1
1. UVOD
Analiza poslovanja u suštini predstavlja nastavak procesa planiranja jer se sa njom utvrđuje
stepen uspješnosti u realizaciji planskih zadataka, kao i faktori koji su uvjetovali veličinu
rezultata i ulaganja. Cilj analize poslovanja je pripremanje podloge u vidu informacione osnove
za donošenje odluka u vezi planiranja, organizovanja i kontrole poslovnih aktivnosti. Analiza
poslovanja predstavlja nužnu osnovu upravljanja u svakom preduzeću. Analizom dolazimo do
zaključaka o negativnim, ali i pozitivnim pojavama u radu preduzeća na osnovu čega će biti
poduzete mjere u cilju likvidacije negativnih i podsticanja pozitivnih pojava.
Najznačajnije uloge analize poslovanja su:
a. Informativna uloga - koja se ispoljava u aktivnostima na pripremi i obradi pokazatelja o
stepenu ostvarivanja planskih zadataka, sa svrhom ocjene opravdanost poduzetih mjera i
utvrđivanja planskih ciljeva za naredni period;
b. Kontrolna uloga – koja proističe iz činjenice da se postupkom analize stiče uvid u
odgovornost i stepen doprinosa pojedinih segmenata organizacione strukture u
ostvarenom rezultatu preduzeća.
Analiza poslovanja je širok pojam koji obuhvata analizu kako finansijskih tako i materijalnih, pa
i nematerijalnih pokazatelja obima i uspješnosti poslovne aktivnosti, povezujući na taj način sve
funkcije u preduzeću i obuhvatajući sve raspoložive resurse.
Radi stvaranja preglednije slike o ovoj temi, rad je podjeljen u tri dijela.U prvom dijelu se nalaze
informacije o pojmu analize poslovanja, ciljevima, zadacima i preduslovima ispitivanja. Također
su obrađene i vrste analize.U drugom dijelu govori se o organizaciji i tehnikama analize gdje su
predstavljene metode analize sa primjerima.Primjena analize poslovanja je obrađena u trećem
dijelu.Tu je analiza poslovanja posmatrana sa dva aspekta:
-
analiza poslovnih funkcija
-
analiza finansijskih izvještaja
Analizom poslovnih funkcija obuhvaćene su funkcija nabavke, proizvodnje, prodaje, finansijska
funkcija i funkcija istraživanja i razvoja. U okviru analize finansijskih izvještaja ukratko su
prezentirani osnovni finansijski izvještaji, te instrumenti odnosno tehnikeanalize finansijskih
izvještaja (horizontalna analiza, vertikalna analiza, analiza putem pojedinačnih pokazatelja i
sistema pokazatelja).
3
Primjer:
Preduzeće je za poslovnu godinu ostvarilo dobitak u iznosu 850.000,00 KM, Vremensko
raščlanjivanje po kvartalima dato u tabeli 3
Tabela 2
Raščlanjivanje po vremenu
Period (kvartal)
Finansijski rezultat
(KM)
I kvartal
-150.000,00
II kvartal
850.000,00
III kvartal
400.000,00
IV kvartal
-250.000,00
Ukupno za jednu godinu
850.000,00
Raščlanjivanje
u prostoru
podrazumjeva da se nastale promjene posmatranog predmeta vežu za
određena mjesta. Prostor predstavlja mjesto bilo u teritorijalnom ili organizacionom pogledu. Na
ovaj način se vrši raščlanjivanje organizacionih jedinica prema teritorijalnoj disperziji ili stalnih
sredstava prema njihovoj lociranosti na određenim mjestima.
Primjer:
Prihod od prodaje organizacionih jedinica preduzeća prema teritorijalnom rasporedu tabela4
Tabela 3
Raščlanjivanje po prostoru
KM
Poslovne podružnice
Prihod od prodaje
Bihać
20.000,00
Tuzla
60.000,00
Sarajevo
180.000,00
Mostar
100.000,00
Zenica
50.000,00
Goražde
10.000,00
2.2.
Metoda upoređivanja
Sastoji se u upoređivanju jednog predmeta u dva perioda ili , ili dva predmeta jednog određenog
mjesta. Polazi od osnovnih pretpostavki da postoje:
-
najmanje dvije veličine koje se upoređuju;
-
jednovrsnost materije koja se upoređuje;
-
uporedivost analitičke materije i složenost analitičke materije
4
Vremensko upoređivanje sastoji se u poređenju jednog istog predmeta sa stanovišta dva različita
vremenska perioda (upoređivanje vrijednosti proizvodnje u tekućem i prethodnom mjesecu s tim
da broj radnih dana u oba mjeseca mora biti isti). Vremensko upoređivanje nalazi primjenu u
svim područjima poslovanja, a najviše u analizi bilansa i analizi troškova.Upoređivanje po
predmetu sastoji se u poređenju dva predmeta istog perioda jednog određenog mjesta (izvršenje
plana produktivnosti, ekonomičnosti).
Upoređivanje po mjestu se vrši kada se upoređuje jedan predmet istog perioda za dva preduzeća
(upoređivanje troškova proizvodnje,obima, produktivnosti i sl.)Menadžment preduzeća se,
prilikom izbora tehnike, najčešće rukovodi osnovnim pravilom da korist od dobijenih
informacija mora biti veća od troškova njihovog dobijanja.Zato se u praksi najčešće koristi
kombinacija metoda raščlanjivanja i upoređivanja, čiji su najzastupljeniji oblici:
a) metoda sukcesivnih bilansa
b) metoda presjecanja bilansa
c) metoda odstupanja
d) metoda poslovno analitičkih pokazatelja
Osim ove dvije osnovne metode analize u praksi se koriste i druge metode kao što su:
-
metoda odnosnih vrijednosti
-
metoda indeksnih brojeva
-
metoda standardizacije
.
Metoda odnosnih vrijednosti se sastoji u stavljanju u odnos vrijednosti pojedinih grupa u bilansu
ili pojedinih poslovnih veličina.
Metoda indeksnih brojeva primjenjuje se sama ili u kombinaciji sa metodom odnosnih
vrijednost. Pomoću indeksnih brojeva prikazuje se dinamika posmatrane pojave, izražava se
brojem 100.
Metoda standardizacije pruža pokazatelje nekog preduzeća u jednom broju, čiji se značaj poredi
sa pokazateljem čitave privredne grane. Standardni brojevi su unaprijed utvrđeni brojevi na bazi
naučnih studija.
6
4. ANALIZA POSLOVNIH FUNKCIJA
Poslovna funkcija predstavlja skup povezanih aktivnosti koje doprinose obavljanju ukupnog
zadatka preduzeća i njegove uspješnosti. Cjelokupno poslovanje preduzeća se raščlanjuje na
poslovne funkcije kao djelomične funkcionalne poslovne procese. Poslovna funkcija je djelatnost
sastavljena od niza međusobno povezani i usklađenih poslova kojima se ostvaruje dio ukupnog
zadatka preuzeća. Funkcionalna analiza omogućava da se detaljno istraže i analiziraju osnovne
poslovne funkcije u preduzeću i time utvrde mogućnosti preduzeća da definiše i realizuje
određene strategije koje dovode do željenog rasta i razvoja preduzeća.Najčešće se analiziraju
slijedeća funkcionalna područja:
4.1.
Nabavna funkcija
Predstavlja skup upravljačkih i izvršnih aktivnosti usmjerenih na ekonomično pribavljanje
potrebnih proizvodnih inputa odgovarajućeg kvaliteta i u potrebnoj količini kako bi se
obezbjedio kontinuitet proizvodnje.
Analiza nabavne funkcije vrši se sa dva aspekta:
a) Sa aspekta njene organizacije- koji obuhvata:
-
eksterni aspekt koji se odnosi na nastup na tržištu nabavke, i u tom smislu se treba
opredjeliti za centralizovanu nabavku (pogoni prostorno koncentrisani), decentralizovanu
nabavku (pogoni dislocirani i različit proizvodni program) ili kombinovanu nabavku (pogoni
koncentrisani ali međusobno različit proizvodni program)
-
interni aspekt- odnosi se na podjelu rada u okviru poslova nabavke, kojim se ispituje
efikasnost i efekti podjele rada prema grupama homogenih poslova ili prema grupama
homogenih proizvoda.Cilj ove analize je ispitati funkcionisanje, uočiti slabosti i predložiti
mjere za povećanje ekonomičnosti.
b) Sa aspekta planiranja priozvodnje- podrazumjeva:
-
identifikovanje faktora nabavke i to proizvodnih, tržišnih i finansijskih
-
utvrđivanje poslova nabavke (uklađenost vrste, količine, kvaliteta i dinamike sa planom
proizvodnje)
- testiranje realnosti planiranja (usklađenost plana nabavki sa planom proizvodnje i
dostupnim finansijskim sredstvima).
