Pod bilansom stanja se podrazumjeva sistematizovani pregled stanja imovine, obaveza i kapitala
na određeni dan. Iz tog određenja proizilaze osnovni elementi bilansa, a to su:

Imovina,

Obaveze i

Kapital.

U razmatranju finansijskog izvještaja posebno važnu ulogu imaju veze i međuodnosi koji postoje
između osnovnih elemenata bilansa. Pri tome je posebno važna struktura imovine, obaveza i
kapitala, kao i međusobna povezanost pojedinih dijelova imovine i izvora imovine.

Bilans stanja je pregled stanja vrijednosti aktive i pasive u određenom trenutku. Znači, bilans
stanja je tabelarni prikaz sredstava i izvora sredstava određenog preduzeća na određeni dan.
Bilans stanja predstavlja prikaz stanja sredstava i  njihovih izvora na određeni dan, izražen u
novcu. On je dvostrani prikaz sredstava preduzeća   sa   dva   aspekta.   Sredstva   po   funkciji
ili     namjeni     u     procesu     reprodukcije  obrazuju aktivu, a izvori sredstava ( vlasništvo,
pripadnost, poreklo ) obrazuju pasivu,

Na lijevoj strani, u aktivi, iskazuju se konkretna sredstva, sredstva po sastavu i funkciji, a na
desnoj strani, u pasivi, iskazuju se izvori, tj. način pribavljanja ovih sredstava. Glavne kategorije
sredstava koje se svrstavaju u aktivu su: stalna imovina (nematerijalna     ulaganja,     osnovna
sredstva,   dugoročni   finansijski   plasmani),   zalihe, kratkoročna  potraživanja i   kratkoročni
finansijski  plasmani. Glavne  grupacije izvora sredstava su: kapital (osnovni kapital, rezerve i
neraspoređeni   višak   prihoda   -   dobitak),   dugoročna   rezervisanja   i   obaveze   (dugoročne   i
kratkoročne).

2.1 IMOVINA

U aktivi se evidentira sva imovina koju neko preduzeće posjeduje i gubitak koji ostvari tokom
svog poslovanja. Pozicije aktive se mogu sistematizovati na dva osnovna načina:

1.Prema principu rastuće likvidnosti

, gdje se prvo navodi imovina koja je najmanje likvidna

(npr. objekti, postrojenje, zgrade, patenti i sl.), a potom se navode sve likvidniji oblici imovine
(npr. zalihe, potraživanja, gotovina i sl.).

dr Slavko Vukša, dr Ivan Milojević, mr Zoran Babić; Računovodstvo; Banja Luka, 2011.

2.Prema principu opadajuće likvidnosti

, gdje se prvo navode pozicije najlikvidnije imovine

(gotovina i novčani ekvivalenti), a na kraju se navode najmanje likvidni oblici imovine, kao što
su stalna sredstva.

Imovina se dijeli u dvije osnovne grupe, a to su:

Kratkoročna imovina (tekuća ili obrtna) i

Dugotrajna imovina (stalna ili fiksna).

Razgraničenje imovine na dugotrajnu i kratkotrajnu vrši se prema vremenskom kriterijumu u
kojem se očekuje da će se neki oblik imovine pretvoriti u novac, odnosno po funkciji koju ima u
preduzeću. Kratkotrajnu imovinu čini onaj dio ukupne imovine za koji se očekuje da će se
pretvoriti u novčani oblik u periodu kraćem od jedne godine, ali pri njenom definisanju treba
uzeti u obzir i kriterijum normalnog trajanja poslovnog procesa. Dugotrajna imovina je onaj dio
komponente koji ostaje duže vezan u postojećem obliku i koji se postepeno pretvara u novac u
toku više obračunskih perioda, tj. u periodu dužem od godinu dana.

2.2 OBAVEZE I KAPITAL

Pasivu u bilansu stanja posmatramo prevashodno sa stanovišta izvora finansiranja imovine u
aktivi i ročnosti tih izvora. Tako možemo reći da u pasivi posmatramo kapital i obaveze. Pod
kapitalom prevashodno podrazumjevamo sopstveni kapital, tj. sopstvene izvore finansiranja, dok
pod obavezama podrazumjevamo pozajmljeni kapital, tj. pozajmljene izvore finansiranja.

Izvore imovine prema vlasništvu dijelimo na :

Vlastite ili sopstvene (kapital ili glavnioca) i

Tuđe ili pozajmljene izvore (obaveze).

Prema roku dospjeća razlikujemo:

Kratkoročne izvore (kratkoročne obaveze),

Dugoročne izvore(dugoročne obaveze) i

Trajne izvore (kapital ili glavnica).

dr Slavko Vukša, dr Ivan Milojević, mr Zoran Babić; Računovodstvo; Banja Luka, 2011.