Organizovani terorizam u Evropi
Univerzitet UNION
Fakultet za pravne I poslovne studije,
Dr Lazar Vrkatić
Studijski program: Bezbednost I kriminalistika
Predmet: Kriminologija
SEMINARSKI RAD
ORGANIZOVANI TERORIZAM U EVROPI
Mentor: Student:
Prof dr Zdravko Skakavac Anja Knezevic
Maj,2015.
Novi Sad
2
Sadrzaj:
NASTANAK TERORIZMA............................................................................5
Nastanak "verskog" terorizma...................................................................8
Nastanak i dalji razvoj savremenog terorizma...........................................9
ŠTA JE TO TERORIZAM?........................................................................... 10
Pojam i definicija terorizma.....................................................................10
Uzroci nastanka terorizma.......................................................................14
Objektivni uzroci terorizma...............................................................15
Subjektivni uzroci terorizma.............................................................15
Oblici ispoljavanja terorizma...................................................................18
KARAKTERISTIKE TERORIZMA.............................................................21
TERORISTICKE ORGANIZACIJE U EVROPI..........................................25
Oslobodilacka vojska Preseva, Medvedje i Bujanovca...........................25
Hrvatski oslobodilacki pokret..................................................................25
Oslobodilacka nacionalna armija.............................................................25
LITERATURA............................................................................... 28

4
su od značaja za zaštitu od terorizma. Talas terorizma zapljuskuje savremenu civilizaciju
izazivajući velike potrese u međunarodnim odnosima i na globalnom planu.
Zbog eskalacije terorizma poslednjih godina, zbog broja nevinih žrtava, razaranja i posledica
koje izaziva u međunarodnom odnosima, terorizam je postao sve više predmet interesovanja
naučnika i stručnjaka iz ove oblasti koji nastoje da definišu ovaj fenomen.
Terorizam se često meša ili poistovećuje sa terorom pod kojim se, u političkom smislu,
podrazumeva preduzimanje akcija nasilja radi zastrašivanja i slamanja otpora onoga prema kome
se vrši. Sličnosti imeđu ove dve pojave je ta što su im žrtve najčešće nedužna lica i što se u oba
slučaja teži izazivanju straha i to ne kod žrtve, već kod društvene grupe kojoj žrtva pripada.
Fascinantno i gotovo neverovatno zvuči činjenica da su savremeni teroristi
, uglavnom,
kategorija razboritih i promišljenih pojedinaca za koje je terorizam racionalni izbor za
ostvarivanje njihovih političkih ciljeva. Oni su odabrali put razaranja, krvoprolića, straha i
panike širom sveta. Zato svaka zemlja ima obavezu da se bori protiv ovog velikog zla
današnjice.
Mogućnost upotrebe oružja za masovno uništenje nije isključena. Veliki broj dokaza ukazuje na
zaokupljenost terorista u pokušajima da koriste oružje za masovno uništenje kako bi u napadima
stradalo što je moguće više ljudi. Po američkim statistikama, pet od sedam država, sponzora
terorizma, poseduje programe za razvijanje oružja za masovno uništenje, što ukazuje na
mogućnost nuklearnog, hemijskog i biološkog terorizma. Mnogi indikatori ukazuju na moguću
upotrebu '' prljavih bombi '' od strane terorističkih grupa .
Kada je reč o terorističkim organizacijama, vidan je postojan rast broja pojedinaca i organizacija
koje su voljne da sprovode terorizam. Od devedesetih godina uočljiva je regrutacija terorista
širom sveta , uspostavljanje terorističkih kampova za obuku, ujedinjenje militantnih grupa u
Indoneziji, Filipinima, Singapuru, Maleziji, Tajlandu i Mianmaru. Izražena je tendencija
mrežnog organizovanja terorističkih organizacija. Najbolji primer je teroristička mreža ''Al
Kaida''. Terorističke ćelije '' Al Kaide '' nalaze se u Jugoistočnoj Aziji, gde i postoji najveća
koncentracija članova '' Al Kaide '' izvan granica Afganistana i Pakistana, u kojima se nalaze
njene matične ćelije. U 35 zemalja širom sveta postoje operativne terorističke ćelije ''Al Kaide''.
Teroristi (lat.
terror
- užas) su pripadnici terorističkih organizacija. Iako ličnost teroriste odlikuju određene
specifičnosti, ima mišljenja da njegov kriminalni profil i uzroke ponašanja manje treba tražiti u prirodi čoveka, a
više u socijalnim i ekonomskim problemima i otuđenosti određenih društvenih grupa i slojeva. Neki američki
psiholozi procenjuju da su teroristi „normalni ljudi”, samo što se u odnosu na ostale građane brže ljute i osećaju
nekakvu potrebu za izlivima ljutnje i besa kroz akciju. Aktu nasilja pribegavaju kada ne vide drugu mogućnost za
rešavanje problema. Podaci iz policijskih evidencija ukazuju na to da su teroristi mlađi ljudi, do 25 godina, višeg
obrazovanja, da potiču iz imućnijih slojeva društva, devijantno se ponašaju i odaju uživanju narkotika.(Whittaker,
D.J.; “The Terrorism Reader”, London, Routledge, 2001.)
www.wikipedia.com/terorizam
5
2 NASTANAK TERORIZMA
Terorizam kao vrsta kolektivnog i političkog kriminaliteta svakako nije nov i nepoznat društveni
fenomen. Neki smatraju da je nastao kad i klasno društvo odnosno kada i država. Drugi ga
vezuju za Bliski istok i pojavu versko političkih sekti. Međutim, većina autora se slaže da
terorizam polazi od Francuske buržoaske revolucije, tačnije od jakobinske diktature. Ovo tim pre
što se i pojam “terorizam” u današnjem značenju koristi počev od pada Robespjera.
Terorizam kao nasilje koje pojedinac koristi u svom suprotstavljanju državi, javlja se još u
srednjevekovnom periodu. Takvo nasilje je bilo karakteristično i za vreme apsolutnih
monarhija, poslednje faze feudalizma.
Terorizam je neraskidivo vezan uz politiku pa možemo reći da je star koliko i sama politika.
Naravno, u svom se izvornom obliku razlikuje od onog kakvog ga imamo danas, kao i svaki
politički poredak u kojem ga prepoznajemo. Prvim poznatim teroristima smatraju se Asirci koji
su otrovom mazali zidove neprijateljskih utvrđenja, poznati teroristi bili su i vladari Rimskog
carstva; u srednjem veku znamo za Robespierrovu 'vladavinu terora' po kojoj je terorizam i dobio
ime
.
Terorizmom kao činom nepravedne i nedopuštene agresije služio se velik broj vladara kroz
istoriju kako bi došli na vlast ili se na njoj zadržali. Veliko širenje terorizma dogodilo se već u
19. veku kad su se terorizmom počeli služiti pristalice anarhizma u zapadnoj Evropi, Rusiji i
Americi, nastojeći atentatom ukloniti osobe na vodećim pozicijama u upravljanju državom.
Novija istorija je upoznala i primere terorizma kojem zahvalnost za svoju nezavisnost duguju
Izrael, Kipar, Kenija i Alžir, budući da su politički pokreti tih zemalja primenjivali terorizam
protiv kolonijalnih vlasti. Protiv britanske vlasti Palestinci su već pre II. svetskog rata pokrenuli
pobune koje su vodile jevrejske terorističke organizacije Irgun i Stern Gang. Za vreme rata
pobune se nisu javljale, ali već 1944.g. događaju se tri istovremena bombaška napada, a 1946. g.
miniran je hotel Kralj David gde je bio smešten centralni ured Velike Britanije.
Te akcije postigle su svoj cilj. Celi svet obratio je pažnju na borbu tih grupa za samostalnost što
je izazvalo sažaljenje i podršku moćnih saveznika, zbog čega je 1948. završena vladavina
Britanije nad Palestinom i proglašeno osnivanje države Izrael. Ovi teroristički akti postali su
Profesor Simeunović ukazuje da uprkos tome što je reč teror iz latinskog ušla u francuski jezik u 14 veku, a u
engleskom u 16, da se termin terorizam prvi put javlja u periodu oko francuske buržoaske revolucije krajem 18
veka, ali ne da bi označila ono što mi danas podrazumevamo pod ovim pojmom, već nasilje revolucionarne vlasti,
dakle terora.
Usp. Terorizam, u: Drvo znanja, 48. (2001.), str. 37

7
Kad se govori o teroristima često se izbegava ili zaboravlja govor o državnom terorizmu.
Već spomenuti primer Izraela kao države koja je terorizmom došla do nezavisnosti ne može se u
potpunosti shvatiti kao državni terorizam kojeg sprovode vlade nekih država jer je Izrael bio tek
potencijalna država za koju se vršio terorizam, a ne da ga je on sprovodio.
Državni terorizam nije retka pojava, a podrazumeva sve protivzakonite aktivnosti države protiv
svojih i tuđih neprijatelja. Kao primere navodimo nacističko žrtvovanje Jevreja, Roma,
komunista, homoseksualaca, političkih rivala i 'državnih neprijatelja' u Nemačkoj, isto tako i
srpsko uplitanje u politiku i podsticanje nemira u Bosni uoči I svetskog rata.
Nadalje, poznato je da su Odredi smrti (često policajci u civilu) u ime države, pogotovo
desničarskih diktatura, zastrašivali političke protivnike, novinare, studentske grupe i druge, da je
komunizam počinio bezbroj zločina protiv nacionalnih kultura i vršio masovna ubistva ubijajući
žene, decu i sve ljude uopšteno (u Kambodži je za vreme komunističkog režima život izgubila
petina populacije). Ovakvih primera ima mnogo. U novije vreme, gotovo da možemo reći kako
su se i SAD opredelile za terorističke akte 'protiv terorizma' pod izgovorom legalnih vojnih
intervencija da bi ostvarile neke svoje interese. Američki predsednik Bush ovlastio je agente
CIA-e da bilo gde u svetu mogu ubiti teroriste kao 'neprijateljske borce' koje smatraju legalnim
metama. CIA, dakle, može nekažnjeno ubiti ljude koji su tek osumnjičeni za terorizam.
Tako je, recimo, u poslednjem atentatu u Jemenu ubijen optuženi za terorizam, odnosno pet
drugih osoba, od kojih je jedan bio Amerikanac. Kad bi neka zemlja – koja nije američki
saveznik – učinila takvo nešto verojatno bi joj usledila žestoka odmazda. Amerika je započela rat
protiv globalnog terorizma, ali, zapravo, nema novog rata. Američki rat protiv terorizma postao
je, u doslovnom smislu, teroristički rat. Amerikanci, takođe, svojim postupcima implicitno
izazivaju širenje oružja za masovno uništenje i samog terorizma koji se javlja kao odgovor na
američko nasilje.
Ovde je dobro utvrditi jednu činjenicu. ''Ono što su nekad posedovale 'super sile' (nuklearno
naoružanje), danas poseduju regionalne sile, ono što su dugo nadzirale institucije (znanje,
informacije, društvena moć) nadziru manje grupe ljudi ili organizacije, a nedvosmisleno se može
predvideti da će ovaj proces transfera moći, ukoliko se nastavi ovim trendom, završiti sa
zastrašujućom mogućnošću primene sile u rukama pojedinaca.''
Poznata je ona izreka 'jednome terorist, drugome borac za slobodu.' Postavlja se pitanje – na koje
smo već delomično odgovorili – je li terorizam zapravo odgovor na američke intervencije širom
sveta? Odgovor je potvrdan iako ne uključuje sve terorističke akte. Naime, oko 40%
terorističkih napada širom sveta upereno je protiv američkih ciljeva i to onda kad SAD za susede
ima prijateljske ze.mlje i kad nema navodnih neprijatelja. Amerika bi svakako trebala biti
opreznija kod vojnih intervencija i pokušati kreativnije rešiti probleme bez angažovanja vojnih
Whittaker, D.J.; “The Terrorism Reader”, London, Routledge, 2001
.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti