Siniša Karan:

Oblik državnog uređenja Bosne i Hercegovine

DOI:

 10.7251/GFP1404156K 

UDC:

 341.218:342.28(497.6)

Dr

Siniša Karan

docent, Fakultet pravnih 
nauka, Panevropski 
univerzitet APEIRON, 
Banjaluka

Oblik državnog ure

đ

enja Bosne i 

Hercegovine

Sažetak: 

Devetnaest godina nakon uspostave Bosne i Herce-

govine, sa nesmanjenom žes  nom i danas, u pravnoj i poli  

č

koj 

teoriji i praksi postoje velika neslaganja o prirodi državnog ure-

đ

enja Bosne i Hercegovine. 

Ona su se javila ve

ć

 u vrijeme donošenja Ustava Bosne i Herce-

govine, da bi kasnije bila nastavljena sa ve

ć

im ili manjim inten-

zitetom i mul  plikacijom razli

č

i  h stavova. 

Sporenja su uzrokovana ideološko-poli  

č

kim razlozima, jer pre-

cizno de

fi

 nisanje oblika državnog ure

đ

enja Bosne i Hercegovi-

ne nema samo nau

č

ni i teorijski, ve

ć

 i veliki prak  

č

no-poli  

č

ki 

zna

č

aj. O državnom ure

đ

enju Bosne i Hercegovine raspravlja se 

ne samo sa stanovišta njegove pozi  vno-pravne prirode (de-
skrip  vno), ve

ć

 i sa stanovišta njegovih poželjnih pravno-poli-

 

č

kih obilježja (preskrip  vno). Ova dva stanovišta su u me

đ

u-

sobno suprotstavljena.

Ako se složimo sa polaznom premisom da je Bosna i Hercegovi-
na složena država, potrebno je da   dodatni odgovor na pitanje 
kakva je konkretna sadržina i priroda te složene države. Istra-
živanje speci

fi

 

č

no složene prirode državnog ure

đ

enja Bosne i 

Hercegovine je mogu

ć

e analizom ins  tucija državne vlas   koje 

odražavaju en  tetsku strukturu, nosioce suvereniteta, kao i 
paritet i konsenzus kao dominantne odrednice djelovanja   h 
ins  tucija. 

Klju

č

ne rije

č

i: 

Oblik državnog ure

đ

enja, Ustav, federacija, 

konfederacija, Dejtonski mirovni sporazum.

Ustavom Bosne i Hercegovine nije eksplicite utvr

đ

en 

oblik državnog ure

đ

enja što bi znatno lakše odre

đ

enje ustav-

nopravnog i fakti

č

kog odnosa entiteta i zajedni

č

kih institucija 

BiH.

1

 Analiza oblika državnog ure

đ

enja koja bi mogla biti vri-

jednosno neutralna i zasnovana na strogo nau

č

nim kriterijima, 

svejedno bi se suo

č

ila sa teško

ć

ama koje proisti

č

u iz hibridnog 

1  

Mile Dmi

č

i

ć

, Ustavnopravni status Republike Srpske u okviru Bosne i Her-

cegovine - normativno i stvarno, Republika Srpska - deset godina Dejton-
skog mirovnog sporazuma, Akademija nauke i umjetnosti Republike Srpske, 
Banja Luka, 2005. str. 163.

Pregledni rad

Datum prijema rada:

10. jun 2014.

Datum prihvatanja rada:

23. jun 2014.

156

GODIŠNJAK FAKULTETA PRAVNIH NAUKA   •  Godina 4  •  Broj 4  •  Banja Luka, jul 2014  •  pp. 156-167

karaktera tog ure

đ

enja, a koje sadrži dominantne elemente federacije, ali i sa sadržajem 

koji je atipi

č

an u nekim segmentima za moderne federacije, ali ne i apsolutni ustavni no-

vum.

Ustavna slika Bosne i Hercegovine izgleda vrlo neobi

č

no što nesumnjivo ima vrlo 

zna

č

ajne i dalekosežne posljedice u odnosu na bi

ć

e države, cjelokupni pravni poredak, slo-

bode i prava gra

đ

ana, njihovu pravnu zaštitu i ukupne društvene i državnopravne tokove 

koji jesu i koji slijede u Bosni i Hercegovini.

2

Oblik državnog ure

đ

enja Bosne i Hercegovine, ma kako bio de

fi

 nisan, jeste speci

fi

 -

č

an, ali se može podvesti pod klasi

č

an oblik teorijski poznatog državnog ure

đ

enja fede-

ralnog tipa. Istovremeno, naš je pokušaj de

fi

 nisanja speci

fi

 

č

nosti takvog oblika državnog 

ure

đ

enja usmjeren na iznalaženje precizne de

fi

 nicije kroz utvr

đ

ivanje prirode institucija 

državne vlasti, kao i utvr

đ

ivanje mnogobrojnih faktore koji su uticali na oblikovanje ta-

kvog državnog ure

đ

enja i njegovih institucija takvih kakve jesu.

Važe

ć

i Ustav Bosne i Hercegovine

3

 je, i sa formalnog i sa materijalnog aspekta, spe-

ci

fi

 

č

an, svojevrstan i, kao takav, jedinstven u dosadašnjoj teoriji i praksi ustavnosti.

4

 Spe-

ci

fi

 

č

nost u formalnom smislu se ogleda u samom na

č

inu nastanka Ustava Bosne i Herce-

govine, nastao kao rezultat odre

đ

ene politi

č

ke volje i „zamišljenog“ u

č

ć

a gra

đ

ana Bosne 

i Hercegovine koje mu daju nepotvr

đ

en demokratski legitimitet. Ustav je stvoren kao pro-

dukt volje me

đ

unarodne zajednice i rezultat kompromisa politi

č

kih predstavnika sva tri 

naroda.

5

 Imaju

ć

i na umu da je ustav najviši pravni akt jedne zemlje, njegovo donošenje 

moralo je da se obavi uz poštovanje najviših standarda zakonodavne tehnike i po utvr

đ

e-

noj pravnoj proceduri, uz najširu demokratsku narodnu podršku.

6

U materijalnom smislu, izme

đ

u ostalog, speci

fi

 

č

nost se ogleda u tome da je Ustavom 

Bosne i Hercegovine odre

đ

eno da se država sastoji od dva entiteta, Republike Srpske i 

Federacije Bosne i Hercegovine, sa razgrani

č

enim nadležnostima izme

đ

u entiteta i insti-

tucija Bosne i Hercegovine.

7

 Ustavni poredak Bosne i Hercegovine zasniva se na prin  cipu 

ravnopravnosti dva entiteta i tri konstitutivna naroda, sa supremacijom Ustava Bosne i 
Hercegovine kojim je garantovan sadašnji ustavnopravni sistem. 

Njime je, po red ostalog, utvr

đ

eno da 

ć

e dotadašnja Republika Bosna i Her cegovina 

dobiti novo ime „Bosna i Hercegovina” i nastavi ti svoje pravno postojanje po me

đ

unarod-

2  

Ibrahim Festi

ć

, Neka pitanja državnosti Bosne i Hercegovine, referat podnesen na nau

č

nom skupu „Državnost 

Bosne i Hercegovine i Dejtonski mirovni sporazum” održanom 10. aprila 1988. godine u organizaciji Pravnog 
fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Ameri

č

kog udruženja pravnika /Pravna inicijativa za Centralnu i Isto

č

nu 

Evropu - Ured u Sarajevu i Pravnog Centra Fonda otvoreno društvo BiH, a objavljen u istoimenoj publikaciji, 
str. 138.

3  

Ustav Bosne i Hercegovine, Aneks 4. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini

4  

М

ilorad Ekme

č

i

ć

, Po

č

etak rata u Bosni i Hercegovini, spoljni uzroci gra

đ

anskog rata u BiH, Beograd, 2001, 

стр

.18. 

5  

Snežana Savi

ć

, Konstitutivnost naroda u Bosni i Hercegovini, Pravna priroda preambule, Banja Luka, 2000, 

str. 55; Rajko Kuzmanovi

ć

, Ustavno pravo, Banja Luka, 2002., str. 305. 

и

 306.

6  

Vidi šire: Dragan Batavelji

ć

,,

 Novi ustav Srbije, 

Pravni život, Beograd 2006. str. 1141.

7  

Rajko Kuzmanovi

ć

, Ustavno pravo, Banja Luka, 2002, str.306-307.

157

background image

GODIŠNJAK FAKULTETA PRAVNIH NAUKA   •  Godina 4  •  Broj 4  •  Banja Luka, jul 2014  •  pp. 156-167

akata, jer nisu podložni brzom i neovlaš

ć

enom mijenjanju. Na takve vrste ugovora, odno-

sno sporazuma, u cjelini se odnosi opšteprihva

ć

ena pravna maksima 

pacta sunt servanda

prema kojoj se sve strane ugovornice moraju pridržavati odredaba ugovora i provoditi ih, a 
ne mijenjati.

13

 Primjera ovakvih ugovora je, istorijski posmatrano bilo mnogo.

Karakteristika koja se uo

č

ava analizom ovakvih ugovora jeste, prije svega, konstan-

tnost njihovih politi

č

ko-pravnih rješenja. Balkanske zemlje su nakon 

č

estih lokalnih ili 

svjetskih sukoba-ratova, ustanaka, revolucija-dobijale sporazume, odnosno ugovore o 
miru sa dalekosežnim državnopravnim posljedicama kao što su Berlinski ugovor, San-
stefanski ugovor, Rapalski ugovor, Versajski ugovor i drugi.

14

 Opšti okvirni sporazumi za 

mir u Bosni i Hercegovini

sa jedanaest aneksa, spada u red najzna

č

ajnijih me

đ

unarodnih 

mirovnih sporazuma. Njegova speci

fi

 

č

nost je u tome što on sadrži i Ustav BiH (Aneks 4). 

Gotovo da i nema primjera u me

đ

unarodnom pravu da se kao dio, odnosno prilog mirov-

nog sporazuma, stranama potpisnicama, obezbje

đ

uje i ustav. 

Kao aneks Dejtonskog mirovnog sporazuma, Ustav BiH je stupio na snagu danom 

potpisivanja Opšteg okvirnog sporazuma 14. decembra 1995. godine, 

č

ime je ozna

č

en i 

po

č

etak funkcionisanja države Bosne i Hercegovine, uz sve poteško

ć

e koje proisti

č

u iz ge-

neze samog nastanka, jer „ ništa nije teže i složenije od stvaranja države po mjeri naroda u 
okolnostima kada se strani faktor superiorno miješa u taj proces.“

15

Kako je Dejtonski sporazum akt me

đ

unarodnog prava, logi

č

an je zaklju

č

ak da je Bo-

sna i Hercegovina, sa ovakvim oblikom državnog ure

đ

enja, konstituisana me

đ

unarodnim, 

a ne doma

ć

im pravom.

16

 Dejtonski sporazum ima 11 aneksa od kojih Aneks IV, kako smo 

ve

ć

 rekli, predstavlja Ustav Bosne i Hercegovine i koji, kao takav, i sam nosi karakteristike 

speci

fi

 

č

nosti nastanka Bosne i Hercegovine kao države. Iako po mnogo 

č

emu atipi

č

an, 

Opšti okvirni sporazum, sa sigurnoš

ć

u možemo konstatovati, predstavlja trajnu državno-

pravnu i politi

č

ku kategoriju. 

U prilog ovakvim konstatacijama služi i tvrdnja da je mirovni sporazum o BiH na-

stao kao plod svjesnog „previda“ me

đ

unarodne zajednice i zato je u skoro svim svojim 

13 

Vidi šire: Balkanski ugovorni odnosi 1876-1996, II tom, Beograd, 1998, u kojoj su datidvostrani i višestrani 
me

đ

unarodni ugovori i drugi diplomatski akti o državnim granicama, politi

č

koj i vojnoj saradnji, vjerskim i 

etni

č

kim manjinama. 

14  

В

idi šire Balkanski ugovorni odnosi 1876-1996, Beograd, 1998; V. 

Đ

uri

ć

, Ustav i me

đ

unarodni ugovori, 

Beograd, 2007; V. Popovi

ć

, ‘’Republika Srpska-deset godina Dejtonskog mirovnog sporazuma’’, Banja Luka, 

2005, str. 89-109 i dr. 

15 

Rajko Kuzmanovi

ć

, Ustavnopravni status Republike Srpske u okviru Bosne i Hercegovine - normativno i 

stvarno, Republika Srpska - deset godina Dejtonskog mirovnog sporazuma, Nau

č

ni skup, Akademija nauke i 

umjetnosti Republike Srpske, Banja Luka, 2005. str.46.

16  

Mirjana Kasapovi

ć

, Bosna i Hercegovina: podijeljeno društvo i nestabilna država, Politi

č

ka kultura, Zagreb, 

2005. godina, „Gledaju

ć

i današnju Bosnu i Hercegovinu o

č

ima uglednih svjetskih politologa kao “slabu i 

propalu državu” ili “poluprotektorat”, ako ne 

č

ak kao protektorat, što nužno jest zemlja koja opstaje i živi po 

diktatu izvana, vidimo je kao nedovršenu državu i podijeljeno društvo. Podijeljenom društvu i podijeljenoj 
državi posve je primjerena i podijeljena vlast. A tu se onda kao jedino rješenje name

ć

e tzv. konsocijacijska 

demokracija. Što je ona? Ona se, prije svega, iskazuje kroz vlast velikih politi

č

kih koalicija, priznavanje više 

kultura u jednoj zemlji, zaštitu grupno-speci

fi

 

č

nih prava, teritorijalnu samoupravu, izražavanje kulturne 

partikularnosti, predstavljenost u politi

č

kim institucijama, pravo manjina na veto…“

159

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti