Nuklearna medicina
Medicinski fakultet u
Nišu
Skripta iz predmeta
Nuklearna medicina
Rađena na osnovu ispitnih pitanja
Niš, 2017.
Sadržaj
Tc)........................................................................................6
J).......................................................................................... 7
In).................................................................................... 7


Opšti deo
2
Efektivno vreme
- rezultanta fizičkog i biološkog vremena (
131
J ima fizičkog vreme poluraspada
od 8 dana ali se brzo izlučuje putem bubrega zbog čega je njegovo efektivno vreme poluraspada
znatno manje od fizičkog vremena poluraspada
1.3.
Energija
Osnovna jedinica je elektron volt (eV) i označava energiju elektrona u električnom polju od 1V.
Monoenergetski (
99m
Tc) i polienergetski radionuklidi (
67
Ga,
111
In). Radionuklidi moraju da imaju
dovoljnu energiju (>100 keV) kako bi zračenje dospelo do detektora. Zraci niže energije se
apsorbuju i daju nepotpunu sliku. Visoka energija nije pogodna (
131
J - 364 keV) jer su kristali u
gama kameri male debljine i ne mogu da apsorbuju svo zračenje, pa su opet slike nepotpune. Za
in
vitro
mogu da se koriste radionuklidi različitog energetskog opsega zbog manje apsorpcije od
strane tkiva i upotrebe debljih kristala.
1.4.
Aktivnost
Apsolutna aktivnost
- broj radioaktivnih raspada u jednoj sekundi (bekerel = 1 raspad/s). Svaka
metoda ima propisane granice apsolutne aktivnosti i u organizam se unosi najmanja moguća
aktivnost kako bi izbegli ozračivanje.
Relativna aktivnost
- broj registrovanih impulsa u jedinici vremena. Kvalitet uređaja utiče na
izmerenu vrednost. Poređenjem unete aktivnosti i aktivnosti u datom organu možemo da odredimo
funkciju tog organa. Relativnom aktivnošću možemo da merimo i kinetiku aplikovanog
radionuklida i njegovu prostornu raspodelu unutar organizma.
2. Interakcija zračenja i materije
2.1.
Efekti beta čestica
Ekscitacija -
beta čestice koje su izgubile veći deo svoje energije pri narednom sudaranju predaju
svu svoju energiju, koja je manja od energije njegove veze u atomu. Elektron prelazi na viši nivo
(ne napušta atom) - ekscitacija, nakon čega se brzo vraća u prvobitno stanje uz odavanje energije u
vidu fotonske emisije (deekscitacija). Tokom ovoga nastaje scintilacija (kratki bljesak svetlosti)
Jonizacija
- beta čestica se sudara sa slabije vezanim elektronom koji napušta atom i koji se ponaša
kao nova beta čestica koji izaziva dalju ekscitaciju ili jonizaciju (u zavisnosti od količine energije
koju poseduje). Jonizacija je poželjna u destrukciji patološki izmenjenog tkiva.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti