Organizaciono ponašanje
U V O D
Rast i razvoj preduzeća dovodi do umnozavanja poslova, te povećanja broja ljudi
za njihovo ostvarivanje. Pred operativnim menadzmentom je izazov kako
koordinirati njihov rad da bi se kroz zajedništvo dobilo više od prostog zbira
njihovih pojedinačnih učinaka.
Za formiranje i funkcionisanje timova podrazumieva se procena potreba,
postojanje kritične mase poslova, obezbedjenje dovoljnog broja ljudi sa potrebnim
kvalifikacijama, upućenost i spremnost ljudi na interakciju, prihvatanje zajedničkih
vrijednosti.
Uspješni timovi trebaju jasna očekivanja i zajedničku svrhu. Oni trebaju otvorenu
komunikaciji i iskrenost izmedju članova tima. Potrebne su odredjene vještine
svakog
člana tima da bi zadaci bili izvršeni efikasno i efektivno, te kako bi bili adekvatno
nagraĎeni.
Najbitnija karika u timu je lider. On ima svoje vrline i mane, u odreĎenim
situacijama postiţe rezultate, a u drugim doţivljava neuspjeh. Uglavnom lider
realno ne
postoji. Lider je neko ko se ističe u najmanje dvije menadţerske vještine i jedna od
njih je
uloga intergacije.
TIMOVI I TIMSKI RAD
Tim predstavlja oblik formalne organizacije zajedničkog radnog ili poslovnog
procesa koje povezuju odredjeni ciljevi i interesi članova, zajednička misija i
zadaci. Tim je specifična vrsta veštački organizovane i strukturisane male grupe
koja ima zajedničke ciljeve i interese.
Učinak u timovima zavisi od individualnih doprinosa i od proizvoda kolektivnog
rada.Timovi se raspoznaju prema svojim karakterističnim obeležjima.Tim se može
analizirati sa tri aspekta:njegove strukture,dinamike i razvoja.Formiranjem timova
treba da se obezbede tehnički uslovi funkcionisanja organizacije i njenih radnih
procesa i zadovoljenje socijalnih i grupnih potreba članova tima.
Koncept timskog rada nije nov. Timovi nas okružuju hiljadama godina. Plemenska
društva su bili timovi i akciji – individualci radeći zajedno za dostignuća
zajedničkih ciljeva za bolje dobro. Ali nekako je to postalo individualno, a ne
timski zato što je to postalo apstrakcija mnogih organizacija. Do danas mnoge
organizacije kreću se u krugu individualnih odgovornosti individualnih
kompenzacija, individualnih uloga i poslovnih etika, a radne grupe su vođene od
odgovornih nadzornika za nadgledanje uloga individualaca koji čine ove grupe.
Vreme je zapitati se gde leže pretpostavke u osnivanju ovakve prakse. Svet je
isuviše složen, a naše organizacije različite da nastave sa prvobitnim individualnim
nego sa grupnim eksponentima, niti možemo raspustiti po svaku cenu unutrašnje
takmičenje individualizma kao praksu većine organizacione stope.
Timovi u organizacijama
Mnoge su prednosti uvođenja timova u organizacije. Timovi mogu olakšati širenje
preduzeća I omogućiti brži protok informacija što dovodi do povećanja
produktivnosti. Sposobnosti članova tima intenzivno se I stalno razvijaju, a on ih
ima prilike pokazati I dokazati. U timu je uloga vođe svedena na minimum. Većina
menadžera na tim gleda kao na veslače u osmercu. Da bi ostvarili cilj svi moraju
biti “kao jedan”.Niko ne sme veslati jače ili slabije, brže ili sporije od ostalih da ne
ugrozi uspeh celine.
Timski rad se ne stvara automatski, i nije rezultat nametanja jednog vođe. To je

neuspesima, podstiče na motivaciju za zajedničkim radom.
Timovi su temelj učenja. To je dijalog, rasprava, propitivanje i suočenja koja se
rešavaju unutar tima koji zastupaju ljudi da bi videli svet iz različitih perspektiva.
Radeći timski možemo takođe imati pozitivnu motivaciju efekata. Kad članovi
tima imaju zajedničku viziju i pravilnim odnosom sa njihovim partnerima, oni
uglavnom dobijaju brže, ispravnije se razvijaju, imaju veću koncentraciju u
njihovom poslovnom ambijentu i uživaju u raznolikosti i interesantnom poslovnom
iskustvom. Sa timom takođe može biti više povoljnih prilika za samoupravljanje i
uspešno vođenje bez obraćanja šefu i nepotrebno unutarnje takmičenje je često
smenjeno.
U formiranju tima, može biti korisno imati na umu da uspešni timovi obično imaju:
• Dodela obaveza da se jasno definišu ciljevi
• Međusobna zavisnost kao integralni timski nacrt.
• Snažna odluka prouzrokuje obavezu. Ova odluka obično se prouzrokuje kao na
izazov odgovor od rukovodilaca, potrošača ili dobavljača. Ipak, tim mora razumeti
važnost odluke. Kombinacija odluke i pravog tima je značajna.
• Metodologija koja olakšava učenje. Isuviše često timovi nerade dovoljno ili
propadaju zato što nemaju metode za rešavanje problema, analizu uzorka, procenu
napretka i podelu informacija.
• Kombinacija pravih veština i sposobnosti. Članovi tima se često raspoređuju na
njihovim položajima u organizaciji zbog njihovih ličnih ili političkih zasluga.
• Međusobna odgovornost kao jezgro vrednosti. Članovi tima se moraju
pridržavati zajedničkih odgovornosti. Izvršavanje radnih ciljeva moraju biti od
sporazumnih razloga.
• Poverenje od početka. Poverenje mora biti od početka i trajati sve vreme. Ako mi
prvo ne verujemo drugima i nama niko neće verovati.
• Podrška organizacionoj strukturi. Da bi timovi uspeli društvena struktura mora
se modifikovati tako da smanji unutrašnja takmičenja pojedinaca i karijeriste, da
ljudi zapostave lične želje zbog zaštite timskih ciljeva.
• Stimulans preobimnog današnjeg sistema. Izazov tima za napornu objektivnost
koja može ili ne može biti dostupna u sadašnjem sistemu može biti timska
izgradnja, energija i visoka motivacija, pod uslovom da se neuspeh ne kažnjava.
• Raznolikost razmišljanja. Heterogena grupa, može doneti različito različito
mišljenja za rešenje problema. Rad tima je najuspešniji kada pojedini članovi
sarađuju sa jedinstvenim stavom za rešavanje problema.
• Brzi početci. Efektivni timovi postavljaju radije kraće nego duže rokove.
• Čista vrednost i pravila u ranom poslovanju. Svakoj grupi društvenog sistema
potrebna je granica za postavljanje reda grupnih napora. Uspešni timovi počinju
definisanje postavki o prigovorima ili podeli vrednosti uzimajući u obzir
prisutnost, izazov, lojalnost, želje, podelu informacija, uloga itd.
• Vreme značajno provedeno kao tim. Dijalog je u timu potreba. Kvantitet i kvalitet
učenja u usavršavanju koje se dešava u timu dovodi se u vezu direktno sa
vremenom koje članovi tima provode zajedno.
• Regularnost, struktura, poštena raspodela. Povoljna struktura dijaloga je lagano
poređenje konkurenata, grupe koja je angažovana za realnost i sprovođenje
raspodele.
Vrste timova
Veličina tima takođe igra važnu ulogu . Timovi najčešće imaju 3 do 20 članova. U
tom smislu razlikujemo male timove (2-4 ) i velike timove (12+) . Mali timovi su
složniji, članovi tima prisniji, više se trude da budu u dobrim odnosima. Veliki broj
članova može dovesti do formiranja podgrupa i lakše dolazi do konflikta.U svakom
timu postoji potreba za različitim timskim ulogama. Skladan broj svih timskih
uloga daje idealan tim, tj. tim koji ima izgleda za uspeh. Svaki član u skladu sa
svojim osobinanama i sklonostima , preuzeće i po nekoliko uloga u timu.
Efikasnost tima zavisi od članova tima, koji moraju biti orjentisani na posao .
Razvitak tima je dinamičan proces. Većina timova se nalazi u neprestanom stanju
promena.
Prva faza u razvoju tima je formiranje. Članovi se međusobno upoznaju i
pokušavaju zbližiti. Zajedničko delovanje još nije započeto. Različita znanja se ne
prepliću i tim još uvek deluje razjedinjeno.
Druga faza je orjentiranje. Nakon upoznavanja i privikavanja na zajednički rad
grupa počinje postepeno poprimati obeležja tima.
Treća faza je izrastanje.Tim se sređuje i učvršćuje u skladnu celinu.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti