunikacije.
Ovaj rad, s komunikološkog stajališta, daje kratki uvid u digitalnu kulturu novoga vremena
koju određuju pojmovi interaktivnost, konvergencija, virtualnost i novi mediji. Tradicionalni
mediji su zakonom regulirane institucije u kojima profesionalni stručnjaci uz pomoć
tehnoloških sredstava proizvode simboličke sadržaje za široki auditorij. Internet i
telekomunikacije omogućili su konvergenciju tradicionalnih medija i pojavu novih medija
koji su demokratizirali društvene procese i otvorile mogućnost za neslućene promjene u
medijskom komunikacijskom okružju.
Ključne riječi:
medijska kultura, digitalna kultura, tradicionalni mediji, novi mediji, novi
novi mediji, interaktivna publika
Da će internet utjecati na medije i promijeniti sve što znači i sam medijski sustav i način
proizvodnje i konzumacije medijskih sadržaja, te da su to suštinske promjene koje valja
pratiti, znanstvenicima komunikološke discipline je postalo jasno početkom novoga
milenijuma. Da bi se ustvrdilo na koji će se način te promjene dogoditi osnovana je 2000.
godine istraživačka skupina COST A 20 koja je počela istraživanja pod nazivom Utjecaj
interneta na masovne medije (Impact of the Internet on the Mass Media). Skupina od 50
utjecajnijih europskih medijskih eksperata dobila je zadatak istražiti na koji će način internet
utjecati na a) tiskane medije, b) televiziju i film, c) glazbu i radio.
1
Već je na početku rada
1
Skupina COST A 20 za radio pod nazivom Digital Radio Culture DRACE osnovana je 2004. i imala sam čast
biti dio istraživačkog tima. Voditelj je bio Lars Nyre. O rezultatima istraživanja objavljena je knjiga
Digital
Radio in Europe
(2009).
1
istraživačima postalo razvidno da ne postoji samo jedan način istraživanja utjecaja interneta
na masovne medije nego da se ta istraživanja mogu provoditi na mnogo različitih načina, uz
primjenu različitih metoda i teorijskih pristupa. Druga važna stvar koju su odmah istaknuli
bila je da se mediji razvijaju mnogo brže nego što ih istraživanja mogu pratiti te da zbog toga
svako istraživanje medija u ovome vremenu digitalne komunikacijske tehnologije uvijek malo
zaostaje za aktualnim komunikacijskim okružjem.
Istraživanje je bilo o tome što, kako i zašto utječe na promjene medijskog sustava pod
utjecajem interneta. Cilj je istraživanja bio odgovoriti na tri temeljna pitanja: 1. kako su
(tradicionalni) mediji reagirali na internet; 2. kako je publika reagirala i 3. kako se prema
novom izazovu postavila medijska industrija.
Drugim riječima, zadatak je bio istražiti što je novo internet donio u proizvodnji medijskih
sadržaja, znači u novinarstvu samom kao i u organizaciji posla, zatim je li i na koji način
internet utjecao na promjene publike i treće što je za medijsku industriju značila pojava
interneta u poslovnom smislu.
Zaključak je bio da je internet donio promjene koje je potrebno istraživati te da su te promjene
utjecale na kulturu komuniciranja i medijsku kulturu.
Medijska kultura
Riječ kultura dolazi iz latinskoga
colere
,
što je značilo: nastanjivati, uzgajati, štititi, štovati.
Ona čini cjelokupno društveno naslijeđe neke grupe ljudi kao što su obrasci mišljenja,
osjećanja i djelovanja zajednice ili društva ili pak izrazi tih obrazaca u materijalnim oblicima.
Kultura se kolektivno stvara i čuva, što znači da je kolektivni fenomen, a glavno je obilježje
kulture razmjena, dijeljenje s drugima, komunikacija. Stvara se u različitim simboličkim
sustavima, podložna je vrlo različitim vrijednosnim sudovima, dinamična je i promjenjiva.
2
Kultura u medijima
U medijima se medijatiziraju svi oblici kulturnih izričaja, a mogu se razlikovati najmanje 4
tipa kulturnih područja. To su:
1. tradicionalna kultura (pučka, narodna)
2. elitna kultura
3. masovna kultura (popularna ili pop kultura)
4. digitalna kultura.
Svaki od tih fenomena pokriva posebno područje kulturne proizvodnje i definira se posebnim
aktivnostima, predmetima i djelatnostima.
Za tradicionalnu kulturu vezuju se običaji, nošnje, razna odjeća i rekviziti, glazba, govor,
usmena književnost, obredi i ponašanja. Dijelovi tradicionalne kulture su folklor, usmena
književnost, narodne pjesme, junački epovi, legende, mitovi, rituali, naivno slikarstvo i
kiparstvo, ručni radovi, hrana. Sve se to u narodu čuva, održava i prenosi s generacije na
generaciju, kako i riječ tradicionalno sama po sebi znači budući da dolazi od latinskog
traditio
što znači prenošenje, predaja, predavanje.
Za elitnu kulturu vezuju se pojmovi kao ekskluzivnost, elitizam, odabrani dio društva,
posebna znanja, posebna edukacija. Elitna kultura manifestira se u sadržajima kao što su
književnost (poezija, romani, drame), klasična glazba i
jazz
, zatim kroz različite izvedbene
oblike, kazališne predstave, koncerte, opere, balete, promocije knjiga, umjetničke
performanse, specijalizirane kulturne radijske i televizijske programe. Tu umjetnost realiziraju
pisci, glumci, operni pjevači, umjetnici slikari i kipari, kritičari, a rekviziti i scenografija
drugačiji su od onih koji prate tradicionalnu umjetnost pa umjesto nošnji, elitna umjetnost
njeguje kostimografiju, modne performanse i specijalne oblike visoke mode. Za sve navedeno
4
