enjem primarnog istraživanja kako bi se podacima dodalo i nešto
novo. Ta
č
no je da su mnoga istraživanja bila ograni
č
ena nedostupnoš
ć
u pravih podataka, ali, po
mišljenju autora, to nije dovoljno dobar izgovor za stalno ponavljanje iste retorike bez stvarnih dokaza o njenoj relevantnosti. Iako je ovo istraživanje naišlo na iste probleme kada je u pitanju dostupnost podataka, odlu
č
eno je da se primarnim istraživanjem mogu prikupiti vrijedni podaci, koji
ć
e ne samo
doprinijeti debati ve
ć
i prezentirati osnovanu tvrdnju da je neophodna promjena u pristupu. Izvještaj je
u tome uspio, tako da s jedne strane priznaje ograni
č
enja i poteško
ć
e koje trenutno postoje u BiH, a s
druge daje jasne preporuke o tome kako nastaviti borbu protiv ovog problema. Prikupljena su i uklju
č
ena u ovaj izvještaj i gledišta i mišljenja samih organizovanih kriminalaca, gledišta koja se
rijetko prezentiraju, što je dodalo jedinstvenu dimenziju ovom izvještaju. Iako su mnogi kritikovali ta gledišta kao jednostrana i pristrasna, istina je da kriminalci daju važnu i druga
č
iju perspektivu o
sistemu krivi
č
nog pravosu
đ
a i, bez obzira na to što oni možda imaju skrivene motive, ko kaže da
ostali ispitanici koji nisu kriminalci nemaju?! Me
đ
utim, intervjuišu
ć
i širok spektar aktera, uspjeli smo
da prezentiramo izbalansiraniji odgovor. Zapravo, mišljenja ispitanika kriminalaca i nekriminalaca se ne razlikuju mnogo, iako se njihove perspektive možda razlikuju.
Č
ini se kako su mnoga ranija istraživanja uzimala zdravo za gotovo nekompatibilna mišljenja ili
argumente. Skoro ništa nije ura
đ
eno da se ta mišljenja provjere. Zbog toga je ovo istraživanje ura
đ
eno
u pokušaju da se testiraju mnogi ranije predstavljeni licemjerni argumenti. Kako bi se to postiglo, kroz istraživanje su prou
č
eni podaci koji su ranije objavljeni i dostupni, a pokrivaju period od prije rata do
danas. Ovo je ura
đ
eno kako bi se utvrdili ve
ć
postoje
ć
i argumenti. Prou
č
avanje rezultata ranijih
istraživanja je tako
đ
e poslužilo kao priprema za primarno istraživanje, jer je dalo strukturu
intervjuima. Polu-struktuirani intervjui sa širokim spektrom aktera na terenu (državnih ministara, policijskih komesara, akademika, me
đ
unarodnih aktera, novinara itd.) su korišteni u pokušaju da se
ospori stara retorika direktnim ispitivanjem ispitanika i osporavanjem postoje
ć
ih argumenata koji se
iznose i u akademskim krugovima i u medijima. Nažalost,
č
ak su i u
č
eni ljudi bili skloni prihvatanju
tih suprotnih argumenata bez protivljenja. Drugi su prihvatali njihovo licemjerstvo, ali su u
č
inili malo
na njihovom osporavanju. Kroz intervjue su ti argumenti razdvojeni i o njima se diskutovalo u pokušaju da se pojasne odre
đ
ena pitanja i da se ljudi navedu da priznaju nedosljednosti u toj diskusiji.
Uklju
č
ivanjem širokog spektra aktera došlo se do sveobuhvatnije i dalekosežnije perspektive.
4
Ispitanicima koji su ponavljali odre
đ
ene mantre su postavljana pitanja o kontra-argumentima; neki su
o njima otvoreno diskutovali, dok su drugi odbijali diskusiju.
Interesantno je da su neka podru
č
ja izazvala pravu debatu me
đ
u ispitanicima. Jedno od podru
č
ja u
kome je došlo do pravog neslaganja je bilo vezano za postojanje ili nepostojanje organizovanog kriminala prije rata. Kao i u ranijim istraživanjima, mnogi su rekli kako prije rata nije bilo organizovanog kriminala u BiH, istovremeno govore
ć
i o ulozi organizovanih kriminalaca u ranim
fazama rata. Daljim ispitivanjem tih mišljenja, pojavile su se pri
č
e o politi
č
kim i socijalnim razlikama
izme
đ
u prijeratnog i poslijeratnog perioda, ulozi putuju
ć
ih kriminalaca i dijaspore u organizovanom
kriminalu, kao i o organizovanim kriminalcima iz susjednih zemalja koji su bili aktivni u BiH prije rata. Jedan broj intervjua je rezultirao isticanjem problema o kojima se rijetko govori i piše. Došlo je i do neslaganja po pitanju stvarnog obima organizovanog kriminala u BiH, jer dok su jedni tvrdili da je u BiH on dostigao razmjere epidemije, drugi su rekli da ga se previše mistificira i preuveli
č
ava. U
brojnim izvještajima i u intervjuima se službena statistika koja navodi mali broj zapljena droga, mali broj osu
đ
uju
ć
ih presuda za organizovani kriminal itd., smatra prihvatljivom, uporedo sa optužbama da
je BiH tranzitna ruta za teški organizovani kriminal. Kako neko uopšte može porediti službene podatke o godišnjoj koli
č
ini oduzete droge od ispod 100 kg sa optužbama i navodima o redovnim
transportima kamiona heroina kroz BiH na godišnjem nivou? Ipak se
č
ini kako se ova suprotna
mišljenja tolerišu i ne ispituju ni javno ni službeno. Kroz ispitivanje ovih suprotnih mišljenja i u svjetlu provedenog primarnog istraživanja, potvr
đ
eno je da se poruka koja se trenuno prezentira malo
promijenila u odnosu na ono što je prezentirano proteklih godina. Me
đ
utim, ono što je ovo
istraživanje ustanovilo jeste da taj otpor proširivanju debate možda ima i mra
č
nu dimenziju.
Č
ini se
kako su mnogi spremni da prihvate ovaj
status quo
zbog navodne zaštite i sugurnosti koju on pruža
njima i ranijim saveznicima. Dati su specifi
č
ni primjeri kako bi se to demonstriralo. Jedna od optužbi
vezana za vlasti implicira da one ograni
č
avaju budžet odre
đ
enih agencija kako bi osigurale
neefikasnost akcija i borbe protiv sistema, a da istovremeno prezentiraju iluziju slaganja na nacionalnom i me
đ
unarodnom nivou.
Ovaj izvještaj pokazuje da se obim organizovanog kriminala u BiH ne može u potpunosti odrediti zbog ograni
č
enja postoje
ć
eg sistema. On isti
č
e da umjesto nastavljanja postoje
ć
e debate treba da do
đ
e
do promjene u na
č
inu razmišljanja i u pristupu širokog spektra ljudi. Svi mogu igrati ulogu u
postizanju te promjene. Nije dovoljno nastaviti sa igrom okrivljavanja ili dozvoliti sebi da vas stalno uvla
č
e u iste rasprave koje služe kao uto
č
ište mnogima za nastavak njihovih nelegalnih aktivnosti.
Ovaj izvještaj daje jasne preporuke za po
č
etak te promjene. Napisan je u pokušaju da se debata
pretvori u djelovanje i promjenu, da se istakne licemjerstvo mnogih postoje
ć
ih argumenata i da okupi
ljude koji su spremni da kreiraju sistem u kome se protiv organizovanog kriminala i korupcije bori na transparentan i odgovoran na
č
in. Sada je na drugima da odrede da li postoji volja i posve
ć
enost za
postizanje te promjene. Dizajn možda jeste komplikovan, implementacija možda jeste umrljana frustracijom i poteško
ć
ama, finansijska sredstva možda jesu ograni
č
ena, ali zar u zemlji u kojoj toliko
ljudi tvrdi da je zainteresovano za njenu budu
ć
nost nema želje i sposobnosti da se djeluje.
Organizovani kriminal u Bosni i Hercegovini (BiH) postojao je i prije rata i nije nastao kao njegov nusproizvod, kako neki tvrde. Me
đ
utim, ratni uslovi su stvorili mogu
ć
nosti za
cvjetanje organizovanog kriminala, a postratno okruženje je u
č
inilo veoma malo kako bi se
zaustavile kriminalne aktivnosti.
Veze izme
đ
u kriminalaca i mo
ć
ne elite su po
č
ele da nastaju još prije rata, ali su u ratu postale
vidljivije. Neke su nedvojbeno nastale kao rezultat potrebe da se održi
status quo
, a neke kao
5
Nedostatak transparentnosti, odgovornosti i nadzora je vidljiv na mnogim nivoima. Me
đ
utim,
iako je veliki broj ispitanika priznao postojanje mnogih podru
