Univerzitet u Banjoj Luci

Filozofski fakultet

Studijski program: Učiteljski studij

Akademska 2014/2015

SEMINARSKI RAD

PREDMET:

 Muzička umjetnost

TEMA:

 

Opera i balet

                                                                                     

Student: 

Banja Luka                                                                                              Vedrana Drinić

03.03.2015. godine                                                                                   Br. Indeksa 

2089/2011

OPERA

Opera   je   scensko   vokalno-instrumentalno   djelo,   koje   se,   kao   svako 

dramsko djelo, sastoji od činova, a oni od scena. Tekst opere, libreto, može biti 

specijalno napisan za operu, mada se češće obrađuje postojeće dramsko djelo, 

prilagođenog zahjevima muzike, prije svega skraćenog, jer pjevani tekst traje 

znatno duže od govorenog ili dramatizacije književnog djela druge vrste.

Može se reći i da je to drama u kojoj glumci svoje uloge ne govore, već ih 

pjevaju   uz   pratku   orkestra   koji   radnju   na   sceni   muzički   potcrtava   i   tako 

upotpunjuje osjećaj.

Korišćenje muzike u scenskim djelima, samo po sebi, nije predstavljalo 

novinu. U srednjem vijeku su izvođene liturgijske drame i misterije u kojima je 

muzika imala značajnu ulogu. Nastavnik opere priprema i dramski madrigal 

XVI vijeka u kojem se (u horskom izvođenju) izdvajaju „uloge“ pojedinih lica. 

Veliku   popularnost   na   dvorovima   tog   doba   uživaju   predstave   pastorala, 

moreske,   baletski   prizori.   Prva   prikazana   opera   „Dafne“   (1597)   Firentinca 

Jakopa   Perija   (na   tekst   Rinučija)   u   stvari   je   pastorala.   Suština   promjene   u 

odnosu na dotadašnju tradiciju odnosi se na sredstva izražavanja. Kompozitori 

prvih  opera  izgrađuju  novi   tip  odnosa  muzike  i  teksta.  Oni,  bar  u  početku, 

potpuno odbacuju polifoniju jer smatraju da je u njoj nemoguće postići stalnu i 

punu   razumljivost   riječi   (iz   tih   razloga   Rihard   Vagner   će   dvjesta   pedeseet 

godina kasnije izostaviti ansamble u svojoj muzičkoj drami). Prvi kompozitori 

opera odlučuju se, dakle, za monodiju. Sami su nastojali da u pregovorima za 

background image

Savremena istografija prednost je dala Periju, ali nijednog od njih dvojice 

ne   smatra   posebno   značajnim   stvaraocem.   Mjesto   najznačajnijeg   među 

kompozitorima ovog doba pripada 

Klaudiju Monteverdiju

.

 

Claudio Monteverdi

(1576 – 1643)

On je živio prvenstveno na dvoru u Mantovi (do 1630.godine) i potom 

narednih trideset godina u Veneciji, gdje je radio kao kapelnik crkve Sv. Marka. 

U tom gradu je 1637. Godine bilo otvoreno prvo javno pozorište u Italiji, što 

takožđe ukazuje na popularnost opere ovog vremena. Ona će u Italiji sve do 

danas ostati prava nacionalna umjetnost.

Svoje prvo opersko djelo (

Orfej

, 1607), Monteverdi je izveo u Mantovi 

nedugo   poslije   premijera   firentinskih   opera,   samo   ih   znatno   nadmašuje 

bogatstvom primjenjenih sredstava izraza. Rječitatim mu je blizak firentinskom, 

ali se javljaju i ansambli (dueti i terceti), kao i madrigalski horovi. Monteverdi 

računa ja orkestar bogate zvučnosti. U njegov sastav ulaze dva klavičembala, 

dvoje malih orgulja, regal, dva kontrabasa, tri viole da gamba, dva kitarona, dve 

male vioine, deset viola da bračo, klarina, tri sordinirane trube, četiri trombona, 

dva korneta, flaute i oboe. Sa Monteverdijevim djelima započinje oblikovanje 

opere   sa   numerama

.   Dramska   radnja   prikazuje   se   ekroz   niz   zaokruženih 

muzičkih   cjelina   (numera)   –   samostalnih   nastupa   likova   (buduće   arije), 

ansambala,   horova   i   instrumentalnih   dijelova,   u   poznim   Monteverdijevim 

djelima nalaze se prve uobličene arije forma  

da capo

  (A–B–A) ili dvodijelne 

(A–B). Napisao je veliki broj opera, a mađu njima najpoznatije su  

Arijadna 

(1608) i 

Krunisanje Popeje

 (1642). Većina njegovih opera ja izgubljena. Pisao 

je i madrugale (osam knjiga pa se matra posljednjim velikim predstavnikom 

ovog oblika u Italiji) i crkvene kompozijcije – mise i motete. 

Opera   postepeno   sve   više   dobija   oblike   spektakla:   oprema,   scene   i 

vještina izvođenja scenski efekata smatrane su veoma značajnim. Zanimljivo je 

da, uprkos tome, izvođač nisu obili obučeni u istorijske kostime. Glavne uloge 

povjeravaju se pjevaču – kastratu, muškarcu koji je neposredno pred pubertet 

operiše da bi zadržao dječački, visoki glas i sopransku boju, ali dobio snagu i 

izuzetnu gipkost i pokretljivost koje ga predodređuju za virtuozne efekte.

Sadržaji prvih opera uglovnom su mitologija. Uzvišenost tematike (i kad 

nije   mitološka)   ovom   tipu   opere   daje   ime  

opera-   serija

  (ozbiljna   opera). 

Želiš da pročitaš svih 18 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti