Opsta entomologija (1 deo)
Dušan Petrić*, Aleksandra Ignjatović-Ćupina*,
Mitar Vuković**
†
i Ţivko Srdić*
†
Opšta entomologija
Prvi deo
Drugo izdanje
Novi Sad, 2007
* Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Novom Sadu
** Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Beogradu
OPŠTA ENTOMOLOGIJA
UVOD
ENTOMOLOGIJA je nauka o insektima; naučna oblast koja se bavi
proučavanjem insekata.
Insekti su se na Zemlji pojavili pre oko 350 miliona godina, čovek pre
svega 2 miliona. Čine oko 80% svih vrsta životinja (Animalia) što predstavlja
oko 50% svih živih bića prisutnih na Zemlji. Postoji više od 1.000.000 do sada
opisanih insekatskih vrsta, a smatra se da ih ima oko pet miliona.
Kolo: Arthorpoda
Podkolo: Mandibulata (=Antenata)
Klasa: Insecta (=Hexapoda)
Ovoliku brojnost insekti postiţu zahvaljujući razliĉitim osobinama kao što su:
- Reproduktivni kapacitet:
Kratak ciklus razvoja, veliki broj generacija:
Muva,
Musca domestica
U periodu april-avgust jedinke muva mogu da naprave 14m debeo pokrivač
Zemlje; jedan par da potomstvo od 191.010.000.000.000.000.000. jedinki
Kupusna vaš,
Brevicorynae brassicae
U periodu mart-april ima 12 generacija
Jedna ženka da potomstvo od 564.087.257.509.154.652 jedinki koje su teške
~800.000.000.000 kg
Kraljica termita
Polaže 60 jaja u sekundi do nekoliko miliona
Matica polaže 4000 jaja dnevno
Ženka u proseku polaže 100-150 jaja u toku jednog polaganja
Migratorni skakavac,
Locusta migratoria
Polažu oko 430 tona jaja ~ 50 milijardi (Turska)
1.200 tona imaga (odraslih jedinki) ~ 750.000.000 individua
Sakakavac,
Schistocerca gregaria
Jato 100 ha; težina 70.000 tona → pojede koliko je teško
Marokanski skakavac,
Dociostaurus marocanus
Polože oko 7.000 ooteka (30-35 jaja)/m
2
=230.000 jedinki/ m
2
Chironomidae
Larve i lutke žive u vodi, u jezeru Balaton ima oko 2000 tona lutki nedeljno
Mravi, Formicidae
U Italijanskim Alpima procenjuje se da ima 1.000.000 mravinjaka godišnje, što
predstavlja oko 35 milijardi jedinki, odnosno oko 15.000 tona štetnih insekata
Partenogeneza
, način razmnožavanja bez oplodnje
Poliembrionija
, iz jedne jajne ćelije obrazuje se više embriona
- Adaptibilnost, sposobnost adaptacije:
Grylloblatta
, žive na 0°C
mogu da žive u temperaturnom rasponu od -40° do 40-60°C, hrane se
organskim materijama
Psilopa petrolei
, Ephydridae, živi u petroleumu
Insekti žive i u formalinu, ljutoj paprici, opijumu, strihninu i mnogim drugim
staništima

ptice 50-60%
sisari (krtice, slepi miševi, rovčice)
slatkovodne ribe 40-90%
čovek (plemena Amazona, Kina, Indonezija, Afrika, Eskimi, Francuzi,
Rimljani): živi termiti imaju 347 cal/g, dok govedina ima svega 260 cal/g
MORFOLOGIJA
MORFOLOGIJA (morfo-oblik) - nauka o postanku i razvitku oblika; struktura spoljnih
organa insekata.
Integument:
– prekriva telo insekata i čini spoljašnji skelet. Sastoji se iz kutikule i ćelija
epidermisa.
Egzoskelet:
– spoljašnji skelet:
1 - pruža mehaničku zaštitu
2 - pruža zaštitu od isušivanja
3 - predstavlja mesto za pričvršćavanje organa
4 - omogućava akumulaciju energije
5 - na njemu su receptori mnogih čula i
6 - veliki broj egzokrinih žlezda (sa spoljašnjim lučenjem)
-Karakteristike egzoskeleta: čvrst, elastičan, lak.
Slika 1: Endoskelet – sisari 84% i Egzoskelet – insekti 28%
Kod insekata skelet se nalazi sa spoljašnje strane i pokriva unutrašnjost tela gde su smešteni
svi organi; kod sisara koji imaju endoskelet položaj skeleta i unutrašnjih organa je obrnut
Integument, omotač insekata sastoji se iz:
1. epidermisa
(ćeličan - živi deo) i
2. kutikule
(aćelični - neživi deo)
1.
Epidermis
– ima ulogu da luči novu kutikulu i razlaže i apsorbuje staru
mikrokanali prožimaju kutikulu (1.200.000/mm²) i kroz njih se vrši razmena materija;
u njemu su egzokrine žlezde (sa spoljašnjim lučenjem) koje luče vosak, lak, toksine i
feromone
2.
Kutikula
je aćelična, luči je epidermis i enocite; prekriva telo, unutrašnjost prednjeg i
zadnjeg creva i gradi traheje;
ektodermalnog je porekla
; egzokutikula se ne može tegliti i
prilikom presvlačenja puca
DELOVI KUTIKULE:
1) Epikutikula
2) Prokutikula
Epidermis i bazalna membrana
1) Epikutikula
je prvi sloj kutikule, tanka od 0.3 - 4 μm; prosečno 2 μm
Sastoji se iz četiri sloja:
- cementni sloj
- voštani sloj (važan za sprečavanje desikacije)
- spoljašnji sloj
- unutrašnji sloj
(spoljašnji i unutrašnji sloj zajedno čine
kutikulin
)
Slika 2: Sastav epikutikule
-Insekt u prirodnim uslovima ne gubi vodu dok se ne počne topiti vosak, pri čemu je tačka
topljenja voska na 35-60°C. Iznad ovih temperatura nastupa potpuna desikacija insekta.
Insekticidi koji se koriste za suzbijanje skladišnih insekata sadrže u svom sastavu silikatni
ćelijski zid algi koj probijaju kutikulu i izazivaju gubitak vode iz tela usled čega insekt
uginjava
2) Prokutikula
(odmah po formiranju) diferencira se na spoljašnji i unutrašnji sloj tj.:
a.
egzokutikulu
– očvrsla
b.
endokutikulu
– elastična
ova dva dela zajedno čine sloj debljine 20μm do 200 μm
Slika 3: Integument insekata
IzmeĎu prokutikule i epidermisa u toku presvlačenja insekta formira se egzuvijalna
membrana
(prostor)
Epidermis
se nalazi ispod kutikule i zajedno sa enocitama učestvuje u sintezi nove i
razgradnji stare kutikule
spoljašnji sloj

- INTEGUMENTALNI DODACI (FANER) -
Slika 4: Kutikularni dodaci (faner)
-Nemobilni:
aćelični (mikrodlake); ćelični (jednoćelijski i višećelijski trnovi)
Slika 5: Nemoblini faner
-Mobilni:
artikulacionom membranom su povezani sa kutikulom, nalaze se u udubljenju
(alveola) ili na kvržici (tuberkula)
Makrodlake i trnovi (trihogena ćelija luči dlaku – šuplja epi+egzo)
(tormogena - art.m.+alveola)
Obične dlačice mogu da budu modifikovane :
-ljuspice (spljoštene) - Lepidoptera, Diptera, Collembola, Coleoptera
-žlezdane dlačice - svila, otrov (toksofore)
-čulne dlačice
-dlaka (setae)
-trnovi
Slika 6: Mobilni faner
HEMIJSKI SASTAV KUTIKULE
-Voda:
(30-40%)
-Hitin:
(20-30%) Karakterističan je za : Arthopoda, Annelida, Coelenterata, Fungi
Vrsta hitina je: azotni polisaharid (molekuli N-acetilglukozamina, retko glukozamina),
susedni lanci su vodoničnim vezama povezani u mikrofibrile obmotane proteinom.
Rastvorljiv u koncentrovanim mineralnim kiselinama, hitinaza,
Bacillus chitinovorus
. Hitin
daje elastičnost:
endokutikula
epidermis
aćelicni izraštaj
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti