PANEVROPSKI UNIVERZITET „APEIRON“
BANJALUKA
Fakultet pravnih nauka
-
Law College
REDOVNE STUDIJE
SMJER: OPŠTE PRAVO
Seminarski rad iz predmeta:
RIMSKO PRAVO
Tema:
OBVEZE IZ DELIKATA
Mentor: Student:
Dr.sc. Ivo Miro Jović,docent
Banjaluka, mart, 2018.godine
2. OBVEZE IZ DELIKATA ( obligationes ex delicto )
Delikti
1
su protupravne povrede tuđih pravnih dobara sankcionirane kaznom propisanom
protiv delinkventa. S obzirom na sankciju i postupak u kojem se sankcija ostvaruje razlikuju se
delicta publica i delicta privata.
Delicta publica ili crimina (javni delikti) su protupravna djelanja koja progoni i kažnjava
država javnom kaznom (poena publica) po posebnom javnom kaznenom postupku (iudicium
publicum) bez obzira na prijedlog ili zahtjev oštećenog pojedinca.
U starijem pravu samo je mali broj kaznenih djela, kod kojih je javni interes bio teško
pogođen, ulazio u krug javnih delikata (veleizdaja – perduellio; umorstvo pater familiasa –
parricidium). Predviđene kazne bile su: smrt, progonstvo, tjelesne kazne, globe, konfiskacija
imovine, osuda na rad u rudnicima. S jačanjem funkcija državnog aparata država preuzima u
svoje ruke represiju za sve veći broj protupravnih djela.
Delicta privata ili maleficia (privatni delikti) su protupravne radnje na osnovi kojih je
nastajao obveznopravni zahtjev oštećenoga prema počinitelju delikta na platež novčane kazne ili
na naknadu štete.
Ta nedopuštena djela smatrana su manje društveno opasnim zbog čega nisu povlačila
represiju državnog aparata. Na osnovi privatnih delikata nastajao je obvezni zahtjev koji je sam
oštećeni ostvarivao tužbom u redovitom građanskom postupku (iudicium privatum) kao i svaki
drugi privatnopravni zahtjev. Dakle, privatni delikti su izvori obveza kod kojih je deliktom
oštećeni vjerovnik, a počinitelj delikta dužnik.
Ideja o naknadi štete kao sankciji privatnih delikata postupno se razvijala u rimskom
pravu. U najstarije vrijeme vrijedilo je načelo taliona (oko za oko, zub za zub), koje je običajnim
putem zamijenjeno sustavom dragovoljne ili fakultativne kompozicije; delinkvent se mogao
otkupiti od prava na osvetu predajom materijalnih dobara oštećenom ili njegovoj društvenoj
skupini. Privatni delikti postali su izvori obveza tek kada je uveden sustav tzv. legalne
kompozicije, tj. kada je država unaprijed propisala koliko delinkvent mora platiti oštećenome.
1
Jaramaz-Reskušić, I., Kaznenopravni sustav u antičkom Rimu, Zagreb, 2003., str. 125
4
