VISOKA ŠKOLA MODERNOG BIZNISA
Seminarski rad
Finansijska tržišta i institucije
Obveznice kao finansijski instrument
Mentor
Student
Prof. Dr Dragan Đ. Vučinić
Jožef Katona
4
1. Pojam i vrste obveznica
Obveznice kao hartije od vrednosti nastale su zahvaljujući, u prvom redu, nedostatku
trajnih izvora sredstava kod privrednih subjekata i nemogućnosti da se isti pozajme iz
jednog izvora sredstava. U literaturi se često ne prave velike razlike između obveznice i
menice. Navodi se da je obveznica u osnovi menica jer ona predstavlja pisanu obavezu
plaćanja određene sume novca na unapred utvrđeni datum.
Između obveznice i akcije postoji razlika u činjenici da se emisijom obveznica precizno
utvrđuje vremenski rok dospeća plaćanja. Takođe vlasnik obveznice ima prioritetno
pravo da učestvuje u poslovnom dobitku preduzeća i to u visini ugovorene kamate. kao i
prioritetno pravo da učestvuje u likvidacionoj masi (stečaju) preduzeća i to u visini
svojih potraživanja. Za vlasnike obveznica je karakteristično, da nemaju direktno pravo
učešća u odlučivanju, u slučajevima kada su u pitanju temeljne odluke u vezi poslovanja
preduzeća.
U vremenskom roku trajanja kredita, držalac obveznice ima pravo na uvećanu sumu
kredita za iznos kamate koja najčešće predstavlja procenat od nominalne vrednosti
obveznice. Obveznice kao hartije od vrednosti se mogu klasifikovati po više osnova.
Prema osiguranju potraživanja, obveznice se klasifikuju na:
1. neosigurane,
2. osigurane obveznice.
Prema načinu učestvovanja u dobitka preduzeća, one se klasifikuju na:
1. obveznice s finansijskom kamatom,
2. dohodovne obveznice (visina kamate zavisi od dobitka preduzeća),
3. participirajuće obveznice (predstavljaju kombinaciju prethodna dva oblika).
Prema vremenu otkupa (povlačenja.) one se klasifikuju na:
1. obveznice po isteku roka,
2. obveznice pre isteka roka.
Prema načinu njihove amortizacije, one se klasifikuju na:
1. obveznice sa jednokratnim dospećem
2. obveznice sa višekratnim (serijskim) dospećem.
Prema vremenu trajanja kreditnog odnosa, one se klasifikuju na:
1. kratkoročne obveznice,
2. srednjoročne obveznice
3. dugoročne obveznice.
Osigurane obveznice garantuju svome vlasniku da će u slučaju stečaja emitenta
obveznica, namiriti svoja potraživanja i to pre nego što će to uraditi vlasnici
neosiguranih obveznica. Isplata po obveznicama koje su osigurane vrši se putem
nepokretne i pokretne imovine.
Vrste osiguranih obveznica su:
1. hipotekarne obveznice,
2. obveznice po osnovu zaloga opreme,
5
3. obveznice po osnovu garancije.
Za hipotekarne obveznice se kaže da imaju visok stepen sigurnosti povrata uloženih
sredstava i isplatu kamata, jer u slučaju insolventnostiemitenta obveznice, potraživanja
se izmiruju prodajom imovine koja se nalazi pod hipotekom. S aspekta redosleda
emisije, pri izdavanju obveznica, one se dele na:
1. prve hipotekarne obveznice,
2. druge hipotekarne obveznice.
Ukoliko se sprovede stečajni postupak nad emitentom obveznica, tada prioritet u isplati
obveznice iz likvidacione mase imaju obveznice iz emisije koja je osigurana prvom
hipotekom. Razlika između stepena obezbeđenja naplate potraživanja, između
obveznica iz emisije osigurane prvom i drugom hipotekom, ima uticaja i na visinu
kamatne stope. S obzirom da je rizik naplate potraživanja (uloženih sredstava) daleko
veći kod izdatih obveznica iz emisije osigurane drugom hipotekom, veće su i kamatne
stope za te vlasnike (držaoca) obveznica. Ukoliko se hipoteka odnosi na celokupnu
imovinu njenog emitenta, tada se radi o opštim hipotekarnim obveznicama. Ukoliko
izdavalac obveznice vrši njihovu novu emisiju sa hipotekom na istu imovinu, tada se
može govoriti o:
1. obveznicama sa zatvorenom hipotekom,
2. obveznicama sa otvorenom hipotekom,
3. obveznicama sa ograničenom otvorenom hipotekom.
Obveznice po osnovu zaloga opreme odnose se na nabavku opreme. Njihova
primenljivost je posebno izražajna kada kupac ne raspolaže sa novčanim sredstvima za
nabavku opreme, a kada prodavac nije u mogućnosti da po istom poslu kreditira kupca
opreme. U takvim uslovima pojavljuju se povereničke kompanije koje u ime kupca
isplaćuju prodavcu opremu u celosti, pri čemu se oprema imovinski prenosi na
kompaniju, a tek sa potpunim izmirenjem obaveza kupca prema povereničkoj
kompaniji, oprema prelazi u vlasništvo kupca opreme. Ovakve obveznice imaju veliku
primenu kod željezničkih preduzeća i njihove nabavke opreme.
Sličnost između akcije i obveznice jeste u činjenici, da svaka njihova emisija mora biti
autorizovana (odobrena) od većine akcionara. S obzirom da je prisutna dispozicija
držaoca obveznica i nemogućnosti komuniciranja sa njima, u tok emisije obveznica
uvodi se i stvaralac obveznica i to najčešće u obliku velike komercijalne banke.
Stvaralac obveznica je legalni predstavnik vlasnika obveznica i obavlja poslove
kontrole izvršenja obveznica preduzeća (izdavaoca obveznica) prema imaocu (držaocu)
obveznica. Ukoliko stvaralac utvrdi, da preduzeće emitent obveznica ne izvršava
redovno svoje obaveze prema držaocu obveznica, tada stvaralac preduzima zaštitne
mere utuživanja ili prodaje založne imovine.
Obveznice sa garancijom imaju sigurnost u garancijama banaka, odnosno drugih
finansijskih organizacija. Njihova primena je prisutna u slučajevima kada preduzeće
vrši finansijsku reorganizaciju izazvanu stečajnim postupkom. Emisijom ovakvih
obveznica zadržava se i dalje kontrola nad dužnikom od strane poverioca.
Neosigurane obveznice ne poseduju niti materijalnu niti ličnu garanciju za isplatu
potraživanja. Stoga je za kupce takvih obveznica od izuzetnog značaja finansijska
stabilnost emitenta obveznica. U praksi privredno razvijenih zemalja, emisiju ovakvih
