VISOKA TEHNOLOŠKO UMETNIČKA STRUKOVNA ŠKOLA

LESKOVAC

Tema: 

Organizaciono ponašanje

(Seminarski rad iz Poslovnih komunikacija)

Studijski program: 

Tekstilna hemija i zaštita životn sredine

Profesor:                                                                  

    

          Student:

dr Emilija Đikić Jovanović                                                       Slavica Đurović

                                                                                               Br. indeksa: 

817/13

background image

Organizaciono ponašanje

2. ZNAČAJ  IZUČAVANJA ORGANIZACIONOG PONAŠANJA

Živimo   u   organizovanom   društvu.   U   organizacije   spadaju   razvne   vrste 

kompanija, profesionalnih agencija, vladinih odeljenja, ali su to i lokalne sportske 

lige, političke parije, trgovinske unije (savezi) itd. Za sve njih važi isto : obezbditi 

članove je lako, ali pridobiti ih da igraju zajeno je teži deo.

Pridobijanje   ljudi   da   rade   i   igraju   zajeno   jedan   je   od   rezultata   izučavanja 

organizacionog ponašanja. Svi radimo pod ljudima, sa ljudima ili kao rukovodioci, 

iznad ljudi. Važno je znati šta obeležava ljudi pojedinačno i grupe, kao i imati jasnu 

ideju šta označava nas same. Kao član jedne   organizacije, možete se suočiti sa 

događajima koji će vas zbuniti, razljutiti ili frustrirati. Shvatanje razloga zbog kojih 

ljudi i grupe rade određene stvari u organizaciji ne menja činjenicu da ih oni rade, ali 

ipak omogućava razumevanje   ponašanja i reagovanje na način koji modifikuje to 

ponašanje. Ovo omogućava izbegavanje eskalacije knflikata i kanalisanje ljudskih 

napora u produktivnom pravcu. 

Postoji još jedan razlog zašto je izučavanje organizacionog ponašanja  važno. 

Ako su organizacije neefikasne, onda ćemo sve ostavti na nižem nivou prosperiteta 

od onog koji smo mogli da ostvarimo. Ako je gradska admiistracija loša, onda ćemo 

svi plaćati previše taksi za premalo usluga. To se tiče i sreće. Efektivne organizacije 

imaju srećne ljude. Ako organizacija funkcioniše na takav način da svako može da da 

najbolje od sebe ida zauzvrat ostvari određene koristi, onda će svi biti srećniji i 

prosperitetniji.Nauke o ponašanju još uvek nisu dostigle predvidivi nivo materijalnih 

nauka.   Međutim,   organizaciono   ponašanje   može   biti   objašnjeno   sasvim   dobro. 

Pomoću različitih nauka, možemo veoma često objasniti šta se dešava, promeniti ono 

što se dešava i kontrolisati događaje, do nivoa praktičnih potreba. Kao što je Kurt 

Levin primetio: ne postoji ništa praktično kao što je dobra teorija. Dobre teorije i 

modeli uzimaju u obzir raznolikost individualnih i grupnih ponašanja i daju predak u 

israživanju ponašanja. One objašnjavaju klasu fenomena i stoga čine fenomen lakšim 

za razumevanje.

4

Organizaciono ponašanje

3. POJAM ORGANIZACIONOG PONAŠANJA

Koreni   izučavanja   organizacionog   ponašanja   sežu   u   daleku   1924.   godinu   i 

vezuju se za poznati „Hotorn eksperiment“

Danas   je   organizaciono   ponašanje,   pre   svega,   široko   prihvaćeni   koncept   u 

oblasti rukovođenja. Ovaj koncept se sve više razvija i približava svojoj zrelosti, tako 

da bi uskoro mogao da se proglasi-naučnom disciplinom. Svakako, kao što je slučaj 

sa svakom novom naučnom disciplinom, i u ovom slučaju ima mnogo nedefinisanih 

pojava i problema. Pre svega dali je organizaciono ponašanje naučna disciplina  koja 

pretenduje   da   zameni   sve   koncepte   upravljanja   bihejvorističkom   naukom   i 

tehnikama? Ili dali je predmet istraživanja organizacionog ponašanja podudaran sa 

predmetom  industrijske  psihologije?  Na  svu  sreću,  ova dva  pitanja,  kao  i  mnoga 

druga, već su dobila pouzdane odgovore među samim direktorima, rukovodiocima i 

naučnicima. Možda najveći problem sa kojm se suočava organizaciono ponašanje 

jeste kriza identiteta. Kako, dakle utvrditi identitet organizacionog ponašanja, kao 

naučne discipline? 

Da bi smo dali odgovor na ovo pitanje poslužićemo se definicijom Larija Kamingsa, 

dugogodišnjeg   direktora   (Academy   of   Managment)   koji   kaže   da   je   organizacino 

ponašanje način razmišljanja, način shvatanja problema, sprovođenja istraživanja i 

pronalaženja   odgovarajućih   rešenja.   Prema   Kampingsu,postoji   pet   karakteristika 

organizacionog ponašanja.

1.

problemi   se   formulišu   u   zoni   jasno   definisanih   zavisno   promenljivih 

veličina

2.

polje istraživanja se usmerava na promene koje su pozitivne i za kompaniju 

i za pojedinca u njoj

3.

polje  istraživanja   ima   izrazito   humanističku   dimenziju   koja  je  omeđena 

razvojem ličnosti, krstom kompanije i samoaktualizacijom zaposlenih. U 

tom smislu, potrebno je menjati i usmeravati ponašanje pojedinaca u grupi.

4.

organizaciono   ponašanje   se   umerava   na   povećanje   ličnog   učinka 

pojedinaca koji je značaj nezavisna varijabla organizacionog ponašanja.

5

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti