1

  

 UVOD

Ugovor   o   poklonu   je   poznat   još   iz   davnih   vremena   i   pominjan   od   najranijih 
pisanih pravnih izvora. Odredbe o ugovoru o poklonu sadrže skoro svi gradjanski 
zakonici   XIX   i   XX   vijeka   kao   što   su:   Austrijski   gradjanski   zakonik,   Njemacki 
gradjanski zakonik, Švajcarski zakonik o obligacijama. Ugovor o poklonu sadržan 
je i u Skici za Zakonik o obligacijama i ugovorima prof. Konstantinovica, dok 
Zakon o obligacionim odnosima ugovor o poklonu ne reguliše, jer je prevladalo 
mišljenje da to nije ugovor koji reguliše odnose u oblasti prometa robe i usluga, 
te mu stoga i ne pripada mesto u ovom zakonu. 
Ugovor o poklonu u praksi se javlja dosta cesto. Njegovo zakljucenje se vezuje 
za licne životne odnose koji daju povoda za cinjenje poklona bez odgovarajuce 
materijalne ili druge naknade za poklonodavca. Pokloni se daju iz raznih pobuda, 
a najcešce iz plemenitih namjera, prijateljskih ili porodicnih veza i predstavljaju 
izraz naklonosti, pažnje i zahvalnosti jednog lica prema drugome. Ali do davanja 
poklona   može   da   dodje   i   zbog   lakomislenosti   ili   moralnog   pritiska,   odnosno 
korištenja necije slabosti ili starosti. Ugovor o poklonu po pravilu je neopoziv. 
Medjutim, imajuci u vidu da se radi o specificnom ugovoru, koji se, najcešce, 
zasniva iz humanih i plemenitih pobuda, predvidjena je i mogucnost njegovog 
opozivanja kada se za to ispune odredjeni uslovi. U tom slucaju poklonoprimac je 
dužan da primljeni poklon vrati poklonodavcu. 

  

2

 UGOVOR O POKLONU

 Pojam i karakteristike ugovora o poklonu

Prema   Nacrtu   zakona   o   obligacionim   odnosima   (ZOO)   ugovor   o   poklonu   se 
definiše kao ugovor  kojim se „davalac poklona  obavezuje prepustiti primaocu 
poklona   bez   protucinidbe   stvar   ili   imovinsko   pravo,   a   primalac   poklona   to 
prihvata.“   Ugovaranje   besplatne   cinidbe   se   ne   pretpostavlja,   narocito   ako   se 
cinidba obeca kao protivcinidba za takvu cinidbu ugovornog partnera, ako ona 
osnovu ima u obavezi ugovornog partnera ili nekog treceg da se izvrši neka 
cinidba ili u vršenju takve jedne cinidbe, ili ako se obecanje cinidbe daje pod 
uslovom da se ugovorni partner ili neko treci obaveže na neku cinidbu ili izvrši 
neku cinidbu. Ugovorom o poklonu poklonodavac poklonoprimcu predaje ili se 
obavezuje da preda u svojinu odredjenu stvar, ili da mu prenese neko drugo 
pravo bez naknade. Ovim ugovorom poklonodavac raspolaže svojom imovinom 
u   nameri   da   uveca   imovinu   poklonoprimca,   na   teret   svoje   imovine,   dok 
poklonoprimac stice pravo svojine ili neko drugo pravo.

1

  Kao poklon u smislu 

Zakona o nasljedjivanju  smatra se odricanje od prava, oproštaj duga, ono što je 
ostavilac za vrijeme svog života dao nasljedniku na ime nasljednog dijela, ili radi 
osnivanja ili proširenja domacinstva, ili radi obavljanja zanimanja, kao i svako 
drugo raspolaganje ostavioca bez naknade. Poklon ne postoji ako neko, u korist 
drugog, propusti da stekne neku imovinu ili se odrekne nekog dospelog, ali ne 
još konacno stecenog prava. 
Ispunjenje neke obaveze, pa i moralne, ne predstavlja poklon. Nema svojstvo 
poklona ni obecanje jedne strane da ce drugoj strani neko treci bez naknade 
preneti neko imovinsko pravo. Takodje, poklonom se ne smatra n

___________________________

_or_e Nikolic, Obligaciono pravo, Prirucnik za polaganje pravosudnog ispita, Beograd, 2007, str. 186.

  

background image

4

  

Dakle, predvidjena forma ugovora o poklonu je u svrhu dokaza njegovog 
postojanja (

ad probationem

), a ona nije uslov njegove punovažnosti (

ad 

solemnitatem

). Medjutim, ukoliko su predmet ovog ugovora nekretnine, za 

njegovu punovažnost su bitne odredbe zakona koji reguliše promet nepokretnosti 
i koji je 

lex specialis 

za ovu oblast. Ovde je forma ugovora o poklonu bitan 

element ugovora (konstitutivna forma ili forma 

ad solemnitatem

).

•   To   je   ugovor   koji   se,   u   najvecem   broju   slucajeva,   zakljucuje   s   obzirom   na 
svojstva odre_ene licnosti (

intuitu personae

). Zbog toga je namera da se ucini 

poklon (

animus donandi

) bitan elemenat ovog ugovora.

• Ugovor o poklonu je dobrocini obligacioni ugovor, jer poklonoprimac za stvar,
odnosno, imovinsko pravo koje prima na osnovu ugovora o poklonu nije dužan 
da da naknadu.
• Nacelno je jednostrano obavezan ugovor, jer obaveza nastaje samo na strani
poklonodavca, dok za poklonoprimca ne nastaje nikakva obaveza. Poklonodavac 
je obavezan da ustupi u vlasništvo poklonoprimcu odredjenu stvar ili pravo. 
Poklonoprimac   stice   samo   pravo   iz   ugovora   da   zahteva   predaju   predmeta 
poklona. Medjutim, kada je rec o nekim vrstama ugovora o poklonu, možemo 
uociti da nekad I druga strana ima izvesne obaveze (npr. ugovor o poklonu sa 
teretom ili nalogom).
•   Po   pravilu   je   komutativan

6

  ugovor.   To   znaci   da   je   u   trenutku   zakljucenja 

poznata   vrednost   poklona,   odnosno   stvar   ili   pravo   koje   se   daruje.   Izuzetno, 
ugovor o poklonu može da bude i aleotoran

3,

 kada je zakljucen ugovor o poklonu 

buduce stvari, cija se vrednost u trenutku zakljucenja ugovora ne zna.
• Ugovor o poklonu je dvostrani pravni posao, što znaci da je za postojanje ovog
pravnog   posla,   osim   izjave   volje   poklonodavca,   potrebna   i   izjava   volje 
poklonoprimca, tj. prihvat poklona (

akcept

).

_________________________________

Aleatorni (lat. 

alea

=kocka, igra na srecu, rizik) su oni ugovori kod kojih u momentu njihovog zakljucenja nije 

poznata visina i uzajamni odnos prestacija, tj. ne zna se za koju ce stranu nastati pravo, a za koju obveza, ili 
kolika ce biti visina tih obaveza, ili kakav ce biti odnos uzajamnih obaveza, vec sve to zavisi od nekog 
neizvjesnog ili barem neodre_enog doga_aja.

5

  

Uslovi za zaklju

c

enje ugovora o poklonu

„Opšta pravila o poslovnoj sposobnosti primjenjuju se kod ugovora o poklonu sa 
izvesnim   odstupanjima,   pri   cemu   se   pravi   razlika   izmedju   poklonodavca   i 
poklonoprimca.“

4

  Od   poklonodavca   se,   zbog   toga   što   raspolaže   svojom 

imovinom, zahteva potpuna poslovna sposobnost. Nasuprot tome, u odnosu na 
poklonoprimca se odstupa od tog pravila, jer maloletna lica mogu imati svoju 
imovinu   koju   steknu   radom   ili  je   dobiju   nasljedstvom,   poklonom   ili   po   nekom 
drugom zakonskom osnovu. S obzirom na cinjenicu da stariji maloletnici, tj. lica 
izmedju navršenih 15 i 18 godina života, mogu da zakljuce ugovor o radu (pod 
uslovom   da   poseduju   opštu   zdravstvenu   sposobnost   za  

6

  Komutativni   (lat. 

commutatio

=promena,   zamena)   su   oni   ugovori   kod   kojih   je,   vec   u   trenutku 

njihovog   zakljucenja,   poznata   visina   i   uzajamni   odnos   prestacija,   tako   da   se 
tacno zna šta ko prima i šta ko po ugovoru duguje.

_________________________________

_or_e Nikolic, nav. djelo, str. 186.

  

rad i saglasnost zakonskog zastupnika)

5

, onda je logicno da mogu punovažno 

zakljuciti I ugovor o poklonu kao poklonodavci ukoliko predmet poklona potice iz 
njihove zarade ostvarene iz radnog odnosa. Za to im nije potrebna saglasnost 
roditelja, odnosno staratelja. Ali ukoliko predmet poklona ne potice iz njihove 
zarade, stariji maloletnici ne mogu zakljuciti ugovor o poklonu kao poklonodavci 
ni sa odobrenjem roditelja, odnosno staratelja.

6

  Maloljetnici stariji od 7 godina, 

mogu   samostalno   zakljuciti   ugovor   o   poklonu   u   kome   se   pojavljuju   kao 
poklonoprimci. Za ovo im nije potrebna saglasnost roditelja, odnosno staratelja,
jer   se   polazi   od   toga   da   oni   time   sebi   pribavljaju   korist.   Medjutim,   roditelji, 
odnosno   staratelji   mogu,   uz   saglasnost   organa   starateljstva,   zabraniti 
maloljetniku primanje poklona ukoliko bi na neki nacin primanjem tog poklona bio 

background image

7

sadašnja   imovina.   Ukoliko   poklonodavac   poklanja   tudju   stvar,   a   ne   svoju, 
zakljucenje   ugovora   o   poklonu,   pa   I   sama   predaja   poklonjene   stvari 
poklonoprimcu   nema   uticaja   na   izmenu   prava   vlasništva   povodom   predmeta 
poklona.   Ukoliko   je   stvar   predata,   vlasnik   je   može   tražiti   nazad   vlasnickom 
tužbom, a ukoliko je došlo do oštecenja stvari, savesni poklonoprimac ne
odgovara, dok nesavesni odgovara. Ukoliko poklonjenu stvar vlasnik oduzme od
poklonoprimca,   poklonodavac   nece   biti   dužan  da   mu   je   nadoknadi   ukoliko   je 
savesatan,   tj.   nije   znao   da   je   stvar   tudja.   Medjutim,   ukoliko   je   poklonodavac 
prilikom   zakljucenja   ugovora   bio   nesavjestan,   bit   ce   dužan   da   nadoknadi 
poklonoprimcu svu štetu koja mu je prouzrokovana time što se ovaj pouzdao u 
zakljucenje ugovora

.

7

________________________

7 Bogdan Loza, nav. djelo, str. 68.

  

  

Namera darežljivosti (

animus donandi

)

„Namera darežljivosti obuhvata kako volju poklonodavca da bez naknade uveca 
imovinu   poklonoprimca,   tako   i   volju   poklonoprimca   da   besplatno   pribavi 
imovinsku korist na racun imovine poklonodavca.“

8

  Ukoliko te namere ili volje 

nema,   nece   doci   do   valjanog   zakljucenja   ugovora   o   poklonu.   Namera 
darežljivosti se ne pretpostavlja, vec mora biti nesumnjivo izražena u ugovoru. 
Upravo po toj  nameri ugovor o  poklonu se i razlikuje od drugih  ugovora  koji 
predstavljaju osnov za sticanje prava svojine, kao što su npr. ugovor o prodaji, 
ugovor o zajmu, ugovor o razmeni. Tako npr. ako neko lice plati dug drugog lica,

Želiš da pročitaš svih 24 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti