Riječ  

meteorologija

  potiče   od 

grčke

 riječi 

meteoron

 koja   se   odnosila   na   sve   pojave   na   nebu.  Razvitak 

meteorologije uzrokovao je i njenu podelu. 

Opšta meteorologija

 se bavi proučavanjem svih meteoroloških elemenata i pojava kao i osnovnih procesa u 

glavnim crtama, uključujući metode meteoroloških osmatranja i meteorološke instrumente. 

Dinamička

 

    meteorologija

 

 

 proučava   dinamiku   atmosfere.   Procese   u   atmosferi   objašnjava   zakonima   fizike 

pomoću dinamike fluida (tečnosti i plinova), termodinamike i matematike.

 

Sinoptička

 

     meteorologija

 

 

 proučava   vremenske   prilike   iznad   velikih   geografskih   područja,   primenjujući 

geografske karte na kojima su meteorološka motrenja ucrtana za primenu u vremenskoj analizi i prognozi, za 
jedno mjesto ili područje, za kraće ili dulje razdoblje. 

Klimatologija

 proučava   srednje   stanje   atmosfere   u   vremenu   i   prostoru,   kao   odraz   ponašanja   vremena   u 

višegodišnjem razdoblju.(Optimalno 30 godina) .

Prema   područjima   praktične   primene   rezultata   meteoroloških   istraživanja,   postoji   više   meteoroloških 
disciplina: 

Avio meteorologija

 doprinosi obavještenjima o vremenu službe avio plovidbe za potrebe vazdušnog 

saobraćaja i avionske tehnike

. 

Pomorska meteorologija

 (koja uključuje i rečnu) doprinosi obavještenjima o 

vremenu   službe   raznih   pomorskih   delatnosti   za   potrebe   pomorskog   i   rečnog   saobraćaja. 

Meteorologija 

kopnenog   saobraćaja

 

od   pomoći   je   službama   kopnenog   saobraćaja   (putevi,   železnice,   unutrašnji 

saobraćaj). 

Tehnička meteorologija

 pomaže službama tehničkih grana, za praktičnu primenu meteorologije u 

telekomunikacijskom prometu, elektroprivredi, urbanizmu, građevinarstvu (brane, cevovodi, žičare), turizmu i 
drugom. 

Agrometeorologija

 proučava međudelovanje meteoroloških i hidroloških činilaca i poljoprivrede u 

najširem smislu, uključujući vrtlarstvo, domaće životinje i šume.  

Biometeorologija

 proučava uticaje vremenskih 

procesa na žive organizme. 

Humana meteorologija

 proučava uticaje vremena na život i zdravlje ljudi. 

Ekološka 

meteorologija

 je dio biometeorologije koja proučava odnos između živih organizama i njihovog klimatskog 

okruženja. 

Veličine

 

koje

 

utječu

 

na

 

klimu

 

dijele

 

se

 

na:

a)

 

klimatske

 

(ili

 

meteorološke)

 

elemente

b) klimatske (ili meteorološke) faktore

Klimatski   su   elementi   promjenjive   meteorološke   prirode,   a   klimatski   su   faktori   stalni,   nepromjenjivi.
Klimatski   elementi   su:

1.   TLAK  (PRITISAK) 2.   TEMPERATURA  3.   OBORINE   (PADAVINE)4.   SMJER   I   BRZINA 

VJETRA5.   VLAGA   ZRAKA   I   EVAPORACIJA6.   NAOBLAKA   I   TRAJANJE   SIJANJA   SUNCA
7. SNJEŽNI POKRIVAČ 8. RADIJACIJA 

U matematičkom, statističkom smislu odnosno fizikalnom smislu ovi elementi se nazivaju parametri ili varijable.

OSMATRANJA I MJERENJA-Termini osmatranja

Sinoptički-00, 03 , 06,...21,00

Vrše se u svrhe obavještavanja javnosti, razmjene podataka sa svijetom, te analize i prognoze vremena.

Klimatološki -7, 14, i 21.

Vrše se u svrhe proučavanja klime. I jedni i drugi podaci poslije detaljne kontrole unose se u bazu podataka .

Meteorološke   pojave:

 

Hidrometeori

:Kiša, 

Snijeg, 

grad   (led,   tuča),Inje, 

Rosa, 

mraz 

(slana),Poledica,Vidljivost,Magla, oblačnost (vrste oblaka)...

Litometeori, Fotometeori, Elektrometeori 

Meteorologija   i   klimatologija,   mada   su   dosta   slične,   ipak   se   razlikuju.   Naime,   dok 

meteorologija

 analizira 

atmosferske   prilike   u   kraćim   vremenskim   periodima   (obično   do   nekoliko   nedelja), 

klimatologija

 se   bavi 

izučavanjem klime u dužim vremenskim periodima, kao i studijom i analizom učestalosti određenih klimatskih  
uslova u bližoj i daljoj prošlosti. 

Klimatologija

 se deli na: 

opštu klimatologiju

klimatografiju

.

Opšta klimatologija

 proučava fizičke osnove klime kao prosečnog stanja atmosfere, a 

klimatografija

 je prikaz 

klima   pojedinih   regija   ili   meteoroloških   stanica.   Savremena   klimatologija   je   kompleksna   nauka,   jer   osim 

pojedinačnih klimatskih elemenata istražuje i njihove međusobne odnose, kako bi se došlo do što pouzdanijih 
podataka.   Kako   je   klima   osim   u   prostoru,   promenljiva   i   u   vremenu,   tako   se   unutar   klimatologije   razvila 

i paleoklimatologija, koja proučava klimu (daleke) prošlosti.

Mikroklima (grč. Mikros - mali i grč. Klima - nagib) 

je klima prizemnog sloja zraka manje promatrane teritorije 

do najviše dva metra visine. Može se odnositi na - livadu, polje, obode šuma, kvart grada, manje naselje i dr.. 

Mezoklima (grč. mesos - srednje i grč. Klima - nagib)

 je klima većih teritorija, uglavnom homogenih prirodnih 

uvjeta. Može se odnositi na šumske oblasti, manje gradove, obale jezera, obale mora i sl...

Makroklima (grč. makros - veliki i grč. Klima - nagib)

 

je klima velikih prostranstava. Može se odnositi na klimu 

kontinenata, velikih morskih i vodenih površina, oceana i dr..  

Topoklima (grč. topos - mjesto i grč. Klima - 

nagib)

 

je klima nekog mjesta ili cjeline čija površina ulazi u okvire od ne više od jednog kilometra kvadratnog.  

Može  se  odnositi  na  klimu   parkova,   tvrđava   riječnih,   manjih   riječnih   otoka   i   sl..   Prostorno,   topoklima   je 
obuhvatnija od mikroklime, a manja od mezoklime. 

Šta   može   uticati   na   lokalne   razlike   u   klimi   pojedinih   područja:

-   reljef   -osunčanost-sastav   tla 

-zelenilo-blizina   veće   vodene   površine-   veće   naselje-veći   objekti-betonske   površine
-asfaltne površine (efekat grada kao toplotnog otoka)

Mikroklimatska mjerenja se vrše: 

najmanje na tri tačke (po potrebi i više)

u klimatološkim terminima (po potrebi i češće, ali u sinoptičkim terminima). Ovi termini su obavezni 
kako bi se podaci uporedili sa podacima najbliže meteorološke stanice, odnosno mikroklima sa klimom 
regije.

Ranije ručno, sada posao olakšavaju automatski uredjaji.

Statistička obrada (srednje i ekstremne vrijednosti temperature, vlažnosti zraka, padavina i ostalih 
meteoroloških parametara. Izbor ostalih parametara zavisi od svrhe pravljenja studije.) 

i izrada odgovarajuće studije o mikroklimi uz korišćenje postojeće literature o klimi kraja, odnosno 
regije. 

Klimatske promjene: Globalno zagrjevanje; Efekat staklenika; Y=aX+b       linearni trend; Stogodišnji 
trendovi; Sarajevski niz 1888-2011 

Posljedice klimatskih promjena

Povećana promjenljivost vremena kao posljedica veće količine toplotne energije u atmosferi.

Sve češći temperaturni ekstremi , kao i ekstremi ostalih meteoroloških parametara

Sve veći intenziteti padavina s jedne strane i sve duži sušni periodi s druge strane – iako suma padavina blago 
raste, mjenja se režim padavina

Narušen bilans vode u zemljištu (poljoprivreda)i u podzemlju (vodoprivreda i elektroprivreda)

 

Promjena   mikroklimatskih   uslova   kao   posledica   globalnih   klimatskih   promjena   –

Sarajevska kotlina pod maglom, presjek Sarajevske kotline (jugozapad – sjeveroistok).

Želiš da pročitaš svih 2 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti