UNIVERZITET U BANJOJ LUCI

EKONOMSKI FAKULTET

Seminarski rad

Tema: ORGANI UPRAVLJANJA EVROPSKOM UNIJOM

Predmet: PRAVO EVROPSKE UNIJE

   

Mentor:

 Student:

 prof. Dr Rajko Kasagić

   

                Bojan Vujinović 

Banja Luka, septembar 2012. godina

S A D R Ž A J:

  

UVOD......................................................................................................................3

1. ORGANI EVROPSKE ZAJEDNICE - UNIJE ....................................................5

       1.1. Evropski parlament...................................................................................6

       1.2. Savjet Evropske unije...............................................................................10

       1.3. Evropska komisija.....................................................................................14

2. ODNOS ORGANA UPRAVLJANJA EU SA NACIONALNIM 

ZAKONODAVSTVIMA (odnos nacionalnog i nadnacionalnog)........................18

        2.1. Harmonizacija propisa.............................................................................18

        2.2. Načelo supsidijarnosti u sistemu podjele vlasti.......................................18

ZAKLJUČAK...........................................................................................................23

LITERATURA..........................................................................................................25

2

background image

kada je, postavši jedan od tri stuba Evropske unije, ušla u njen sastav. Od svog 

nastanka, pa do današnjih dana, Evropska unija je rasla i razvijala se. Ono što je 

počelo kao šestočlana organizacija za slobodnu trgovinu industrijskim sirovinama, 

razvilo   se   u   jedinstvenu   uniju   unutar   čijih   27   članica   je   omogućeno   slobodno 

kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala. Njeni građani se služe zajedničkom valutom, 

a   članice   ostvaruju   jako   blisku   saradnju   u   pravnim,   policijskim,   odbrambenim   i 

spoljnopolitičkim pitanjima. 

Od zajednice koja je izgradila Evropu iz pepela nakon Drugog svjetskog rata 

(EZUČ),   prerasla   je   u   uniju   sa   oko   500   miliona   stanovnika,   sa   najvišim   bruto 

društvenim proizvodom na svijetu. Evropska unija stvara jedinstveno tržište putem 

sistema   zakona   koji   se   primjenjuje   u   svim   državama   članicama,   što   garantuje 

slobodan protok ljudi, roba, usluga i kapitala. Ona zadržava zajedničku trgovinsku 

politiku, poljoprivrednu politiku i politika u oblasti ribarstva i regionalnog razvoja. 

Evropska unija je 1999. uvela zajedničku valutu 

evro

, koju je do sada usvojilo 13 

država   članica.   Evropska   zajednica   je   zadržala   postojanje   i   pravni   kontinuitet. 

Ugovor  iz  Amsterdama je ukinuo odredbe fuzionog ugovora od 8. aprila 1965. 

kojim su objedinjena rješenja triju zajednica i najbolja rješenja preuzeo za sebe. 

Ključne organe EZ preuzima Evropska unija ili ih EU samo "posuđuje", koristeći se 

subjektivitetom   organa   EZ.   Ovi   organi,   ponovo   definisani   ugovorom   iz 

Amsterdama, zadržavaju puni kontinuitet prava, obaveza i nadležnosti kao organi 

Evropske unije

1

. 

Kičma   Evropske   unije   su   Njemačka   i   Francuska.   Nijemci   vide   Evropu   u 

budućnosti   kao   federaciju   nekoliko   desetina   nacionalnih   država   čije   odnose 

uređuje   federalni   ustav   sa   jakim   parlamentom,   sopstvenom   vladom   i 

predsjednikom koji se bira na neposrednim izborima. Francuzi su protiv takve vrste 

federacije.   Oni   vide   Evropu   u   budućnosti   kao   federaciju   nacionalnih   država   sa 

1

 prof. Dr Gordana Čenić – Jotanović, „Međunarodni ekonomski odnosi“, Ekonomski fakultet u 

Banja Luci, Banja Luka 2010. Godina, str. 123 - 129

4

jakom   vladom   kojom   bi   upravljale   nacionalne   vlade.   Bez   obzira   koliko   procesi 

evropske integracije bili motivisani i političkim razlozima proces političke integracije 

nije pratio tempo razvoja ekonomskih formi integrisanja. 

1. ORGANI EVROPSKE ZAJEDNICE – UNIJE

Funkcionisanje Evropske zajednice ostvaruje se kroz izvršavanje određenih 

zadataka   koje   obezbjeđuju   njeni   organi:   Evropski   parlament,   Evropski   savjet, 

Savjet   ministara,   Komisija,   Sud   pravde   i   Finansijski   sud.   Ugovor   o   osnivanju 

evropske zajednice, propisuje nadležnost svakog od ovih organa. 

Važne institucije Evropske unije su Evropska komisija, Evropski parlament, 

Savjet Evropske unije, Evropski savjet, Evropski sud pravde i Evropska centralna 

banka. Građani Evropske unije svoje predstavnike u Evropskom parlamentu biraju 

svakih 5 godina.

Evropska unija ima nekoliko institucija:

Evropski parlament (785 članova) 

Savjet Evropske unije (ili 'Savjet ministara') (27 članova)

Evropski savjet 

Evropska komisija (27 članova)

Evropski sud (15 sudija) 

Evropski finansijski sud (27 članova)

Savjet Evrope (46 članova). 

5

background image

je   jedini   neposredno   izabrani   i   neposredno   legitiman   organ   Evropske   unije. 

Sjedište Evropskog parlamenta je u Strazburu. Generalni sekretarijat se nalazi u 

Luksemburgu, ali se sve veći broj službi sekretarijata premiješta u Brisel. Većina 

zasijedanja   odbora   održava   se   u   Briselu.   Ako   Ugovorom   o   EU   nije   drugačije 

predviđeno,   Evropski   parlament   odlučuje   prostom   većinom   glasova   prisutnih 

poslanika. Najmoćnije pravo Evropskog parlamenta je izglasavanje nepovjerenja 

Komisiji   za   što   je   potrebno   dvije   trećine   glasova   prisutnih   članova   Evropskog 

parlamenta. 

Osnovna ovlaštenja i bitne funkcije Evropskog parlamenta su:

Politička;

kontrolna;

zakonodavna;

budžetska i 

savjetodavna

.

Evropska   zajednica   za   ugalj   i   čelik,   Evropska   ekonomska   zajednica   i 

Evropska zajednica za atomsku energiju imale su Parlamentarnu skupštinu u koju 

su bili delegirani predstavnici nacionalnih parlamenata. Skupština je zajedno sa 

Savjetom EZ postojala kao budžetska služba triju zajednica. Ona je 1958. godine 

sama   sebe   nazvala   Parlamentom.   Taj   naziv   je,   međutim,   potvrđen   tek   u 

Jedinstvenom evropskom aktu

 koji je stupio na snagu 1. jula 1987. Ovlaštenja 

EP su Ugovorom iz Mastrihta (1993), Ugovorom iz Amsterdama (1999) i Ugovorom 

iz Nice (2000) stalno proširivana. Ovlaštenja EP su, ipak, u oblastima zajedničke 

spoljne   i   bezbijednosne   politike,   policijske   i   pravosudne   saradnje   u   krivičnim 

predmetima, socijalne politike, politike zapošljavanja kao i u privrednim odnosima 

sa inostranstvom EU, ograničena. 

7

Želiš da pročitaš svih 25 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti