Dušan Petrić*, Aleksandra Ignjatović-Ćupina*, 

Mitar Vuković**

 i Ţivko Srdić*

 

 

Opšta entomologija 

Prvi deo 

 

Drugo izdanje 

 
 
 
 

 

 
 
 
 
 
 
 

Novi Sad, 2007 

 
 
 
 
 
 

*   Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Novom Sadu 

** Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Beogradu 

OPŠTA ENTOMOLOGIJA 

 

UVOD 

 

 
ENTOMOLOGIJA  je  nauka  o  insektima;  naučna  oblast  koja  se  bavi 

proučavanjem insekata. 

Insekti  su  se  na  Zemlji  pojavili  pre  oko  350  miliona  godina,  čovek  pre 

svega  2  miliona.  Čine  oko  80%  svih  vrsta  životinja  (Animalia)  što  predstavlja 
oko 50% svih živih bića prisutnih na Zemlji. Postoji više od 1.000.000 do sada 
opisanih insekatskih vrsta, a smatra se da ih ima oko pet miliona.  

 
Kolo: Arthorpoda 
Podkolo: Mandibulata (=Antenata) 
Klasa: Insecta (=Hexapoda) 

 
Ovoliku brojnost insekti postiţu zahvaljujući razliĉitim osobinama kao što su: 
 
- Reproduktivni kapacitet: 

Kratak ciklus razvoja, veliki broj generacija: 
 

Muva, 

Musca domestica

  

 

 

U  periodu  april-avgust  jedinke  muva  mogu  da  naprave  14m  debeo  pokrivač 

Zemlje; jedan par da potomstvo od 191.010.000.000.000.000.000. jedinki 
 

Kupusna vaš, 

Brevicorynae brassicae

  

U periodu mart-april ima 12 generacija 

 

 

Jedna  ženka  da  potomstvo  od  564.087.257.509.154.652  jedinki  koje  su  teške 

~800.000.000.000 kg 
 

Kraljica termita  

Polaže 60 jaja u sekundi do nekoliko miliona 

 

 

Matica polaže 4000 jaja dnevno 

 

 

Ženka u proseku polaže 100-150 jaja u toku jednog polaganja 

 

Migratorni skakavac, 

Locusta migratoria 

 

 

Polažu oko 430 tona jaja ~ 50 milijardi (Turska) 

 

 

1.200 tona imaga (odraslih jedinki) ~ 750.000.000 individua 

 

Sakakavac, 

Schistocerca gregaria 

 

 

Jato 100 ha; težina 70.000 tona → pojede koliko je teško 

 

Marokanski skakavac, 

Dociostaurus marocanus 

 

 

Polože oko 7.000 ooteka (30-35 jaja)/m

2

 =230.000 jedinki/ m

2

 

 

Chironomidae 

 

 

Larve i lutke žive u vodi, u jezeru Balaton ima oko 2000 tona lutki nedeljno 

 

Mravi, Formicidae  

 

 

U Italijanskim Alpima procenjuje se da ima 1.000.000 mravinjaka godišnje, što 

predstavlja oko 35 milijardi jedinki, odnosno oko 15.000 tona štetnih insekata 

 

Partenogeneza

, način razmnožavanja bez oplodnje 

Poliembrionija

, iz jedne jajne ćelije obrazuje se više embriona 

 

- Adaptibilnost, sposobnost adaptacije: 

 

Grylloblatta

, žive na 0°C  

 

 

mogu  da  žive  u  temperaturnom  rasponu  od  -40°  do  40-60°C,  hrane  se 

organskim materijama 
 

Psilopa petrolei

, Ephydridae, živi u petroleumu 

 

Insekti  žive  i  u  formalinu,  ljutoj  paprici,  opijumu,  strihninu  i  mnogim  drugim 

staništima 

background image

 

 

ptice 50-60% 

 

 

sisari (krtice, slepi miševi, rovčice) 

 

 

slatkovodne ribe 40-90% 

 

 

čovek (plemena Amazona, Kina, Indonezija, Afrika, Eskimi, Francuzi, 

Rimljani): živi termiti imaju 347 cal/g, dok govedina ima svega 260 cal/g 

 
 

MORFOLOGIJA

 

 

MORFOLOGIJA  (morfo-oblik)  -  nauka  o  postanku  i  razvitku  oblika;  struktura  spoljnih 
organa insekata. 

 
Integument: 

–  prekriva  telo  insekata  i  čini  spoljašnji  skelet.  Sastoji  se  iz  kutikule  i  ćelija 

epidermisa. 

 
Egzoskelet:

 – spoljašnji skelet: 

 

1 - pruža mehaničku zaštitu  

 

2 - pruža zaštitu od isušivanja 

 

3 - predstavlja mesto za pričvršćavanje organa 

 

4 - omogućava akumulaciju energije 

 

5 - na njemu su receptori mnogih čula i 

 

6 - veliki broj egzokrinih žlezda (sa spoljašnjim lučenjem) 

 
-Karakteristike egzoskeleta: čvrst, elastičan, lak. 
 

Slika 1: Endoskelet – sisari 84% i Egzoskelet – insekti 28%

 

 
Kod insekata skelet se nalazi sa spoljašnje strane i pokriva unutrašnjost tela gde su smešteni 
svi organi; kod sisara koji imaju endoskelet položaj skeleta i unutrašnjih organa je obrnut 
 
Integument, omotač insekata sastoji se iz: 

1. epidermisa

 (ćeličan - živi deo) i 

2. kutikule

 (aćelični - neživi deo) 

 
1. 

Epidermis

 – ima ulogu da luči novu kutikulu i razlaže i apsorbuje staru  

 

mikrokanali prožimaju kutikulu (1.200.000/mm²) i kroz njih se vrši razmena materija; 

u  njemu  su  egzokrine  žlezde  (sa  spoljašnjim  lučenjem)  koje  luče  vosak,  lak,  toksine  i 
feromone 

 

2. 

Kutikula

  je  aćelična,  luči  je  epidermis  i  enocite;  prekriva  telo,  unutrašnjost  prednjeg  i 

zadnjeg  creva  i  gradi  traheje; 

ektodermalnog  je  porekla

;  egzokutikula  se  ne  može  tegliti  i 

prilikom presvlačenja puca 

 
DELOVI KUTIKULE: 
 

1) Epikutikula 

 

2) Prokutikula 

 

Epidermis i bazalna membrana 

 

 

1) Epikutikula

 je prvi sloj kutikule, tanka od 0.3 - 4 μm; prosečno 2 μm  

 

Sastoji se iz četiri sloja: 

 

 

- cementni sloj 

 

 

- voštani sloj (važan za sprečavanje desikacije) 

 

 

- spoljašnji sloj 

 

 

- unutrašnji sloj 

 

 

(spoljašnji i unutrašnji sloj zajedno čine 

kutikulin

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Slika 2: Sastav epikutikule

 

 
-Insekt  u  prirodnim  uslovima  ne  gubi  vodu  dok  se  ne  počne  topiti  vosak,  pri  čemu  je  tačka 
topljenja  voska  na  35-60°C.  Iznad  ovih  temperatura  nastupa  potpuna  desikacija  insekta. 
Insekticidi  koji  se  koriste  za  suzbijanje  skladišnih  insekata  sadrže  u  svom  sastavu  silikatni 
ćelijski  zid  algi  koj  probijaju  kutikulu  i  izazivaju  gubitak  vode  iz  tela  usled  čega  insekt 
uginjava 

 

2) Prokutikula

 (odmah po formiranju) diferencira se na spoljašnji i unutrašnji sloj tj.: 

 

a. 

egzokutikulu

 – očvrsla   

 

b. 

endokutikulu

 – elastična 

 

ova dva dela zajedno čine sloj debljine 20μm do 200 μm 

 
 

Slika 3: Integument insekata 

 
IzmeĎu  prokutikule  i  epidermisa  u  toku  presvlačenja  insekta  formira  se  egzuvijalna 
membrana

 (prostor)

 

 

Epidermis 

se  nalazi  ispod  kutikule  i  zajedno  sa  enocitama  učestvuje  u  sintezi  nove  i 

razgradnji stare kutikule 

spoljašnji sloj 

background image

- INTEGUMENTALNI DODACI (FANER) -

 

 
 

 

Slika 4: Kutikularni dodaci (faner) 

 
-Nemobilni: 

aćelični (mikrodlake); ćelični (jednoćelijski i višećelijski trnovi) 

 

 
 

Slika 5: Nemoblini faner 

 
-Mobilni:

  artikulacionom  membranom  su  povezani  sa  kutikulom,  nalaze  se  u  udubljenju 

(alveola) ili na kvržici (tuberkula) 
 

Makrodlake i trnovi (trihogena ćelija luči dlaku – šuplja epi+egzo) 

 

 

 

         (tormogena - art.m.+alveola) 

Obične dlačice mogu da budu modifikovane : 
 

-ljuspice (spljoštene) - Lepidoptera, Diptera, Collembola, Coleoptera 

 

-žlezdane dlačice - svila, otrov (toksofore) 

 

-čulne dlačice  

 

-dlaka (setae) 

 

-trnovi 

 
 
 
 
 

Slika 6: Mobilni faner 

 
 

HEMIJSKI SASTAV KUTIKULE 

 

 

-Voda: 

(30-40%) 

 

 

-Hitin: 

(20-30%) Karakterističan je za : Arthopoda, Annelida, Coelenterata, Fungi 

Vrsta  hitina  je:  azotni  polisaharid  (molekuli  N-acetilglukozamina,  retko  glukozamina), 
susedni  lanci  su  vodoničnim  vezama  povezani  u  mikrofibrile  obmotane  proteinom. 
Rastvorljiv  u  koncentrovanim  mineralnim  kiselinama,  hitinaza, 

Bacillus  chitinovorus

.  Hitin 

daje elastičnost: 

endokutikula 
epidermis 

aćelicni izraštaj 

Želiš da pročitaš svih 33 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti