Opšta interna kontrola
SEMINARSKI RAD
IZ PREDMETA:
NAZIV SEMINARSKOG RADA:
Student:
Mentor:
Broj indeksa:
Ocjena: _______________
Banja Luka
, januar 2017. godine
SADRŽAJ:
UVOD…………………………………………………………………………………………3
1.0.
REVIZIJA…………………………………………………………………………...…
….4
2.0.
CILJ
I
POTREBA
ZA
REVIZIJOM……………………………………………..……….5
2.1.
Cilj
revizije………………………………………………………………….…..…5
2.2.
Potreba
za
revizijom……………………………………………………….…..…..5
2.2.1. Postojanje ili dešavanje…………………………………………....…..7
2.2.2. Komplentnost…………………………………………………….……7
2.2.3. Prava i obaveze…………………………………………………….…..8
2.2.4. Vrednovanje ili alokacija…………………………………………...….8
2.2.5. Prezentacija i objelodanjivanje………………………………………..8
2.2.6. Matematička tačnost…………………………………………..………8
2.2.7. Razgraničenje……………………………………………………….…9
2.3.
Ostale
tvrdnje
menadžmenta……………………………………………..……….9
3.0.
PRIKUPLJANJE
REVIZORSKIH
DOKAZA………………………………………..…10
3.1.
Kompetentnost
dokaza……………………………………………………..….…11
4.0.
ZNAČAJ
DOKUMENTOVANJA
U
REVIZIJI…………………………………………15
5.0.
INTERNA
KONTROLA………………………………………………………….…..…16
5.1.
Komponente
sistema
interne
kontrole…………………………………………....17
6.0.
LIMITIRANOST INTERNE REVIZIJE U SPREČAVANJU PRONEVJERA…………17
6.1.
Ispitivanje
interne
kontrole
od
strane
revizora…………………………………..18
6.2.
Opseg
i
metode
ispitivanja
interne
kontrole…………………………………..….18
6.3.
Izvor informacija za upoznavanje i opsivanje interne
kontrole………………….18
6.4.
Ocjena
i
izvještaj
interne
kontrole……………………………………………..…19
2

Uspješno izvršavanje revizije kao usluge zavisi od: odgovornosti i visokih ovlašćenja
zaposlenih, privrženosti firmi, kulturi organizacije, saopštenja misije, obrazovanja i
osposobljavanja, adekvatnog nagrađivanja, liderstva i poslovne etike. Sve to spada u domen
Kodeksa profesionalnog ponašanja koji je usvojila revizija.
1.0. REVIZIJA
Revizija se može definisati ''kao sistematski proces koji izvodi nezavisan i kompetentan
revizor koji skuplja i vrijednuje dovoljne i relevantne dokaze o poslovnim transakcijama i
njihovim posledicama da bi utvrdio na koji je način stanje, vlasništvo, vrijednovanje i
objelodanjivanje tih akcija iskazano u računovodstvu i nivo saglasnosti iskazivanja tih
promjena sa računovodstvenim standardima. Utvrđeni rezulati nalaza se, na odgovarajući
način saopštavanju zainteresovanim korisnicima u vidu revizorskog izvještaja.''
Međunarodni standardi revizije definišu reviziju na sledeći način: ''
Cilj revizije finansijskih
izvještaja je da omogući revizoru da izrazi mišljenje da li su finansijski izvještaji po svim
bitnim pitanjima sastavljeni u skladu sa identifikovanim okvirom za finansijsko
izvještavanj
e.''
Primarni cilj svake revizije je formiranje i saopštavanje zainteresovanim korisnicima
mišljenja o saglasnosti finansijskih izveštaja sa ustanovljenim kriterijumima. Do tog
osnovnog cilja revizije dolazi se posredstvom sistema ciljeva kao što su sveobuhvatnost,
tačnost, postojanje, vlasništvo, vrijednovanje, procjena, prikazivanje i objelodanjivanje i
prekidnost. Revizor ove ciljeve ostvaruje putem analiza, upitnika, raspisivanja,
ponovnim izračunavanjem, konfirmacijama, testovima razgraničenja i sl.
Menadžment savremenog privrednog društva suočen je sa potrebom donošenja poslovnih
odluka u vezi sa ostvarenjem poslovnih ciljeva.
Sistem internog nadzora koji uključuje sve mjere pažnje usmjerene na sprečavanje grešaka
prekomernih troškova i prevare, provjerava i obezbjeđuje pouzdanost informacija. Ključni
zadatak internog nadzora jeste da kontroliše sve djelove preduzeća da li dosljedno redukuju
poslovnu politiku usvojenu na početku poslovnog perioda kao i da o tome podnose
informaciju menadžmentu privrednog društva. Za pojačano interesovanje za uspostavljanje
internog nadzora razlog više su i prisustvo nelojalne konkurencije, povecane konkurencije i
erozije poslovnog morala.
4
Početkom devedesetih godina prošloga vijeka u Engleskoj je raspravljala Komisija pod
imenom Cadbury (od prezimena njenog predsjednika), koja je imala zadatak da istraži neke
aspekte djelatnosti i postupanja uprava i njihovu odgovornost za unutrašnju kontrolu.
2.0. CILJ I POTREBA ZA REVIZIJOM
2.1. Cilj revizije
Međunarodni standardi revizije definišu reviziju na sledeći način: cilj revizije finansiskih
izvještaja je da omogući revizoru da izrazi mišljenje da li su finansiski izvještaji po svim
bitnim papirima sastavljeni u skladu sa identifikovanim okvirom za finansisko izvještavanje.
Primarni cilj svake revizije je formiranje i saopštavanje zainteresovanim korisnicima
mišljenja o saglasnosti finansiskih izvještaja sa ustanovljenim kriterijumima. Do tog
osnovnog cilja dolazi se posredstvom sistema ciljeva kao što su:
sveobuhvatnost
– predstavlja potrebu da se računovodstvenim izvještajima prikažu
ekonomske transakcije i iznosi kod klijenata koji su se delili kao klijenti u periodu na
koji se računovodstveni izveštaj odnosi,
tačnost
– podrazumjeva da se transakcije zasnivaju na precizno utvrđenim cjenama i
količinama i da su dokumenti i iznosi raspoređeni po principima računovodstva,
postojanje
– se odnosi na potrebu da svi iznosi budu prikazani na osnovu
dokumenata u bilansima,
vlasništvo
– podrazumjeva da svu te pozicije u bilansu vlasništvo klijenta,
vrednovanje
– podrazumjeva da su iznosi utvrđeni po prihvaćenom metodu koji se
neprekidno primjenjuje,
procjena
– podrazumjeva da prihodi omogućavaju utvrđivanje neto realizacije i
prispeli računi omogućavaju mjerenje troškova,
prikaz visine i objelodanjivanje
– podrazumjeva da su svi radni i transakcije
prikazani u finanskom izvještaju,
prekidnost
– podrazumjeva da su transakcije evidentirane i da se prikazuju na period
na koji se odnose.
Revizor ove ciljeve ostvaruje putem analiza, upitnika, raspitivanja, ponovnim
izračunavanjem, konfirmacijama i sl.
5

ciljeve dovodi u vezu sa tvrdnjama menadžmenta, tj. treba da se utvrdi da li su tvrdlje
menadžmenta opravdane, validne, razložne i zasnovane na činjenicama. Tvrdnje mogu biti
eksplicitne ili implicitne. Primjeri eksplicitnih tvrdnji se odnose na postojanje, kompletnost,
prava i obaveze i vrednovanje. Tvrdnje su: ''izjave menadžmenta date ekstracitno ili na drugi
način, koji su ugrađeni u finansiske izveštaje i odnose se direktno na pravilnost prezentiranja
ključnih bilanskih pozicija u tim izvještajima.
Postoji sedam opštih tvrdnji i to su:
postojanje ili dešavanje,
kompletnost,
prava i obaveze,
vrednovanje ili alokacija,
prezentacija i objelodanjivanje,
matematička tačnost,
razgraničenje.
2.2.1. Postojanje ili dešavanje
Menadžeri tvrde da sva imovina, obaveze i kapital zaista i fizički postoje kao takvi i oni su
prikazani u bilansu stanja kao i da svi prihodi, rashodi, dobici i gubici nastali u obračunskom
periodu za koji se finansiski izvještaji sastavljaju. Imovina, obaveze i kapital zaista postaju
kao takvi, a poslovne transakcije koje su evidentirane su se zaista i desile. Tvrdnje o
postojanju odnose se na to da li imovina, obaveze i kapital postoje na dan obračunskog
perioda.
Ove tvrdnje se odnose kako na bilanse pozicije u materijalnom obliku – (kao što su zalihe,
gotovina, potražnja i sl.) tako i na pozicije imaterijalne prirode kao što su kupci i dobavljači.
Tvrdnje o dešavanju se odnose na to da li nabavka i realizacija koje prisustvuju evedentirane
transakcije odražavaju ekonomske događaje koji su se zaista i desili takom određenog
vremenskog perioda.
Najbitnija briga revizora se tiče procenjivanja salda pojedinih bilansnih pozicija i to putem
uključivanja bilansnih stavki koje ne postoje.
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti