DIPLOMSKI RAD
ORGANIZACIONE PROMJENE I POSLOVNO
ODLUČIVANJE U PREDUZEĆIMA
Mentor:
Student:
2014 god
SADRŽAJ:
1.UVOD……………………………………………………………………….3
2.ORGANIZACIONE PROMJENE………………………………….........5
2.1 Šta su organizacione promjene?………………………………………..5
2.2 Odnos promjena i okruženja organizacije……………………………...7
2.3 Promjena kao prijelaz iz sadašnjeg u buduće stanje……………………...9
2.4 Odnos stabilnosti promjena……………………………………………....11
3.ČINOCI KOJI UTIČU NA USPJEH PROMJENA U
ORGANiZACIJI
………………………………………………………….....12
3.1 Inicijator promjena……………………………………………………….13
3.2 Određivanje šta treba da se promjeni…………………………………….14
3.3 Tip ili vrsta promjena…………………………………………….............15
4.VRSTE ORGANIZACIONIH PROMJENA……………………………...16
4.1 Tehnološke promjene…………………………………………………….18
4.2 Strukturne promjene……………………………………………………...20
4.3 Promjene zaposlenih……………………………………………………...20
5.UPRAVLJANJE ORGANIZACIONIM PROMJENAMA………………21
5.1 Otpor prema promjenama………………………………………………...22
5.2 Promjene i stres…………………………………………………………..24
5.3 Smanjivanje otpora na promjene…………………………………………24
5.4 Postupak implementacije (sprovođenja) promjena………………………27
5.5 Koraci u upravljanju promjena…………………………………………...28
6. RAČUNARSKA PODRŠKA MENADŽMENTU PROIZVODNJE…....30
6.1 Informacioni sistemi……………………………………………………...30
6.2 Primjena računara u proizvodnji…………………………………............31
6.3 Korištenje računara u proizvodnji………………………………………..31
6.3.1 Kontrola proizvodnje pomoću računara……………………………31
6.3.2 Korištenje miniračunara u upravljanju proizvodnjom……………...33
6.3.3 Korištenje računara u konstruisanju………………………………..33
6.4 Automacko vođenje proizvodnje…………………………………………34
6.4.1 Potrebe uvođenja automatizacije…………………………………...34
6.5 Informacioni sistemi proizvodnje………………………………………...35
6.5.1 Integralni informacioni sistem preduzeća (IIS)…………………….35
6.5.2 Podsistem US: Informacioni sistem proizvodnje (ISP)…………….35
6.5.3 Informacije u proizvodnji…………………………………………..36
7. POSLOVNA ETIKA……………………………………………………….38
7.1 Uvod……………………………………………………………………..37
7.2 Proces poslovne etike……………………………………………………39
7.3 Organizacija i poslovna etika……………………………………………41
7.4 Kako ostvariti prednosti moći…………………………………………...42
7.5 Igranje etičkim i političkih igara u organizacijama……………………..44
7.6 Tehnike i procesi organizacionih politika……………………………… 45
8.ZAKLJUČAK................................................................................................48
1
ili glavne memorije.Da bi centralna jedinica mogla obrađivati podatke i
proizvoditi izvještaje koje želimo, računarskih sistema, mora imati neku vrstu
ulaza (unošenje podataka u sistem) i izlaza (dobijanje podataka iz
sistema).Ulazno izlazne uređaje, koji šalju podatke centralnoj jedinici ili od nje
primaju podatke, čini testatura, monitor, štampač, disk, magnetne trake i drugi
uređaji koji su smješteni u centralnu jedinicu.
1. ORGANIZACIONE PROMJENE
2.1 Šta su organizacione promjene?
3
Organizacione promjene (organizational ehange) bi se mogle definisati kao
proces mijenjanja odnosno modifikovanja postojeće organizacije.Prema jednom
drugom mišljenju,pod organizacionim promjenama podrazumijeva se
prihvatanje novih ideja.Neki autori izjednačavaju termin ¨promjena¨ s terminom
¨inovacija¨.Iako se sve promjene mogu svesti pod pojmom inovacije,ipak sve
promjene nisu inovacije,sto znači da je promjena širi pojam.Ili drugim
riječima,svaka inovacija je promjena ali svaka promjena ne mora da bude
inovacija.Premda su potrebe za promjenama neophodnost,odnosno neizbiježnost
promjena,proizilazi iz trajne potrebe organizacije da bude uspješna.Taj cilj
odnosno želja za uspjehom i efikasnošću,više od bilo koga drugog ¨tjera¨
organizacije,odnosno preduzeća na kontinuirano mijenjanje.
Svaka organizacije se mora kako navodi Samuel C. Certo kontinuirano mijenjati
da bi odgovorila na potrebe kupaca,tehnološke promjene i vladine
mjere.Međutim svaka promjena u organizaciji nosi sa sobom neizvijesnost i
rizik,a u sebi krije opasnost i od rasta troškova kako ekonomskih tako isto i
psiholoških.Iako su promjene u organizaciji neophodne i prijeko potrebne,to još
uvjek ne znači da je svaka promjena,koja se implementira u
organizaciji,potrebna.Posebno se moramo zapitati jesu li sve promjene poželjne
sa nivoa njihove mogućnosti i realizacije ,odnosno implementacije.Može se
utvrditi veoma lako da su neke promjene nepoželjne ,jer mogu izazvati veće
troškove od učinka ,za razliku od nekih drugih koje su poželjne,ali su,svatanja i
mogućnosti njihove realizacije ,u određenom trenutku neostvarive.Pri tome se
susrećemo sa problematikom ¨tajminga¨,tj. pravog, optimalnog trenutka za
implementaciju promjena.Često se može dogoditi da baš zbog pomankanja
osjećaja za vrijeme, za ¨pravi trenutak¨, implementacija promjena može imati
katastrofalne posljedice za organizaciju.Menadžment u preduzeću , koji je
najčešće inicijator i nosilac promjena mora zapravo prema vremenu, odnosno
trenutku implementacije promjena posvetiti najveću moguću pažnju.Osjećaj za
vrijeme,za trenutak,je ono što razdvaja uspješne od neuspješnih menadžera.
Jedan od tih zakašnjelih promjena indikatora je
kriza preduzeća
.Krize obično
označavaju početak promjena.Najznačajnije lekcije su naučene baš u vrijeme
krize.Krize na određeni način prestavljaju i novu priliku.Ona inspiriše i motiviše
zaposlene,budi ih iz uspavanosti.Izuzetno ja važno podsticati ljude na promjene
kada je riječ o preduzeću,to se odnosi na saradnike za koje menadžment mora da
nađe načina da prihvate promjene.To važi i onda kada saradnici smatraju da
promjene nisu potrebne jer su kako kažu „vjek to radili tako“Postavlja se pitanje
je li to dovoljan dobar razlog ¨da nastavimo to da radimo na taj nači¨? Ljudi
postaju zarobljenici uhodanih obrazaca ponašanja,sistema i postupaka.Nekada
razboriti i efikasni, u svijetu promjena postaju štetni.
S obzirom da promjene uvjek dovode u pitanje postojeći način ponašanja, a da
bi bile prihvaćene,inicijator promjena mora da odgovori na neka pitanja:
a) Koji se ciljevi promjenama žele postići i da li se oni refletuju na promjenu
strategije preduzeća? i
4
A-
nezadovoljstvo sa sadašnjim stanjem
B-
nivo znanja o praktičnim idućim koracima
D-
prestavlja zajedničku viziju
Iz toga bi smo mogli zaključiti da će nezadovoljstvo sa postojećim stanjem
(A)
imati rezultat energiju za promjenom
(EC)
samo ako postoji dovoljan nivo
znanja
(B)
i vizija
(D)
o tome šta treba učiniti.Da bi uopšte došlo do
promjene,energija za promjenom mora da bude veća od troškova vršenja
promjena odnosno
EC>Z.
U suprotnom, promjene ne treba vršiti jer bi efekti od
tih promjena bili manji od troškova za realizaciju promjena.To je osnovno
načelo,od kojeg polazimo kod odlučivanja o promjenama u organizaciji.
2.2 Odnos promjena i okruženja organizacije
Među činiocima organizacije koji izazivaju promjene,posebno istaknuto mjesto
pripada činiocima okruženja.Današnje okruženje preduzeća, ¨proizvodi¨
promjene, ne samo cešće nego ikada do sada,što je još važnije,do promjene
dolazi neočekivano i iznenada.To posebno važi za preduzeća,odnosno
kompanije visokih tehnologija koje posluju u složenom
i
nestabilnom,nesigurnom,odnosno nezavisnom okruženju,gdje je turbulencija
najveća,pa će i promjene biti cešće.Okruženje kao spoljašnji svijet organizacije
koja okružuje preduzeća,izazvat će promjene i u svim drugim organizacijama sa
većim ili manjim stepenom složenosti,odnosno nestabilnosti.Okruženje
organizacije je jedan od najuticajnijih činilaca mijenjanja organizacije.Poznato
je da se najznačajnije promjene u organizaciji dogadaju kao odgovor na
promjene u okruženju i strategiji preduzeća, a s obzirom da se i strategija
preduzeća vrlo često mijenja baš pod uticajem okruženja,tada proizilazi da je
stvarno okruženje najvažniji činilac mijenjanja organizacije.U zavisnosti od
vrste preduzeća i djelatnosti kojom se bavi,promjene u njegovoj organizaciji bit
će pod većim uticajem ovog ili onog činioca okruženja.Tako će npr. tržište,kupci
i konkurencija biti uticajniji činilac okruženja koji izaziva promjene u
organizaciji jednog preduzeća,za razliku od nekog drugog,gdje će presudan
uticaj na promjene u njegovoj organizaciji imati,npr.tehnologija ili
institucionalni uslovi.U stvarnosti,u život preduzeća,svi se ovi uticajni činioci
isprepletu,po pravilu nailaze na situaciju da ona preduzeća koja su najosjetljivija
na promjene u tehnologiji kod konkurencije,da su isto tako osjetljiva i na
promjene na tržištu ponude tj. kupaca.
Zbog toga,današnja preduzeća su suočena sa dvostrukim izazovom:
a) sve jačom turbulencijom okruženja i
6
