Visoko hemijsko tehnolo ška škola strukovnih studija

Kruševac

SEMINARASKI RAD

P r e d m e t :   P r i m e n j e n e   t e h n o l o g i j e   i   z a š t i t a   ž i v o t n e   s r e d i n e

    T e m a :   O b l i c i   e k o l o š k e   š t e t e   u s l e d   z a g a đ e n j a   r e s u r s a

P r o f e s o r :

S t u d e n t :

.

background image

4

Negativni uticaji zagađene životne sredine

Rad na ozdravljenju zagađene životne sredine se odvija u okviru tri

osnovne sfere:

Zdravlje čoveka;

Funkcionisanje ekoprirodnih ekosistema;

Funkcionisanje privrednih sistema.

Negativni uticaji zagađene životne sredine 

na ove tri sfere mogu

da budu dugotrajni ili privremeni, od čega zavisi i aktivnost na njenom
regenerisanju. Trajne posledice su: smrt ljudi, trajna invalidnost, trajno
umanjenje radne spososbnosti, nepovratno narušavanje ekosistema,
nepovratne štete na imovinu. Ova klasifikacija dovodi nas do mogućeg
određenja nedozvoljenog zagađenja kao glavne ekološke štete:

Nedozvoljena zagađenja su ona koja nepovratno narušavaju zdravlje

čoveka, razaraju prirodne ekosisteme i uništavaju za život neophodne
resurse.

Savremeno društvo još uvek u prvi plan izbacuje robnonovčane

odnose i (uglavnom) zakone tržišta. Sa druge strane sve je prisutnije
“ekološko osvešćenje” koje nameće procenu značaja životne sredine kao
kiseonika kvaliteta življenja.

 Priroda je veoma štedljiva, a sledovanja su s’obzirom na broj njenih korisnika dosta 

skromna,   posebno   kada   je   reč   o   neobnovljivim   prirodnim   resursima   čije   kratkoročno 
rasipništvo znači njen kraj.

5

Mogućnost vrednovanja ekološke štete

Da bi se vrednovanje moglo uspostaviti, neophodno je zasnovati

bazu kvantitativnih pokazatelja koji su uporedivi, što je pretpostavka za
ustanovljavanje vrednosnog sistema. Mogućnost za uključivanje
kvantitativnih pokazatelja omogućuje nam tržišni sistem. Nema vrednovanja
ekoloških šteta bez utvrđivanja njihovog izvora i obima. Obim ekoloških
šteta se izražava pomoću kvantitativnih pokazatelja, realnih ili vrednosnih, ili
kvalitativnih, uporednih. Pri tome mora se poći od kriterijumima za
identifikovanje:

Vrsta, količina, ili osobina emisija iz pojedinog izvora;

Vrsta, količina ili osobine emisija proizvedenog ili odloženog otpadka;

Sadržaja materija štetnih po životnu sredinu: u sirovini, poluproizvodu ili

proizvodu.

Kvantitativnim pokazateljima vrednovanja ekološke štete određuju

se:

Izmena zaliha, kvaliteta ili produktivnosti prirodnih resursa, na primer

smanjenje produktivnosti poljoprivrednog zemljišta, ali i obradivih površina,

smanjenje zaliha neobnovljivih prirodnih resursa;

Smanjenje proizvodnje u sredinama koje su zahvaćene eksploatacijom resursa;

Izmene stanja zdravlja stanovništva;

Izmene stanja zapošljavanja;

Migracije stanovništva;

Izmene u strukturi i specijalizacij proizvodnje;

Promene slobodnog vremena stanovništva;

Naknadni izdaci za održavanje čistoće, dolazaka do posla ili terena za

rekreaciju.

Kvalitativnim pokazateljima određuje se smanjenje estetskih

vrednosti predela, smanjenje komfora sredine, ekološki gubici za
stanovništvo...

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti