UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET POLITICKIH NAUKA
Odgoj i obrazovanje osoba sa
invaliditetom u Kantonu
Sarajevo
(Socijalni rad sa osobama sa invaliditetom)
Predmetni profesor: Sabira Šašić- Gadžo
Student: Zinaida Hadžić – 6473 RSF
2
SADRŽAJ
1. Uvod……………………………………………………………………………..3
2. Osobe sa invaliditetom-obrazovanje……………...……………………………..4
3. Obrazovanje: dobri zakoni i loša realnost...……………………………………..6
4. Inkluzija – neostvareni ideal?................................................................................7
4.1. Pročitajte više o inkluzivnom obrazovanju u BiH ……………………7
5. Specijalne obrazovne ustanove…………………………………………………9
6. Zaključak…...…………………………………………………………………..11
7. Literatura…………...…………………………………………………………..12
4
2.OSOBE SA INVALIDITETOM-OBRAZOVANJE
Položaj osoba sa invaliditetom u BiH reguliše nekoliko stotina domaćih i međunarodnih propisa.
Jednako veliki broj državnih, etitetskih i lokalnih vlasti, domaćih nevladinih organizacija
registrovanih na različitim nivoima, kao i međunarodnih oganizacija bave se pitanjima osoba s
invaliditetom, njihovim pravima i položajem u društvu.
I pored toga, broj osoba koje žive sa invaliditetom u BiH je još uvijek nemoguće tačno
utvrditi. Agencija za statistiku BiH procijenjuje, na osnovu podataka dobivenih od službi za
socijalni rad i PiO fondovima u oba entiteta, da više od 270.000 građana ima status
invalida. Prema domaćim zakonima, taj status mogu ostvariti one osobe koje su rođene sa
urođenim ili stečenim oštećenjem sluha i/ili vida, fizičkim invaliditetom, intelektualnim
poteškoćama, autizmom, te mentalnim i duševnim oštećenjima. UN konvencija o pravima osoba
sa invaliditetom uključuje i osobe sa dugotrajnim fizičkim, intelektualnim, mentalnim ili
osjetilnim oštećenjima.
BiH je ratificirala Konvenciju u martu 2010. godine, te za njeno provođenje zaduženo
je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice (koordinirajuću ulogu ima Ministarstvo civilnih
poslova). Nadgledanje njihovog rada je na Vijeću za osobe sa invaliditetom, koje je osnovalo
Vijeće ministara BiH, a sastavljeno je od predstavnika/ca različitih nivoa vlasti i nevladinih
organizacija.
Na žalost, i pored svih konvencija i zakona, svakodnevnica osoba sa invaliditetom je ispunjena
preprekama – preprekama u kretanju, preprekama u komunikaciji sa drugima, preprekama u
obavljanju sitnih svakodnevnih poslova o kojima drugie i ne razmišljaju. Životne odluke –
obrazovanje, posao, samostalan i/ili porodičan život, nisu stvar ličnog izbora, već ovise o tome
koliko je zajednica spremna da poštiva zakone i postavi rampu na ulaz u zgradu i lift;
uključi lične asistente u nastavu; shvati da nečije fizičke karakteristike nisu razlog za život
između četiri zida, i da svaka osoba ima potencijale koji se mogu – i moraju – razviti i
iskoristiti.
