Obveznice – Pojam, značaj i uloga

UNIVERZITET UNION "NIKOLA TESLA"

FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE I PRAVO

S E M I N A R S K I R A D

Predmet:

FINANSIJSKA TRŽIŠTA I HARTIJE OD
VREDNOSTI

Tema:

OBVEZNICE

POJAM, ZNAČAJ I ULOGA

profesor:

student: Julija Dukić

Docent dr Aleksandra Pušara

broj indeksa: I0401-12

studijski program - pravo

Beograd, mart 2014

SADRŽAJ

UVOD ……………………………………………………………………….....3

1. POJAM OBVEZNICA………………………………………………………..4
2. VRSTE OBVEZNICA………………………………………………………..5

3. TRŽIŠNA CENA OBVEZNICA......................................................................8

4. PRINOS I RIZIK..............................................................................................10

5. INOVACIJE NA TRŽIŠTU OBVEZNICA...................................................12
6. OBVEZNICE U REPUBLICI SRBIJI (

BEOGRADSKA BERZA

)............13

ZAKLJUČAK

LITERATURA

1. POJAM OBVEZNICA

Obveznica je osnovna dužnička hartija od vrednosti.

Obveznica spada u obligaciono pravne

hartije od vrednosti. Obveznicom se njen izdavalac (zajmoprimac) obavezuje da će licu na koga

obveznica glasi (zajmodavcu, tj. vlasniku), ili po njegovoj naredbi, ili donosiocu obveznice

isplatiti u roku dospeća potraživanja nominalni iznos naveden u obveznici sa unapred

ugovorenom kamatom, tokom određenog vremenskog perioda. Dakle to je ugovor o emisiji

obveznica, odnosno ugovor između izdavaoca i vlasnika obveznice, koji sadrži podatke o

nominalnoj vrednosti obveznice, kuponskoj stopi, datumu dospeća..

Nominalna vrednost predstavlja iznos koji se isplaćuje vlasniku obveznice na datum njenog

dospeća.

Kuponska stopa je parametar koji se koristi za utvrđivanje iznosa kamate, tako da je

isplata kamate na godišnjem nivou jednaka proizvodu kuponske stope i nominalne vrednosti

obveznice.

Rok dospeća predstavlja rok kada ugovorena obaveza mora da bude izvršena, tj., kada

vlasniku obveznice mora da bude isplaćena nominalna vrednost obveznice)

Izdavaoci obveznica najčešće su pravna lica i to: preduzeća, banke, savezna država, republika

članica, lokalna samouprava i sva ta lica mogu izdavati obveznice u svoje ime i za svoj račun.

Pored toga što mogu biti izdavaoci obveznica, banke na primer mogu biti kako komisionari tako

i zastupnici u izdavanju obveznica.

Obveznica, kao hartija od vrednosti može da glasi kako na valutu zamlje u kojoj se emituje (u

slučaju R Srbije, obveznica može da glasi na dinare), tako može da glasi i na stranu valutu.

Isplata obveznica se uvek vrši u valuti zemlje u kojoj se obveznica isplaćuje, dakle u R Srbiji

Određeno Zakonom o tržištu hartija od vrednosti I drugih finansijskih instrumenata, član 2. stav 3, (“Sl. Glasnik

RS” br 47/06)

Z. Bodie, A.Kane, A. Marcus: “Osnovi Investicija”, str. 278, Data Status, Beograd, 2009.

Na primer, ukoliko se izda obveznica sa nominalnom vrednošću od 1000 dolara i kuponskom stopom od 10%, ona

se može prodati za 1000 dolara. Izdavalac obveznice plaća vlasniku obveznice 10% nominalne vrednosti, ili 100
dolara godišnje do datuma dospeća obveznice ( na primer tokom 20 godina). Pošto se iznos od 100 dolara obično
isplaćuje u dve polugodišnje rate, to znači da će vlasnik obveznice dva puta godišnje primiti po 50 dolara. Kada
prođe 20 godina, izdavalac će vlasniku isplatiti i 1000 dolara nominalne vrednosti

isplaćuje se u dinarima, a ukoliko glasi na stranu valutu, vrši se u stranoj valuti ili dinarskojskoj

protivvrednosti obračunatoj na dan isplate po srednjem kursu NBS-a.

Obveznica kao hartija od vrednosti mora da sadrži sledeće osnovne elemente:

firmu, tj naziv i sedište izdavaoca obveznice,

firmu, odnosno ime kupca obveznice ili oznaku da obveznica glasi na donosioca,

novčani iznos na koji obveznica glasi,

visinu kamatne stope ako je plaćanje kamate predviđeno,

procenat učešća u dobiti ako je to učešće predvišeno,

rokove otplaćivanja glavnice i kamate,

mesto i datum izdavanja, serijski i kontrolni broj obveznice

faksimil potpisa ovlašćenih lica izdavaoca obveznice i

prava iz obveznice