Opšta lingvistika
1
BRIGA O JEZIKU
JEZICKA KULTURA-SEGMENTI JEZICKE KULTURE
Jezička kultura je
:
1. Kultura govora i pisanja
(ideal pravinosti je podržavanje normi koje su propisane,a
čistota jezika je upotreba tj izbegavanje dijalektizama,provincijalizama ,stranih reči i
žargona).Pokazuje šta se u jeziku sme. Ovako shvacena jezička kultura može biti
osporena na 2 načina:
a. Jezicka norma ne prati razvoj jezika –brzo se menja i razvija,a norma je konzervativna
i usporava razvoj jezika.
b. Problem je što jezička norma ostaje nepoznata široj javnosti
Jezičku kulturu treba posmatrati u širem kontekstu-negovanje jezika treba posmatrati
u širem socio-lingvističkom kontekstu-R. Bugarski je dao širi koncept.
Jezička kultura podrazumeva i negovanje koherentnog, logičnog ,ekonomičnog
izražavanja u svim stilovima govornog i pisanog jezika. U tom konceptu je akcenat na
stvaralačkoj upotrebi jezika,na svrshodnoj komunikaciji i na negovanju jezičke
komunikativne sposobnosti. Treba da ukažemo šta se u jeziku može.
2. Kultura verbalnog komuniciranja-
ovaj segment jezičke kulture oslanja se na principe
pragmatike i retorike. Pragmatika se bavi upotrebom jezika-osnivač
Pol Grajs
-
proučavao komunikaciju i smatrao je procesom u kome se ne posmatraju rečenice
nego iskazi koji se upućuju i on je smatrao da treba utvrditi koju ilokacionu
moć(snagu iskaza) ima svaki od iskaza. On smatra da je najvažnije utvrditi nameru
govornika jer komunikacija nije usmerena konvencionalinim pravilima. Komunikacije
je po njemu prostor u kom su sagovornici u kooperaciji (saradjuju) i tu odgovaraju
principi kooperativnosti (nije nešto konvencionalno već nastaje u procesu kad nastaje
komunikacija). Grejs je izdvojio 3 važna principa komunikacije:
a.
Govornik mora da veruje u ono što govori
b.
Govornik treba da izazove uverenje kod sagovornika
c.
Komunikacija mora da bude otvorena (učestvovanje i zamena uloga učesnika)
Grejs smatra da bi do tih principa došlo tj da bi došlo do komunikacije mora da se
posmatra odnos izmedju onoga što je rečeno i što je implicirano.
Maksime kooperativnosti
(pravila ili principi komunikacije). Ova pravila proizilaze
izmedju rečenog i impliciranog. Opravdano možemo kršiti ova pravila. U svim ovim
pravilima treba sagovorniku da se obraćamo sa poštovanjem :
a.
Maksime kvaliteta
-govori istinu-govornik ne treba da govori laž –ne tračariti
b.
Maksime kvantiteta
-govori onoliko koliko je potrebno da bude informativno
c.
Maksime relevantnosti
-drži se teme
d.
Maksime načina
-kako treba oblikovati iskaz-budi pregledan,jasan,sredjen u
izlaganju! Ne upotrebljavaj dvosmislenost,izbegavaj nejasne izraze,budi
kratak,drži se reda.
2
3. Kultura mišljenja-
kada neko govori možemo da znamo KAKO neko misli.
Negativne tendencije:
a.
Nepismeni i polupismeni
–formalno(ne zna da čita i piše) i funkcionalno (ne
može da se snadje kod lekara,u pošti..) nepismeni
b.
Upotreba stranih reči
-stari jezik je prevazidjen ,došlo je do promena u
društu koje su nametnule upotrebu stranih reči. Ne treba ih izbegavati već
znati kako ih upotrebiti.
c.
Birokratizacija jezika-
Klajn
smatra da su činovnici iz 2. Svetskog rata uticali
na loš jezik. Iz jezika administracije reči dolaze u sve jezike . Elemente
birokratskog jezika srešćemo u svakodnevnom govoru . Masovni mediji
najviše šire te fraze.
Milovan Danojlić
birokratski jezik smatra da se kazuje
nešto a ne kazuje se ustvari ništa. Ovim jezikom se krije trivijalno,zbrkano
mišljenje. Ovakva upotreba jezika podstiče nerad,karerijarizam,odsustvo
aktivnosti . Dovodi do mistifikacije i otudjenja ljudi. Službeni jezik se širi na
račun familijarnog.
4. Kultura slušanja-
svaki jezički kulturan čovek treba sa poštovanjem da se odnosi
prema drugim jezicima. Treba izbegavati lingvocentrizam i etnocentrizam . To se
postiže učenjem maternjeg jezika ,stranog jezika,manjinskih jezika. Danas jezički
kulturan čovek treba da ima bar pasivno znanje stranog jezika.
Jezički stavovi imaju koren u predrasudama
–ako ne poštujemo jezik
sagovornika ne poštujemo ni sagovornika . Kulturom slušanja
doprinosi se većoj toleranciji. Nivo znanja oblikuje stav o jeziku i on
nas dovodi do sledećeg elementa a to je lingvistička kultura
5. Lingvistička kultura-
negovanje znanja o strukturi,o funkcionisanju i prirodi jezika
i jezičkog sveta i onda se možemo boriti protiv stereotipa ,predrasuda,i
isključivosti. Vrlo važna uloga škole jer tamo treba da se stiče znanje o ulozi jezika
u društvu,funkcionisanju jezika,prirodi jezika,strukturi jezika. Bugarski predlaže
uvodjenje klasičnih jezika u odredjenim školama.
OVAKO shvaćena jezička kultura je cilj jezičke politike ali i opšte i
društvene i kulturne politike
ODNOS JEZIKA KULTURE I DRUŠTVA
Jezik-
organizovan skup jedinica i pravila za njihovu kombinaciju sa osnovnom
funkcijom sporazumevanja.
Sporazumevanje-
osnovna odrednica na osnovu koje možemo da kažemo da je jezik
društvena institucija –jer sporazumevanja nema izvan kolektiva.

4
istorijske okolnosti takodje utiču. Pored višeznačnosti dolazi i do pojave diglosije.
Tajni jezici se pojavljuju-žargon.
2.
Jezik utiče na kulturu i društvo
Dva načina delovanja:
a.
Pripadnost jezičkoj grupi
može dovesti do osećaja nacionalne ,religiozne pripadnosti
b.
Da li jezik svojom strukturom može da utiče na kulturu i društvo? U 20v u okviru
Sapir-Vorfove hipoteze(odredjen jezički tip preferira i favorizuje odredjen pogled na
svet) dat je odgovor na ovo pitanje. Jezik utiče na način mišljenja,pogled na
svet,kognitivne procese. Drugačije shvatamo stvarnost-različiti jezici različito
doživljavaju stvarnost. Argumente za podržavanje ove teorije je dao Aristotel i
Mendeljejev koji su do svojih naučnih otkrića došli kada su se oslobodili jezika(u snu).
Sosir ne bi došao do svoje teorije da u francuskom ne postoje te reči. Različiti jezici
različito segmentuju spektar boja. Verbalnim formulama utičemo na sudbine ljudi.
Ova teorija je danas odbačena jer na taj način jezik ne može delovati na kulturu.
Svetski jezici-
ne mogu da utiču na pogled na svet. Imaju funkciju medjunacionalnog
komunikacionalnog sredstva. Uživaju medjunarodni prestiž. Uloga jezika se menja i
nikada nije jedan svetski jezik već ih ima više. Da bi jezik postao svetski moraju se
steći uslovi: kultura,društvo,govorna zajednica koja se služi datim jezikom,država
mora da ima odgovarajući medjunacionalni prestiž bilo da je ekonomski
politički,kulturni,tehnološki. Zato se jezici i smenjuju jer se menja prestiž. A to su-
engleski,španski,kineski,ruski arapski. Literatura je 60% na engleskom,10%na
nemačkom,10% na francuskom,10% na ruskom i 10% svi ostali jezici.
Veštački jezici-
nema govornu zajednicu koja uživa prestiž i zato nikada ne može
postati svetski jezik(esperanto).
Mrtvi jezici-
mogu da postanu svetksi jezici,neki imaju podršku katoličke
crkve ,postaju jezik diplomatije,školastva(latinski)
VREDNOVANJE JEZIKA
Vrednost ima 2 vida tj 2 aspekta:
1. Spoljni –sociološki-
2. Unutrašnji-lingvistički
Spoljni
-neosporan je –tiče se funkcije koje obavljaju jezici u društvu-pitanje
standardnog jezika,odabir osnovice standardnog jezika na osnovu pet kriterijuma.
Druga vrsta spoljnog vrednovanja je narodna lingvistika,a to predstavlja razna
popularna verovanja sudova,stavova i govornika jezika
Neadekvatni parametri
*
(postoji li ako izuzmemo spoljne uticaje objektivni parametri
na osnovu kojih ćemo vrednovati jezik)
a. Broj reči-
uslovljeno je kulturom
b. Struktura jezika-
smatralo se da su flektivni jezici najsuperiorniji jezici,jezik
usvajamo lako kao maternji,i da je ta struktura najsloženija,medjutim oni su
5
flektivni sticajem okolnosti. Svaki jezik je u stanju da iskaže svaku sadržinu. Ako su
jezici u nekom segmentu složeniji, u drugom su jednostavniji. Svi jezici se usvajaju
podjednako lako kao maternji,postoji njiz empirijskih činjenica koje ne mogu biti
objašnjene na ovaj način. Potencijalna rešenja:
Funkcionalnost-
mera ekonomičnosti –podrazumeva da se neophodne gramatičke
distinkcije pokažu na brz i prost način i ako je to moguće onda je taj jezik
objektivno bolji od onog gde se ti isti iskazi izražavaju sporije i duže uz veći
utrošak energije i vremena kod sagovornika. Prva studija o ovome je napravio
berlinski pastor -18 vek Jeniš-
posmatrao je evropske jezike i hteo je da utvrdi
kako se iskazuju ideje i osećanja. On dolazi do 4 parametra:
I.
Bogatstvo-velik broj reči i gradjenje reči-nenaučan
II.
Jasnoća-pravilnost jezika,nema izuzetaka,nema nepravilnih oblika-
zanimljiv
III.
Energija –jednostavnost jezika-zanimljiv
IV.
Eufonija- sazvučje jezika,kombinacije vokala i konsonanata-nenaučan
U 19 veku ovakvi stavovi ne dolaze u obzir(nastaje uporedna gramatika),ne bave se
temom vrednovanja,svi jezici postaju jednaki za proučavanje. Ova teorija početkom
20v biva potisnuta.
Jesperson
piše studiju „Delotvornost jezičkih promena“ i on je
promenio ugao gledišta, posmatra jezike iz ugla svakodnevnog govora,primenjuje
pragmatične parametre. Ovde je on izdvojio energetsku formulu-tj maksimalan
učinak uz minimalan napor
Idealan jezik
-bolji je onaj jezik koji koristeći minimalna sredstva iskazuje što više
značenja. Ako poredimo jezike to bi nas trebalo dovesti do idealnog jezika što je
sporno u lingvistici.
Jesperson
je imao ideju veštačkog jezika kao idealnog ali nije
nikada zaživeo. Drugi problem je kako meriti efikasnost,a treći problem Jespersonove
teorije su njegove promene u jeziku,uticaj istorijskih promena. Promene u jeziku se
doživljavaju kao regresija-erozija boljeg prvobitnog stanja.
Jesperson
je smatrao da je
svaki razvoj oslobodjenje nepotrebnog tereta u jeziku. Smatra da jezici koji nisu
flektivni su lakši. On ukazuje koje bi promene u različitim jezicima doprinele tome da
bude bolji (skraćenja,smanjivanje ukupnog broja distinkcija,uprošćavanje složenih
gramatičkih oblika,učvršćavanje reda reči,treba ukloniti sve izuzetke,eleminisati
nepotrebna ponavljanja i nepotrebne distinkcije). On kaže da kongruencija izaziva
napor u pamćenju i treba je eleminisati,a kao model uzima engleski jezik koji je
najbliži ovom idealu. Jesperson takodje kaže da uopšte nije tačno da su svi maternji
jezici podjednako laki za usvajanje. On je posmatrao samo jednu jezičku granu i
smatrao ih univerzalnim principima i zato to ne može biti valjano u naučom smislu.
Razvoj lingvistike u drugoj polovini 20veka pa do danas govori da se ovoj teoriji mora
pristupiti spolja sa stanovišta sociolingvistike u zavisnosti od uloge jezika u društvu.
U 18veku se javlja uticaj
Darvinove teorije
. I tu promene u jeziku počinju da se
posmatraju kao nešto dobro,kao razvoj,samo u doba pozitivizma a potom se opet

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti