VISOKA ŠKOLA ZA PRIMENJENE I PRAVNE NAUKE
„PROMETEJ“
OBAVLJANJE POSLOVA PRILIKOM CARINJENJA ROBE
-DIPLOMSKI RAD-
Banja Luka, novembar 2018
VISOKA ŠKOLA ZA PRIMENJENE I PRAVNE NAUKE
„PROMETEJ“
OBAVLJANJE POSLOVA PRILIKOM CARINJENJA ROBE
-
DIPLOMSKI RAD-
Predmet: Špedicija
Banja Luka, novembar 2018
Obavljanje poslova prilikom carinjenja robe
5
1. UVOD
U ovom radu pod naslovom „ Obavljanje poslova prilikom carinjenja robe “ pokušala sam
objasniti osnovne pojmove vezane za carinsku terimnologiju kao i carinski postupak koji se
obavlja prilikom svakog carinjenja robe, određene vrijednosti. Tema je izuzetno opširna i
zahtjevna i iziskuje mnogo truda i napora u isčitavnju literature koju sam koristila. Pokušala
sam uzeti najznačajnije dijelove i objasniti ih, kako bi uspjela prezentirati najbitnije pojmove
vezane za carinjenje i carinski postupak.
Carinjenje predstavlja svojevrstan porez na uvezenu robu koji je nametnut od strane države.
Postupak carinjenja i sama carina je u potpunoj nadležnosti države, odnosno državne carinske
službe. Carinska deklaracija je osnovni dokument kojim se vrši prijava carinjenja neke robe.
Carinjenje se vrši na posebnim mjestima tzv. carinarnicama, osim ako zakonom ili
pravilnokom nije drugačije regulisano. Svaka roba koja se nađe na graničnom prelazu
podložna je carinjenju, pojedine robe se ne carine, ali je Jedinstvena Carinska Isprava (JCI)
obavezna. Carinjenje se vrši po tačno određenim carinskim tarifama i tačno se zna koja roba
pripada kojoj tarifi. Carinski sistem naše zemlje, Bosne i Hercegovine regulisan je
autonomnim i međunarodnim propisima.
Takođe će u ovom diplomskom radu biti riječi o carinskom postupku koji se odvija prilikom
carinjenja roba. Carinski postupak obuhvata :
tranzit ili provoz,
carinska skladišta,
unutarnja obrada,
obrada pod carinskom kontrolom,
privremeni uvoz,
vanjska obrada,
izvoz,
stavljanje robe u slobodan promet.
Njihova zajednička karakteristika je da su to carinski dozvoljeni postupci, a ne vrste
carinjenja ili faze carinskog nadzora. Posebno treba imati u vidu, kao zajednički uslov za ove
postupke da se oni mogu voditi samo na osnovu odobrenja carinskog organa, koje mora da
sadrži uslove propisane za njegovu primjenu. Važno je napomenuti da novi carinski
dozvoljeni postupak može započeti samo ako se okonča prethodno dozvoljeni carinski
Obavljanje poslova prilikom carinjenja robe
7
2. CARINJENJE ROBE
Carinjenje robe je jedan veoma složen proces koji se obavlja prilikom svakog uvoza ili izvoza
neke robe koja ima određenu vrijednost. Carinjenje obavljaju carinske službe u carinskom
sistemu. Obavljanje carinskih poslova zahtijeva stručnost i pouzdanost carinskih službenika,
kako bi se carinski poslovi obavili brzo i efikasno. Carinjenje se obavlja na osnovu carinske
deklaracije (radnja ili isprava kojom osoba u propisanu obliku i na propisan način zahtijeva da
se roba stavi u neki od carinskih postupaka) koja se popunjava na propisanom formularu.
Carina predstavlja svojevrstan porez države na neku uvezenu robu i veoma je važna u
spoljnotrgovinskoj razmjeni.
Carine i carinski sistem svake države, pa i Bosne i Hercegovine, imaju veliki značaj pri
otvorenoj međunarodnoj robnoj razmjeni, koja se sa pravom očekuje za našu zemlju, nakon
pristupanja CEFTi i približavanja zemlje EU. Iz tih razloga, a posebno iz razloga bržeg
uključivanja naše privrede u međunarodne robne tokove, bitno je da carina i carinski sistem
naše zemlje, budu savremeni sa nizom usvojenih međunarodnih rješenja koje imaju razvijene
države. Vođenje zaštitne carinske politike i njena konkretizacija u Carinskoj tarifi svake
zemlje je vrlo osjetljivo pitanje i ljudi koji vode carinsku politiku moraju biti posebno
obazrivi pri konkretizaciji zaštitne carinske politike u carinskim tarifama. Ta obazrivost bi se
ogledala, prije svega u tome da zacrtana carinska politika u carinskim tarifama ne smije da
bude ni suviše visoka - da sprečava uvoz roba, putem zacrtanih visokih carinskih stopa, kao ni
obrnuto, da carinske stope budu suviše niske i da se suviše liberalizuje uvoz, ne vodeći računa
pri tome o razvoju domaće proizvodnje. Rješenja treba tražiti kroz jedan srednji pristup, da
carine budu u pogledu svoga nivoa realno odmjerene, tj. da ne budu ni pretjerano visoke, ni
pretjerano niske, tj. da budu tako postavljene da omogućavaju razumnu konkurenciju i
razuman uvoz inostranih roba.
Carine naše zemlje, ne smiju biti barijera otvorenim robnim razmjenama sa inostranstvom,
niti uvozu, jer se radi i o zavisno uvoznoj privredi (pa se ni izvoz ne može ostvariti bez
neophodnog uvoza, posebno reprodukcionog materijala i sirovina, što će omogućiti
proizvodnju roba za izvoz), već naprotiv, one moraju biti u funkciji takvih robnih razmjena. S
druge strane, carine ne mogu biti zabrana uvozu iz inostranstva, jer autarhična i zatvorena
privreda jedne države, pa čak i onih razvijenijih država, nije poželjna i ekonomski opravdana.
