Organizacija i vođenje platnog prometa u bankama i njihov uticaj na depozitnu strukturu klijenta
PANEVROPSKI UNIVERZITET
APEIRON
BANJA LUKA
DIPLOMSKI RAD
TEMA: ORGANIZACIJA I VOĐENJE PLATNOG PROMETA
U BANKAMA I NJIHOV UTICAJ NA DEPOZITNU
STRUKTUTU KLIJENTA
MENTOR: STUDENT:
Banja Luka, april 2016 godina
Diplomski rad
S A D R Ž A J
UVOD......................................................................................................................................... 4
1.POJAM I ZNAČAJ PLATNOG PROMETA.......................................................................... 5
2.KLASIFIKACIJA PLATNOG PROMETA............................................................................8
3.ORGANIZACIJA PLATNOG PROMETA..........................................................................10
4.POSLOVI, NOSIOCI I UČESNICI U PLATNOM PROMETU..........................................13
6. UTICAJ PLATNOG PROMETA NA DEPOZITNU STRUKTURU KLIJENTA..............34
2

Diplomski rad
Bankarstvo je opredeljeno vrstom i sadržinom bankarskih poslova i institucija, što
zajedno čini sadržaj bankarskog sistema. Pri tom, njihov značaj i uloga povezani su sa
novcem i kreditom kao bitnim činiocima kontinuiteta reprodukcije, jer je njihova uloga
upravo da reprodukciju snadbjevaju potrebnom količinom novca i kredita. Osnovna
posrednička funkcija banke je pribavljanje i usmjeravanje sredstava, i otuda imamo osnovne
bankarske poslove, u koje ubrajamo:
prikupljanje depozita i pribavljanje sredstava,
kreiranje novca i odobravanje kredita,
obavljanje platnog prometa.
Prikupljanje novca je osnovni banarski posao, jer na taj način banka dolazi do
prikupljanja i pribavljanja sredstava koja predstavlajju osnov za kreiranje novca i odobravanje
kredita. Bankarskim riječnikom govoreći, ovi poslovi označavaju se kao pasivni jer je banka u
njima dužnik.
Pored pasivnih poslova u banci, naravno postoje i aktivni poslovi koji se odnose na
mogućnost kreiranja novca i odobravanja kredita. Kreiranje novca predstavlja osobenost
bankarskog mehanizma kojim banka na osnovu finansijskog potencijala kojim raspolaže
umnožava svoj kreditni volumen pomoću kreditno-monetarne multiplikacije.
Platni promet predstavljaju sva plaćanja izvršena u novcu između pravnih i fizičkih lica.
Razlikuju se unutrašnji platni promet i inostrani platni promet, zavisno od toga da li su
učesnici iz jedne zemlje ili je jedan od učesnika nerezident. Ako su učesnici platnog prometa
iz jedne zemlje govorimo o unutrašnjem platnom prometu.
Poslovi platnog prometa jesu neutralni banarski poslovi što ne znači da oni banci ne
donose odgovarajući profit. Poslovi platnog prometa u zemlji i inostranstvu se obično
obavljaju u cijelosti preko bankarskog sistema. Ovi poslovi imaju uticaj i na kreditni
potencijal banaka i njihovo poslovanje, naravno zavisno od obima i relativnog odnosa prema
obimu na drugi način prikupljenih ukupnih sredstava kojima banka raspolaže.
Plaćanja između učesnika se mogu vršiti neposredno između isplatioca i primaoca
novca, kao i posredno ako između uplatioca i primaoca posreduje banka ili neka druga
finansijska institucija. Na osnovu toga izvodi se još jedna podjela unutrašnjeg platnog
prometa na promet u užem i širem smislu. Unutrašnji platni promet u širem smislu se odnosi
na sva plaćanja u okviru jedne zemlje, bez obzira da li se vrše preko odgovarajuće intitucije ili
ne. Glavna karakteristika u ovim odnosima između pravnih i fizičkih lica jeste neposrednost.
U užem smislu unutrašnji platni promet se odnosi samo na ona plaćanja preko računa, koji su
otvoreni kod nosilaca platnog prometa u zemlji, gdje je posrednik odgovarajuća institucija.
Za razliku od aktivnih i pasivnih poslova sa kojima se fizička i pravna lica susreću
svojevoljno, neutralni bankarski poslovi su svakodnevnica. Pod tim podrazumjevamo, da su
učesnici u aktivnom bankarskom poslu npr. ako uzimaju kredit od banke, odnosno učesnici u
pasivnom bankarskom poslu ako imaju npr. štedni račun u banci. Fizička lica najčešće
učestvuju u poslovima platnog prometa plaćanjem mjesečnih računa za struju, telefon i
školarina. Takođe sve vrste uplata prema državnim institucijama se obavljaju uplatama na
tekući račun. Za pravna lica postoji obaveza otvaranja tekućeg računa, kod poslovne banke, za
koji uz zahtjev za otvaranje tekućeg računa podnose i odgovarajuću dokumentaciju propisanu
Zakonom o platnom prometu.
4
Diplomski rad
1.POJAM I ZNAČAJ PLATNOG PROMETA
Platni promet predstavlja sva plaćanja koja se vrše u novcu između domaćih (pravnih i
fizičkih) lica, kao i izmađu domaćih i stranih lica.
Platni promet obuhvata sva plaćanja koja se vrše između pravnih i fizičkih lica. Sa
gledišta mjesta gdje se nalaze lica koja u njemu učestvuju platni promet može biti unutrašnji i
spoljašnji. Pod unutrašnjim platnim prometom svake zemlje podrazumijevaju se sva
gotovinska i bezgotovinska plaćanja izvršena između pravnih lica, odnosno pravnih i fizičkih
lica novcem te zemlje. Kada govorimo o platnom prometu tada u osnovi imamo u vidu
plaćanje. Naime, prema drugoj od mnogobrojnih definicija prenos novčanih sredstava sa
jednog pravnog ili fizičkog lica na drugo u svrhu likvidiranja određenog dužničko-
povjerilačkog odnosa, nazivamo plaćanjem. Ako je to plaćanje izraženo u novcu, bez obzira
ko ga je izvršio, i na koji način i u koju svrhu, onda to i takvo plaćanje nazivamo opštim
imenom-platni promet. Dakle, u vršenju platnog prometa neophodne su dvije strane, jedna
koja vrši plaćanje-platioc i druga koja prima novac-primaoc, pri čemu, prema gore navedenoj
definiciji, te strane mogu biti fizička ili pravna lica, bilo domaća ili strana.
Pod platnim prometom se u stručoj literaturi podrazumijevaju sva plaćanja koja se vrše
između fizičkih i pravnih lica. Plaćanje se definiše kao prenos novčanih sredstava sa jednog,
fizičkog ili pravnog lica na drugo da bi se izvršila likvidaciaja privrednog ili drugog
materijalno-pravnog odnosa. Prema tome, sva plaćanja izražena u novcu, bez obzira ko ih
vrši, i na koji način i u koju svrhu nazivaju se opštim imenom platni promet. Isplatioc i
primaoc mogu sami između sebe vršiti plaćanja, ali može između njih stajati posrednik. Ovi
posrednici u plaćanju mogu biti: banke, pošte, poštanske štedionice, klirinške ustanove, biroi
za obračune , žiro centrale. Dakle, platni promet nastaje onda kada se izvrši novčano plaćanje
između dva fizička ili pravna lica, kada se jedan nalazi u ulozi platioca a drugi u ulozi
primaoca. Plaćanja u platnom prometu se vrše u cilju:
plaćanja roba i usluga
plaćanja po osnovu finansijskih odnosa.
Platni promet je skup svih plaćanja nezavisno od osnova po kojima se plaćanje vrši kao
i od načina izvršenja tog plaćanja. To znači da obuhvata sva plaćanja, kako gotovinska tako i
bezgotovinska, između domaćih i stranih lica. U prvom slučaju je riječ o unutrašnjem platnom
prometu, a u drugom o platnom prometu sa inostranstvom.
Unutrašnji platni promet može se posmatrati u užem i širem smislu. Posmatrano u širem
smislu, obuhvata sva plaćanja unutar jedne zemlje bez obzira na to da li se ona obavljaju
posredstvom odgovarajuće institucije ili ne. Tu spadaju sva plaćanja koja se ostvaruju između
fizičkih lica, između fizičkih i pravnih lica, kao i uzajamna plaćanja pravnih lica.
Odnose
između ovih lica karakteriše neposrednost u uzajamnom izmirivanju obaveza i naplati
potraživanja. S druge strane, društveno organizovani platni promet u zemlji obuhvata samo
ona novčana plaćanja između učesnika u platnom prometu koja se obavljaju preko računa koji
se vode kod zakonom ovlašćenih institucija-nosilaca platnog prometa u zemlji. Društveno
organizovan platni promet obuhvata:
Hadžić M.: „Bankarstvo"; Univerzitet Singidunum, Beograd,2007;str. 228.
Živković A., Stanić R., Krstić B.: „Bankarsko poslovanje i platni promet"; Ekonomski fakultet Beograd,
Beograd,2006; str. 295.
Hadžić M.: „Bankarstvo"; Univerzitet Singidunum, Beograd,2007;str. 228
Živković A., Stanić R., Krstić B.: „Bankarsko poslovanje i platni promet"; Ekonomski fakultet Beograd,
Beograd,2006; str. 296.
5

Diplomski rad
neprekidno tražile nove mogućnosti za tehnološko poboljšanjei ubrzanje obavljanje poslova
platnog prometa.
Sistem platnog prometa je vrlo značajna determinanta tražnje za novcem, jer on utiče na
visinu potrebne količine novca. Sa druge strane, promjene u tražnji za novcem uzrokuju
promjene ponude novca budući da se novčana masa (ponuda novca) mora usklađivati sa
tražnjom u cilju održanja monetarne ravnoteže. Zbog toga, ako je platni promet u zemlji
neefikasan i usporen, to deluje u pravcu povećanja tražnje za novcem, odnosno, za normalno
obavljanje plaćanja potrebno je obezbjediti veću količinu novca. Česte promjene sistemskih
rješenje kojima je regulisan platni promet takođe uslovljavaju oscilacije u tražnji za novcem,
tako da ona postaje nestabilna i teško predvidiva varijabla. U takvim uslovima ni ponuda
novca ne može biti stabilna kategorija jer se mora prilagođavati tražnji, a nemogućnost njene
procjene stvara teškoće i nemogućnost procene optimalne novčane mase, a samim ti i
ostvarenja ciljeva i zadataka efikasne monetarne politike.
U savremenim tržišnim privredama koriste se dvije osnovne metode regulisanja
monetarne stabilnosti u kojima glavnu ulogu ima platni sistem u zemlji. Jedna je kada se na
monetarno stanje djeluje putem obaveznih rezervi koje poslovne banke drže kod centralne
banke. Regulišući visinu obavezne rezerve, centralane banke mogu da drže pod kontrolom
kreditne potencijale banaka utičući na taj način i na ukupnu novčanu masu, jer količina
kredita u opticaju predstavlja jednu od najvažnijih veličina koja determiniše ukupan nivo
novčane mase. Promjena nivoa ovih rezervi odražavaju se na taj način na povećanje ili
smanjenje novčane mase u skladu s krajnjim ciljem održanja ravnoteže između ponude i
tražnje novca. Drugu metodu regulisanja monetarne stabilnosti predstavljaju operacije
centralne banke na otvorenom tržištu
. Centralna banka prodaje iz svog portfelja hartije od
vrijednosti kada procjeni da je novčana masa u opticaju previsoka, a interveniše kupovinom
hartija od vrijednosti kada utvrdi da je ugrožena likvidnost poslovnog bankarstva do te mjere
da postoje finansijski razlozi koji ograničavaju i koče privrednu aktivnost.
U domaću bankarsku praksu obavezna rezerva je uvedena 1956. godine kada je
utvrđena orijentacija razvijanja decentralizovanog bankarskog sistema, a operacije na
otvorenom tržištu postepeno su uvođene od 1992.godine na taj način što je Centralna banka
Jugoslavije kupovala i prodavala kratkoročne hartije od vrijednosti na sekundarnom tržištu.
Međutim, ovaj instrument još nema značajnu ulogu u monetarnom regulisanju zbog
nedovoljno razvijenog finansijskog tržišta u celini, a prije svega tržišta hartija od vrijednosti.
Obe metode predstavljaju tržišni pristup sprovođenja mjera monetarne politike i zahtijevaju
aktivno korišćenje međubankarskog tržišta novca od strane zajmodavca i zajmoprimca kako
bi ono vjerno odražavalo postojeće monetarno stanje. Sa druge strane, potrebno je da
Centralna banka BiH pouzdano predviđa dnevne promjene likvidnosti tržišta novca, a
naročito uticaje velikih i glavnih tokova novca kao što su javni prihodi, javni rashodi i druga
novčana kretanja velikih iznosa. Osnovna pretpostavka za ispunjenje ovih zahtjeva je
pouzdano funkcionisanje platnog sistema bez čega nema adekvatnog sprovođenja monetarne
politike.
Platni promet ima značajan uticaj i na finansijsku stabilnost zemlje. Ukoliko bi došlo do
poremećaja u funkcionisanju platnog prometa, to bi izazvalo prekid u plaćanjima obaveza
učesnika u platnom prometu. Posljedica toga je gubitak povjerenja na cijelom tržištu što bi se
ispoljilo svom snagom naročito na našem još nedovoljno razvijenom finansijskom tržištu.
Tako bi poremećaj, koji bi pogodio jednu ili više banaka izazvao reakcije drugih banaka u
pravcu izbjegavanja međubankarskog poravnjanja sa tim bankama, ili bankama koje imaju
Živković A., Stanić R., Krstić B.: „Bankarsko poslovanje i platni promet"; Ekonomski fakultet Beograd,str.303
Sretenović A., Uvod u analizu poslovnog bankarstva, SRRS, Računovodstvo, 2003, str.46
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti