OBLIGACIONO PRAVO
POSEBNI DIO
2. NASTANAK UGOVORA O KUPOVINI I PRODAJI
2.1. Saglasnost o bitnim elementima
Da bi ugovor nastao, pored općih uvjeta za valjanost ugovora
1
, potrebno je da su se ugovarači
sporazumjeli barem o njegovim bitnim elementima. Bitni elementi određeni su Zakonom. To su u ovom
slučaju predmet i kupoprodajna cijena. To su tzv.
objektivni bitni elementi
. Ako ugovarači nastanak
ugovora uslove saglasnošću o još nekim činjenicama, onda nema ugovora dok se i o tim elementima ne
postigne saglasnost. U tom slučaju se radi o
subjektivnim bitnim elementima.
Saglasnost ugovarača o
bitnim elementima treba biti postignuta na propisan način.
2.2. Predmet ugovora
Predmet ugovora može biti radnja kojom se predaje određena stvar, a može biti i prenos određenog
imovinskog prava koje prodavac po ugovoru sa sebe prenosi na kupca (tzv.ugovorna cesija). Često se
govori da je predmet ugovora
stvar
, mada se ustvari radi o radnji koju dužnik preduzima povodom
određene stvari, jer je poznato da se obligacioni odnos stvara povodom radnje, a ne povodom stvari.
Uzimajući u obzir navedeno, predmetom ugovora može biti bilo koja pokretna ili nepokretna stvar u
prometu. Ako se kao predmet ugovora pojavi stvar izvan prometa (
res extra commercium
), ugovor je
apsolutno ništav, tj. smatra se kako nije ni zaključen. Stvar koja je predmet ugovora mora biti određena ili
barem odrediva, što znači da se tačno mora znati o kojoj stvari se radi, ili se moraju dati elementi na
osnovu kojih će se ona odrediti.
Postavlja se pitanje da li predmet ugovora može biti tuđa stvar? U pravnim sistemima koji usvajaju stav
da kupac pravo vlasništva stiče samim činom zaključenja ugovora, takav ugovor bio bi ništav zbog
principa da niko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima. Međutim, u pravnim
sistemima koji za prenos prava vlasništva na prodatoj stvari pored ugovora traže i predaju stvari
(
titulus+modus
), ugovor o kupoprodaji tuđe stvari je valjan, tj. on je nastao.
Naš pravni sistem spada u ovu drugu kategoriju. Ako su ugovarači u trenutku zaključenja ugovora bili
svjesni da je predmet ugovora tuđa stvar, smatra se da je ugovor zaključen pod suspenzivnim uslovom.
Ako prodavac uspije nabaviti stvar navedenu u ugovoru, uslov je ispunjen i ugovor se ima izvršiti. U
suprotnom ugovor nije proizveo pravno dejstvo, pa se ne može ni insistirati da prodavac kupcu preda tu
stvar. Ako je prodavac kriv što stvar nije uspio nabaviti, odgovaraće kupcu za prouzrokovanu štetu. Sve
navedeno važi kao dispozitivno pravilo.
Ako ugovarači prilikom zaključenja ugovora nisu bili svjesni da se prodaje tuđa stvar, ugovor je nastao, a
posebno se regulira pitanje izvršenja takvog ugovora i odgovornosti za njegovo izvršenje. Ako je samo
prodavac znao da se prodaje tuđa stvar, ugovor se smatra nastalim, a prodavac je u slučaju neizvršenja
ugovora (tj.ako ne preda stvar) dužan kupcu naknaditi svu štetu. U ovom slučaju kupac je ovlašten i
jednostrano raskinuti ugovor, uz zahtjev za naknadu štete.
Ako je samo kupac znao da prodavac nije vlasnik stvari, a prodavac je bio u zabludi da je stvar njegova,
ugovor je nastao, ali kupac od prodavca ne može tražiti naknadu štete. U ovom slučaju kupac je
nesavjestan i kao takav ne može tražiti zaštitu.
Ako je stvar koja je predmet ugovora propala u trenutku zaključenja ugovora, ugovor ne proizvodi pravno
dejstvo. Međutim, ako se radi o djelimičnoj propasti stvari koja ne smeta postizanju svrhe zbog koje je
ugovor zaključen, ugovor će ostati na snazi i kupac će imati pravo samo na sniženje cijene.
Imovinsko pravo kao predmet ugovora o kupoprodaji može biti kako stvarno, tako i obligaciono. Izuzetak
su prava koja nisu prenosiva (npr.pravo na izdržavanje,
usus
i sl). Takođe je ništav ugovor o prodaji
nasljedstva koje još nije otvoreno.
1
Poslovna sposobnost stranaka, saglasnost volja, valjanost predmeta i pravnog osnova obaveze
4
2.3. Kupoprodajna cijena
Kupoprodajna cijena je iznos novca koji je kupac obavezan dati prodavcu za kupljenu stvar ili imovinsko
pravo. Kupac je dužan isplatiti ugovoreni broj novčanih jedinica, bez obzira na eventualnu promjenu
vrijednosti novca u međuvremenu, osim ako je drugačije određeno zakonom. Ako bi obaveza kupca
glasila na plaćanje u zlatu ili nekoj drugoj valuti osim domaće, ispunjenje obaveze se može zahtijevati
samo u domaćem novcu i to po zvaničnom paritetu
u trenutku zaključenja ugovora,
ako drugačije nije
određeno posebnim propisima. Smatraju se ništavim klauzule kojim se iznos kupoprodajne cijene veže za
promjenu vrijednosti zlata (zlatna klauzula), neke druge valute (valutna klauzula), ili promjene cijena
dobara i usluga (indeksna klauzula). Međutim, klauzula će biti valjana ako je izabrani indeks u direktnoj
ekonomskoj vezi sa predmetom prodaje.
Da bi ugovor bio valjan, kupoprodajna cijena mora biti
određena ili odrediva.
Smatra se da je cijena
određena i u slučaju kad je propisana od nadležnog organa kao jedinstvena za stvar koja je predmet
ugovora. U takvom slučaju će ugovor biti punovažan i bez odredbe o cijeni, ali pod uslovom da su
ugovarači bili svjesni da postoji jedinstvena cijena za predmet ugovora. Ako je ugovorena cijena viša od
propisane, valjana je propisana, a ne ugovorena cijena, te kupac koji je platio ugovorenu cijenu ima pravo
na povrat razlike iznosa. Pritom je valjana ona cijena koja je bila propisana (na snazi)
u trenutku
zaključenja ugovora
.
Kod kupoprodaje u privredi, ako cijena nije određena niti je odrediva na osnovu podataka iz ugovora,
smatra se da je kupac dužan platiti cijenu koju je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja
ugovora, a u nedostatku ove tzv.
razumnu cijenu.
Pod razumnom cijenom bi trebalo smatrati tekuću cijenu
u vrijeme zaključenja ugovora, a ako se ona ne može utvrditi, utvrđuje je sud prema okolnostima slučaja.
Ako je ugovorena tekuća cijena, kupac duguje cijenu koja je predviđena zvaničnom evidencijom na
tržištu mjesta prodavca u vrijeme kad je trebalo da uslijedi predaja stvari. Ako takve evidencije nema,
tekuća cijena se određuje pomoću elemenata pomoću kojih se cijena utvrđuje prema običajima tržišta.
Cijenu po pravilu određuju sami ugovarači. Međutim, oni to mogu prepustiti i trećoj osobi (fizičkoj ili
pravnoj). U takvom slučaju ugovarači su vezani cijenom koju odredi treća osoba, pod uslovom da ona
nije prekoračila granice koje su joj date i nije postupila zlonamjerno. Ako cijenu isključivo određuje treće
lice, smatra se da je ugovor zaključen pod suspenzivnim uslovom. Ako treći iz bilo kojih razloga ne
odredi cijenu, ugovor ne proizvodi dejstvo. Kod ugovora u privredi, ako se ugovarači naknadno ne slože
oko cijene, a ne raskinu ugovor, smatra se da je ugovorena razumna cijena.
Odredba ugovora kojom se određivanje cijene ostavlja na volju jednom ugovaraču smatra se kao da nije
ni ugovorena. U takvom slučaju važe pravila kao kad cijena nije nikako određena, tj.kod ugovora u
privredi uzima se tzv.razumna cijena, a u ostalim slučajevima ugovor neće imati pravno dejstvo.
Cijena mora biti
stvarna i ozbiljna.
Ako su ugovarači saglasni da se cijena ne isplaćuje, to je simulirana
kupoprodaja, a ustvari se radi o poklonu. Ako izjava o kupoprodajnoj cijeni nije bila ozbiljno data od bilo
kojeg ugovarača, ugovor nije ni nastao. Tada kažemo da se radi o tzv."neozbiljnoj" cijeni.
3. DEJSTVO UGOVORA O KUPOVINI I PRODAJI
3.1. Nastanak obligacije
Ugovor o kupovini i prodaji u našem pravu nema jačeg dejstva od zasnivanja obligacionog odnosa.
Samim njegovim zaključenjem sa prodavca ne prelazi pravo vlasništva na kupca, već je za to potrebna i
zakonita predaja (tradicija) predmeta kupoprodaje. Dakle, ugovor o kupovini i prodaji je samo titulus za
sticanje prava vlasništva.
Ako prodavač raznim kupcima prodao istu stvar, dispozitivno pravilo je da je stvar kupio onaj kupac
kome je prodavac
predao stvar
, odmah po zaključenju ugovora ili kasnije. Drugi kupci mogu samo prema
prodavcu isticati zahtjev za predaju kupljene stvari, odnosno za naknadu štete. Ako prodavac nije stvar
5
Predaja predmeta ugovora - zahtijevanje predaje predmeta ugovora.
Predaja je izvršena onda kad
prodavac prema predmetu ugovora kupca dovede u takav položaj koji kupcu omogućava nesmetano
raspolaganja, odnosno ostvarivanje vlasničkih prava.
Način predaje stvari mora biti zakonit, a zavisi od prirode stvari. Ako se radi o pokretnoj stvari, mogući
su slijedeći načini predaje: faktička, simbolična,
traditio brevi manu
i
constitutuom possessorum
. Smatra
se da je stvar predata i u slučaju kad su predati dokumenti na osnovu kojih se stvar može dobiti. Predaja
nepokretne stvari vrši se upisom u zemljišne knjige.
Imovinsko pravo preneseno je na kupca u trenutku zaključenja ugovora (ukoliko drugačije nije
ugovoreno). Tom prilikom je nužno da prodavac kupcu preda i dokaz o postojanju tog prava, ukoliko
takav dokaz postoji i ako od njega zavisi ostvarenje samog prava.
Prodavac od trenutka zaključenja ugovora do predaje stvari, odnosno roka za njenu predaju snosi
odgovornost za faktičke i pravne nedostatke (oštećenje ili propast stvari ili njeno otuđenje trećem licu).
Isključivo se mora predati stvar koja je naznačena u ugovoru i u ugovorenom stanju. Ako stanje nije
ugovoreno, stvar se mora predati u stanju u kome je bila u trenutku zaključenja ugovora. Ako kod
generičkih stvari kvalitet nije posebno ugovoren, prodavac je dužan predati stvar srednjeg kvaliteta.
Vrijeme predaje prvenstveno zavisi od ugovora, odnosno zahtjeva kupca. Kad je ugovoren izvjesni
period, a nije preciziran datum niti je određeno koja strana može izabrati datum u okviru tog perioda,
pravo izbora datuma pripada prodavcu, osim ako iz okolnosti slučaja proizilazi drugačije.
Ako u ugovoru nije određen rok za predaju stvari, niti to proizilazi iz prirode samog ugovora i ostalih
okolnosti, a stvar nije predata odmah po zaključenju ugovora, ZOO propisuje da je prodavac dužan
predaju izvršiti "u razumnom roku s obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti".
Ako mjesto predaje stvari nije naznačeno u ugovoru, predaja se vrši u mjestu u kome je prodavac u
trenutku zaključenja ugovora imao prebivalište, odnosno boravište (odnosno sjedište). Prodavac nije
dužan predati stvar ako mu kupac istovremeno ne isplati kupoprodajnu cijenu, ili ako nije spreman da to
učini istovremeno. S druge strane, kupac nije dužan isplatiti ugovorenu cijenu prije nego što mu je data
mogućnost da pregleda stvar. Ova pravila su dispozitivne prirode.
Ako je u trenutku zaključenja ugovora ugovaračima bilo poznato gdje se stvar nalazi, odnosno gdje treba
biti izrađena, predaja se vrši u tom mjestu.
Ukoliko drugačije nije ugovoreno, prodavac snosi troškove pripreme stvari za predaju i same predaje.
Navedenim obavezama prodavca odgovaraju prava kupca. Kupac predaju prodate stvari može zahtijevati
samo od prodavca ili njegovih nasljednika. Kupac ne može zahtijevati predaju stvari od trećeg lica kome
je stvar prodata i predata, jer je ono postalo vlasnikom stvari. Sredstvo zaštite prava kupca u takvom
slučaju je građanskopravna tužba.
Materijalni i pravni nedostaci na stvari - odgovornost prodavca i traženje zaštite kupca.
Pravni
nedostaci
na prodatoj stvari postoje ako na njoj postoji neko pravo trećeg lica koje isključuje, umanjuje
ili ograničava kupčevo pravo vlasništva, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao da
uzme stvar opterećenu tim pravom. Da bi kupac mogao ostvariti zaštitu zbog pravnih nedostataka stvari,
potrebno je ispunjenje slijedećih uslova:
a) Da je pravni nedostatak postojao u trenutku zaključenja ugovora;
b) Da kupac u trenutku zaključenja ugovora nije znao niti mogao znati za postojanje pravnih nedostataka;
c) Da je treće lice podiglo evikciju. Evikcija ne mora biti tužba, već se može raditi i o vansudskom
zahtjevu ako je dato dovoljno dokaza za postojanje evicentovog jačeg prava. Sama tzv."gola tvrdnja" (bez
dokaza) trećeg lica o svom jačem pravu ne smatra se evikcijom. Evikciju može podići samo treće lice.
d) Kupac je dužan odmah obavijestiti prodavca o evikciji i pozvati ga da u razumnom roku oslobodi stvar
od prava ili pretenzija evidenta, tj.da zaštiti kupca. Ako bi kupac propustio pozvati prodavca, prodavac će
7
