1) Razvoj organizacije  (RO)

-RO podrazumeva susretanje organizacije sa promenama
-RO je proces prilagođavanja organizacije permanentnim promenama koje se dešavaju u njenom 
okruženju,   a   promena   je   stanje   u   kome   ljudi   eksperimentišu   novim   ponašanjem.RO   počiva   na 
ljudskim resursima i pokreće se u trenutku kada se naruši harmonija delovanja pojedinaca i grupe.
-RO se obavlja u više faza:

I faza

 je preliminarna i sastoji se u utvrđivanju potreba promena u organizaciji. Ukoliko se utvrdi da 

su promene neophodne onda top menadžer utvrđuje ciljeve promena i razvojni program koji do njih 
dovodi(tzv.   agens   promene).   To   je   katalizator   ili   nosilac   razvoja.Kada   se   postige   dogovor   o 
potrebama primene programa RO prelazi u 

II

 fazu analize i dijagnoze.

III faza 

je dogovor o ciljevima RO promena,a ciljevi su:

- povezivanje profita
- osvajanje većeg dela tržišta
- poboljšanje radne motivacije

Problemi organizacije su analizirani,dijagnoza je postavljena,utvrđeni su i ciljevi,došao je i trenutak 
planiranja sadržaja svake pojedinačne aktivnosti kako bi se postigli zadati ciljevi.
U   sledećoj   fazi   dolazi   do   aktiviranja   plana   razvoja.Ovo   je   faza   u   kojoj   se   u   što   frekventnijim 
intervalima kontroliše njegovo sprovođenje, kontrola više članova top menadžmenta u saradnji sa 
određenim ekspertima.
Revizija  ciljeva  i planova  je finalna faza u RO procesu.Može se desiti  da je potrebno ozbiljno i 
potpuno redefinisanje ciljeva i planova.

put promena

tačka promena (nov proizvod,usavršavanje)

put propadanja(dešava se ako se ne napravi promena)

Niko   ne   može   večno   da   raste,   uvek   je   potrebno   da   se   napravi   promena   da   bi   se   prilagodili 
situaciji.Ekonomija je temelj svakog sistema.

2) Najznačajniji efekti u razvoju organizacije

1.

 Osposobljavanje organizacije da se prilagodi promenama u okruženju (adaptivnost promena)

2. 

Stvaranje organizacione strukture koja podstiče kooperaciju i efikasno izvršavanje raznih zadataka

3. 

Oslobađanje latentne energije i kreativnosti kompanije

4. 

Poboljšanje razumevanja organizacionih ciljeva od strane zaposlenih

5. 

Stvaranje mogućnosti razvoja menadžmenta u kontekstu razvoja stvarnih organizacionih problema

6. 

Stimulisanje kreativnosti u pristupu rešavanja problema na svim nivoima organizacije

7. 

Povećanje stepena integracije menadžera u radne timove

3) Problemi u organizaciji i menadžmentu

Organizacija kompanije je područje koje je u neprekidnom razvoju. Suština ovog razvoja ogleda se u 
činjenici   da   je   moderna   organizacija   u   stanju   permanentne   tenzije   izazvane   potrebom   za 
neprekidnom definicijom uloga i potrebom za što većim stepenom integracije različitih funkcija.
Probleme organizacije i menadžmenta je moguće razrešiti kroz nekoliko ključnih tačaka:

1.

 Do koje mere treba dopustiti specijalizaciju različitih uloga zaposlenih u kompaniji?

Odgovor: Specijalizacija uloga se najčešće obavlja grupisanjem radnih zadataka koji su vezani za istu 
funkciju u organizaciji (npr. sve proizvodne ili sve finansijske aktivnosi grupisane su u pojedinom 
načinu funkcije). Ovaj metod se naziva 

funkcionalnom specijalizacijom.

Prednosti   specijalizacije   ogledaju   se   u   boljoj   mogućnosti   napredovanja   u   poslu   i   razvoju 
profesionalne karijere.
Jedna od slabih strana specijalizacije je mogućnost grupisanja interesa zaposlenih po funkcijama 
napredovanja u poslu i razvoju profesionalne karijere kao i dominacija ovih interesa nad interesima 
cele kompanije.
  

2.

  Do   kog   stepena   treba   standardizovati   ponašanje   pojedinca   i   grupa   u   procesu 

obavljanja različitih radnih funkcija?

Odgovor:   Standardizovano   ponašanje   ne   treba   da   bude   previše   rigidno(kruto,neelastično). 
Standardizacija je potrebna samoj meri u kojoj se definišu okviri izvan kojih ponašanje pojedinca ne 
sme da ide. Ostalo treba prepustiti zaposlenima tj.omogućiti im kreativnost u poslu koja će doprineti i 
efikasnijem i efektivnijem delovanju kompanije u ovom promenljivom okruženju.

3.

 Koliko nivoa autoriteta treba uspostaviti?

Odgovor: Broj nivoa autoriteta zavisi od veličine i područja delovanja kompanije(npr.proizvodne i 
spoljno-trgovinske organizacije imaju veći broj nivoa autoriteta od naučno-istraživačke institucije).

4.   U   kojoj   meri   odlučivanje   u   organizaciji   treba   da   bude   centralizovano 
tj.decentralizovano?

Odgovor:   Stepen   centralizacije(decentralizacije)   odlučivanja   zavisi   od   vrste   aktivnosti   i   veličine 
kompanije(npr.maksimalnu   centralizaciju   odlučivanja   imaju   samo   male   menadžerske   organizacije 
koje za osnov svoje organizacione kulture imaju tzv. kulturu moći. Veće organizacije pak moraju da 
moć odlučivanja delegiraju na pozicije van centra kompanije).
Neke prednosti decentralizacije su:

a)

  ona   omogućava   top   menadžmentu   da   se   bavi   ključnim   strateškim   pitanjima   poslovanja 

kompanije, a odlučivanje o manje važnim problemima delegira na niže organizacione nivoe.

b)  

ubrzava donošenje taktičkih odluka

c)   

decentralizacija osposobljava menadžere lokalnih poslovnih jedinica da samostalno odlučuju o 

problemima koje najbolje poznaju.

d)  

povećava   radnu   motivaciju   mlađih   menadžera   dajući   im   osećaj   odgovornosti   i   mogućnosti 

motivacije

Neke od mana decentralizacije su:

a)  

zahteva dodatnu kontrolu i razgranat sistem komunikacije kako bi se izbegle greške na nivou 

operativnog menadžmenta

b)  

potrebna je dodatna koordinacija viših menadžerskih struktura kako bi se izbeglo da pojedine 

poslovne jedinice u sastavu kompanije svoje interese stave iznad interesa kompanije

c) 

zahteva dodatan broj sposobnih i visoko motivisanih menadžera da ponesu veliku odgovornost u 

sprovođenju procesa decentralizacije

background image

5)  

stabilnost   kulture-  

porodični   biznis   ima   stabilnu   strukturu   iz   koje   proističe   i   stabilna   tzv. 

preduzetnička kultura koja se sastoji iz 4 osnovna elementa 

sistem vrednosti

organizacioni

    

procesi

                  

kongitivni procesi

               etički elementi

  

p

  

o

  

n

   a

   š

   a

   nj

   e

6) 

brzina donošenja odluka-

 u porodičnom kontrolisanom biznisu odgovornosti su obično jasno 

definisane i proces donošenja odluka je namerno ograničen na jednu ili nekoliko ključnih osoba, ali je 
proces donošenja ograničen vremenskim intervalom. Od brzine donošenja   i sprovođenja odluke 
zavisi i komercijalna vrednost kao i finansijska i profitabilna kredibilnost porodičnog biznisa.

fiansijska interaktivna povratna sprega

  

7. Pouzdanost i ponos

Posvećenost i stabilna kultura počivaju na činjenici da porodični biznisi imaju vrlo čvrstu i pouzdanu 
strukturu i kao takvi se prepoznaju na tržištu. Pouzdanost je blisko povezana sa pojmom ponosa. 
Ljudi koji vode porodični biznis su generalno krajnje ponosni na svoj biznis kao i na svoj uspeh pošto 
su osnovali i izgradili preduzeće. Takođe zaposleni u ovakvom preduzeću su ponosni što imaju veze 
sa porodicom i na svoj posao. Ovaj ponos može predstavljati snažno marketinško oruđe ( npr. jedan 
od važnih proizvođača piva u Austaliji reklamira svoje pivo sledećim sloganom „osetite razliku četvrte 
generacije koja ima tradiciju proizvodnje piva“ ili slično ovome na severozapadu Engleske postoji 
proizvođač džema koji na tegle stavlja etikete sa sloganom „razlika je ponos naše porodice“

INFORMACIJE

    ODLUKA

   AKCIJA

REZULTATI

preduze
tnička
kultura

Želiš da pročitaš svih 13 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti