1. Uvod
Odgoj
je proces formiranja čovjeka kao ljudskog bića, njegovih fizičkih, intelektualnih,
moralnih, estetskih i radnih osobina. U odgojnom procesu odgajanik i odgajatelj putem
komunikacije i interakcije planiraju, ostvaruju i vrednuju cjeloviti razvoj ličnosti.
Glavni odgajatelji u porodici su roditelji. Odgoj u porodici započinje odmah po rođenju djeteta.
Porodični sistem je jako dinamičan, te razne situacije u porodici mogu da utičuu na pozitivno i
negativno ponašanje djeteta. Uzajamnim odnosima između djece i roditelja stvara se dinamika u
porodici., kroz koju se uče prva pravila ponašanja, jačaju i razvijaju ego procesi, stiču navike,
internacionaliziraju vrijednost i ideali, vrši proces identifikacije.
Djeca se trebaju odgajati sistemski. Uspjeh u odgoju djeteta rješava se u mladim godinama, do
pete godine života, kako su pisali poznati pedagozi. Kakav će biti čovjek, kakve će vrijednosti
nositi sa sobom, zavisi posebno od toga kakvim ga roditelji učine do njegove pete godine života.
Ako roditelji do pete godine ne odgajaju dijete kako treba i ne prenose na njega higijenske,
društvene, kulturne, moralne i vjerske manire, onda će kasnije morati dijete preodgajati. Na prvi
trenutak možete pomisliti: Pa šta dijete može doživjeti do pete godine, jer roditeljima se čini da
sve ide dobro. A u desetoj ili jedanaestoj godini sve pođe na gore i roditelji se pitaju ko je
iskvario dijete, a sami su odgovorni za njegov odgoj od prve do pete godine.
Dobra i ugodna, intimna i topla atmosfera u porodici, sigurnost koju pružaju zdravi i
interpersonalni odnosi, prvi su preduvjet uspješnog razvitka osobnosti i značaja djece i omladine.
Porodica udara temelje cjelokupnoj ličnosti djeteta ostvarivanjem fizičkog, intelektualnog,
moralnog, estetskog i radnog odgoja. Ona daje ono što je bitno i od čega se kasnije škola i ostale
društvene institucije polaze i na čemu grade odgojni utjecaj na dijete. Osim toga, porodični odgoj
ima naročit značaj i za emotivni razvoj ličnosti, jer se u porodici stvaraju emotivne veze i od tih
prvih emotivnih veza u velikoj mjeri će zavisiti kasniji emocionalni razvoj i uravnoteženost
jedne ličnosti. Gledajući dijete može se mnogo toga saznati o roditeljima, o prilikama u porodici,
o međusobnim odnosima, o navikama, osobinama ličnosti osoba koje ga okružuju. Vaše dijete je
vase ogladalo, baš kao što ste i vi njegovo.
2. Odgoj u porodici
Uvijek svojim ponašanjem služimo djeci kao pozitivan ili negativan uzor u svakodnevnom
životu. Obitelj je prva i najvažnija škola života jer se temelji emocionalnog, socijalnog i
moralnog razvoja ličnosti stječu jedino u porodici. Odgoj je temeljna uloga porodice.
2.1.Preduslovi porodičnog odgoja
1. Skladni porodični odnosi
njih ima svaka porodica koja predstavlja zajednicu ravnopravnih osoba u kojoj roditelji
vode porodicu, a djeca se u njoj odgajaju,
u prvim godinama života majka je primarni oslonac u odgoju, ali se ne smije umanjiti ni
uloga oca, njihovom međusobnom suradnjom zasnovanoj na majčinoj toplini i očevoj
čvrstoći odgojnog djelovanja, može se porodici dati obilježje prve zajednice,
potpuna porodica može lakše ostvariti odgojne zadatke. Djeca uživaju brigu, ljubav i
razumijevanje roditelja, upoznaju ulogu majke-žene i oca-muškarca, a što je neophodno
za njihovu identifikaciju i pravilan emocionalni, socijalni i moralni razvoj, kako
djevojčica tako i dječaka,
nepotpune porodice-objektivni razlozi (smrt) ili subjektivnih razloga (rastava),
nepotpuna porodica nastala zbog objektivnih razloga ima znatno manje odgojnih
poteškoća, djeca shvaćaju realnost i čvršće se vežu za roditelja, te zajednički rješavaju
obiteljske probleme,
znatno više poteškoća imaju nepotpune porodice nastale zbog subjektivnih razloga, jer
djeca teško prosuđuju tko je u pravu i ne mogu shvatiti zašto ne žive zajedno s oba
roditelja
2. Socijalne i pedagoške kvalitete
– porodični odgoj je najsloženiji proces a čiji su rezultati
umnogome određeni pedagoškom znanjima roditelja.
3. Dobre ekonomske prilike
- takva porodica može ispuniti primarne zahtjeve djece:
prehrambene, stambene, zdravstvene i odgojne.
4. Organizacija života u porodici ili dnevni red
- organizacija života u porodici, dnevni red,
obuhvaća utvrđivanja pravila ponašanja i najvažnije dužnosti svakog člana porodice.
Roditeljska ljubav
Da bi se dijete uključilo u širu socijalnu sredinu i da istovremeno postane čvrsta, sigurna i
stabilna ličnost neophodno je da živi u toploj porodičnoj atmosferi. Doživljavajući iskrenu i
pravilnu usmjerenu ljubav roditelja, dijete počinje uzvraćati ljubav, postepeno uči voljeti ljubav,
braću
i
sestre,
vršnjake,
bračnog
druga
i
dr.
Samo prirodna, razumna ljubav djeluje pozitivno na razvitak djeteta. Pretjerana ljubav može
pogodovati razvijanju negativnih osobina kao što su razmaženost, egoizam, zavist, prkos i druge
negativne osobine. Nedostatak roditeljske ljubavi djeluje štetno. Nezadovoljavanjem ove potrebe
u obitelji djeca počinju osjećati hladnoću i odbojnost prema roditeljima, a svoje zadovoljstvo
iznalaze u iskrivljenim oblicima ponašanja: izoliranost, svađanju ili agresivnim ponašanjem.
Takva su djeca nedisciplinovana u školi, odaju se skitnji. Zbog hladnih porodičnih odnosa oni
smatraju ugnjetavanjem ostale djece normalnim međuljudskim odnosima. Prilikom kažnjavanja
ostaju
ravnodušnim
jer
su
bezosjećajna.
U nepotpunoj, prividnoj ili nedovoljnoj roditeljskoj ljubavi skrivaju se nezdravi motivi. Ljubav
se ne izražava na prirodni način , već su njene manifestacije izvještačene. Takvi se roditelji
grčevito bore za povezanost s djetetom ne birajući sredstva, čineći sebi zadovoljstvo, a
onemogućavaju proces osamostaljivanja djece od roditelja. Tako i djeca uz roditelje postaju
emocionalno
nezrele
i
socijalno
neprilagođene
ličnosti.
Roditelji imaju velike poteškoće u odgoju djece kada su bolesne, neurotične osobnosti, kada u
braku nisu sretni. Neurotični roditelji ne mogu se psihički predati drugoj osobi, razumjeti je i
prilagoditi se u dovoljnoj mjeri. Zato takve osobe ne mogu voljeti, jer ne mogu niti dovoljno
zračiti emocionalne topline prema djetetu. Takvi roditelji vežu dijete suviše uz sebe i sprečavaju
mu normalan razvoj. Kada takva djeca odrastu, zbog osjećaja povrijeđenog ponosa postaju gruba
prema roditeljima. Teško stupaju u kontakt s partnerom, a izbor bračnog druga im je otežan.
I psihički sređeni roditelji mogu biti loši odgajatelji, ako u braku nisu sretni. Nedostatkom
pozitivnog osjećajnog odnosa i razočarenje u bračnom životu pojavljuje se psihička napetost i
nezadovoljstvo
te
mrzovoljan
odnos
prema
djetetu.
Emocionalna atmosfera u porodici jedna je od najmoćnijih faktora odgoja u porodici, a nju
oblikuju u osnovi, odnos među roditeljima.
2.3. Zadaci i sadržaji porodičnog odgoja
Formiranje dječje ličnosti u porodici omogućuje intelektualni, moralni, estetski, radno-tehnički i
tjelesno-zdravstveni odgojni sadržaj.
Intelektualni odgoj
- Porodica unapređuje intelektualni razvoj djeteta osiguranjem prostora za
učenje, održavanje prikladnog dnevnog reda, pružanje pomoći i poticanje na samostalniji
intelektualni rad.
Moralni odgoj
- U porodici dijete stiče moralni odgoj, a ovaj najviše ovisi o sredini u kojoj živi.
Roditelji utieču na stvaranje moralnih spoznaja, uvjerenja, stavova, ponašanja i djelovanja.
I moralno odgajanje mora biti ovisno o uzrastu, primjereno dječjoj dobi. Čitav porodični život-
dnevni red, odnosi među članovima obitelji, vedra i radna atmosfera-predstavlja situacije iz kojih
dijete može sticati moralno iskustvo i norme zajedničkog ponašanja.
Zadatke moralnog odgoja školskog djeteta ostvarujemo preko ovih sadržaja: odgoj u duhu
humanizma, pripreme za društveni život, odgoj u duhu patriotizma, uobličavanja pozitivnog
odnosa prema radu i pozitivnog odnosa prema materijalnim i duhovnim vrednotama.
Odgoj u duhu humanizma
zasniva se na brizi o čovjeku, prijateljstvu, solidarnosti, povjerenju,
ljubavi prema čovjeku i borbi za ljudska prava. Takvu svijest možemo razvijati uticajem
primjera, navikavanjem djece na pravilno ponašanjima prema roditeljima, starijim i mlađima,
isticanje ideala te uključivanje mladih u konkretne oblike suradnje.
Pripreme za brak i porodični život
započinje veoma rano. Vedra porodična atmosfera kao
rezultat skladnih porodičnih odnosa predstavlja odlučujuće odgojno sredstva pripremanja mladih
za skladan brak i porodični život.
Priprema za društveni život
odnosi se na prihvaćanje normi zajedničkog života. Demokratska
atmosfera u porodici stvara povoljne uslove za odgoj učenika u tom duhu. Zajednički rad u
kućnim poslovima, putovanja, ljetovanja, suradnja sa školom i društvenom sredinom te
uključivanjem djece u razne društvene organizacije pridonosi formiranju svijesti i moralnih
kvaliteta.
Odgoj u duhu domoljublja
očituje se u ljubavi prema domovini.
Odgoj u duhu međunarodnog razumijevanja.
Oblikovanje pozitivnog odnosa prema radu
predstavlja temeljni moralni zahtjev. Formiranje pozitivnog odnosa prema radu treba razvijati na
znanjima i uvjerenjima, formiranju radnih navika i pozitivnih odlika volje i karaktera.
Radni odgoj
- Dijete treba upućivati, pokazivati i polako ga privikavati da prihvati određenu
obvezu prema svojim mogućnostima i sposobnostima. Poticati ga treba vlastitim primjerom.
Sasvim je sigurno da ne čine dobro svom djetetu roditelji koji ne postavljaju nikakve zahtjeve,
koji obavljaju poslove umjesto djeteta.
2.4. Metode i sredstva porodičnog odgoja
U porodičnom odgoju pojavljuju se razni oblici metoda: uvjeravanja, navikavanja i sprečavanje i
sredstava:
usmjeravanja,
poticanja
i
sprječavanja.
Metode razgovora: razgovorima ćemo pomoći djetetu da upozna svoje postupke i izađe iz
negativnih
situacija
Metoda navikavanja: formiranje navika pogoduje sklonost oponašanja kod djece. U obitelji djeca
stječu
zdravstvene,
radne
i
kulturne
navike.
Samo riječima ne možemo odgajati, već postupcima koji su u skladu s govorom i mislima.
Ako su roditelji u dovoljnoj mjeri kulturni, dostojanstveni, dosljedni u ponašanju, marljivi,
disciplinirani, suosjećajni, iskreni i srdačni, tada će sve ove pozitivne osobine slijediti i djeca.
