Površnim posmatranjem nekih procesa u prirodi (kao što su rast drveta, sagorevanje sveće 
ili isparavanje vode) može se doći do ubeđenja da materija može nastati i nestati. Međutim pažljivim 
posmartanjem može se utvrditi da ovo nije slučaj. Materija može da promeni svoj oblik, agregatno 
stanje 
i sl. ali ne može nastati ni iz čega ili nestati.

A. L. Lavoazije (Lavoisier) je 1774. u eksperimentu u kome je zagrevao kalaj sa vazduhom u zatvorenom 
sudu primetio da je težina celog sistema ista pre i posle kalcinacije. Ovim je dokazano da sistem nije 
dobio ni izgubio na težini. Ovaj eksperiment je ukazao na činjenicu da pre i posle reakcije nema promene 
količine materije.

Kako je Lomonosov formulisao sličnu pravilnost nešto ranije (1748. ili 1756), zakon se ponekad zove i 
Lavoazje-Lomonosovljev zakon.

Ovaj zakon može da se definiše:

Ukupna masa supstanci koje ulaze u reakciju jednaka je ukupnoj masi proizvoda reakcije. Ako A i B 
predstavljaju mase dveju supstanci koje učestvuju u nekoj hemijskoj reakciji pri kojoj nastaju mase C i D 
drugih dveju (hemijski promenjenih) supstanci, 

zakon o održanju mase

 se može izraziti kao:

A+B = C+D

Ovaj zakon se ponekada i naziva 

zakon o neuništivosti materije

.

Kada se govori o ovom zakonu mora se primetiti da prema teoriji relativiteta materija (kao oblik 
energije) i energija mogu prelaziti jedna u drugu, u međusobnom odnosu koji je definisan 
poznatom

 

Ajštanovom jednačinom:

E = mc

2

gde je

E

 

- oslobođena ili apsorbovana

 energija

m

 

- gubitak ili dobitak

 mase

c

 

– brzina

 svetlosti

Drugim rečima, umesto dva fundamentalna zakona: zakona o održanju mase i zakona održanju energije, 
postoji samo jedan princip.

Energija

Svi oblici kretanja materije pri odredjenim uslovima mogu prelaziti jedan u drugi u strogo odredjenim 
kvantitativnim odnosima. Ova pojava je omogucila merenje razlicitih oblika kretanja istom merom, sto je 
uslovilo uvodjenje pojma energije. Energija je opsta mera za razlicite procese i oblike medjusobnog 
dejstva.

Kada je rad spoljasnjih sila pozitivan (sila vrsi rad), energija raste, i obrnuto, kada je ovaj rad negativan 
(telo vrsi rad), energija sistema se smanjuje. Prema tome, telo moze da vrsi rad samo na racun promene 
svoje energije. Ako je rad koji vrsi neki sistem tela jednak nuli, onda je to zatvoren sistem.

Na osnovu prethodno iznetog moze se zakljuciti da je energija velicina koja karakterise stanje nekoga 
tela, a rad velicina koja karakterise promenu tog stanja. Telo (sistem) poseduje energiju, a rad 
predstavlja proces prenosenja energije sa jednog tela na drugo, ili proces pretvaranja jednog oblika 
energije u drugi. Na primer, kada kuglica koja se krece odredjenom brzinom udari u nepokretnu kuglicu, 
predaje joj deo svoje energije, usled cega i ona pocinje da se krece. 
Postoji vise oblika energije, kao sto su mehanicka, toplotna, elektricna, hemijska, nuklearna, itd.

background image

Želiš da pročitaš svih 6 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti