UNIVERZITET U SARAJEVU

                                             PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET

                                                ODSJEK ZA HEMIJU-OPĆI SMJER

                                                             II CIKLUS STUDIJA

    

                                 

Seminarski rad                                                               

                 ORGANSKE  BOJE  I  LAKOVI

                                        Predmet : Primjenjena organska hemija

Mentor: 

                                                                                                              Student:   

 

Doc. dr. Amira Čopra Janićijević                                                                              Eldina 

Šehić                   

  

                                                                  Sarajevo, decembar 2012

1. Uvod 

1

Boja je u užem smislu čulo vida što ga izaziva nadražaj mrežnjače oka 

elektromagnetskim zračenjem talsne  dužine između 380 i 760 nm. Prema ovoj 
definiciji boja nije osobina svjetla ni predmeta, tj. nije osobina fizičkog svijeta već 
psihički doživljaj izazvan fizičkim uzrokom. Ipak se u tehnici kao i u običnom 
životu govori i o boji svjetla, razumijevajući time  njegov spektralni sastav, i o boji 
tijela, misleći pri tom na boju svjetla koja se od njih održava ili kroz njih prolazi. 
Bojila su tvari koje apsorbiraju svjetlost u vidljivom dijelu spektra te su stoga 
obojene, a imaju sposobnost da boje tekstilna vlakna ili druge materijale manje ili 
više trajno, ulazeći s obojenim materijalom u hemijsku vezu, ili vežući se stalnim 
fizičkim silama.

Tvari  su obojene kada apsorbiraju svjetlost u vidljivom dijelu spektra. Tvar 
apsorbira svjetlost određene talasne dužine, a do našeg oko dopire reflektirana ili 
propuštena svjetlost, pa je boja tvari komplementarna  apsorbiranoj svjetlosti. 

Jednu od najranijih teorija o vezi konstitucije bojila i boje iznio je 1878. godine 
O.Witt.  Prema toj teoriji, koja u modificiranom obliku i danas još vrijedi, 
apsorpcija svjetla u navedenom području, a prema tome i boja organskih spojeva, 
uvjetovana je prisutnošću određenih skupina, tzv. hromfora, kao što su:

1

 

KEMIJSKO - TEHNOLOŠKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U SPLITU ( ZAVOD ZA ORGANSKU TEHNOLOGIJU )

background image

različite za različite vrste tekstilnih vlakana (vuna, svila, pamuk, sintetika) moraju 
zadovoljiti neke osnovne uslove :

sposobnost fiksiranja na vlakno. Moraju iz otopine lako prelaziti na platno, te 
se dovoljno čvrsto vezati tako da se ne skidaju pranjem ili hemijskim 
čišćenjem

postojanost na svjetlosti i na pranje

Prirodna vlakna mogu biti:

1.  biljnog (celuloza) 

2. životinjskog porijekla (proteini). 

 Ista bojila neće zadovoljiti obje vrste materijala. Kako bi se postigla željena 

svojstva, u

strukturu bojila uvode se različite skupine koje utiču na topljivost i povećavaju

sposobnost vezanja na vlakno, a ujedno daju boji kisela ili bazna svojstva. Od 

kiselih

skupina važne su hidroksilna (na aromatskom prstenu), sulfonska i karboksilna 

skupina, a

od baznih  amino-skupina i supstituirana amino-skupina.

2. BOJE – Osobine

2

Boje  (bojila) su obojene prirodne i umjetne tvari, koje mogu bojiti različita 

druga tijela. Dijelimo ih prema porijeklu i proizvodnji na anorganske i 

organske prirodne i umjetne boje. Među prirodne anorganske boje 

ubrajamo mineralne ili zemljane boje. Organske prirodne boje potiču iz 

biljnog ili životinjskog svijeta. Umjetne su boje, izuzevši neke anorganske i 

metalne boje, najviše organske boje.

2.1   PODJELA BOJA

2

 

ftp://ftpmirror.your.org/pub/wikimedia/images/wikisource/hr/a/a4/Stranice_001-020_-_Boja.pdf

2.2.

  

SKUPINE BOJA PREMA BOJADISARSKIM  KARAKTERISTIKAMA

background image

među azo- (monoazo- i diazo-) boje, antrakinonska, triarilmetanska i ksantenska 

boja. Boje 

animalna vlakna, naročito vunu i svilu, i to izravno iz kisele kupke. Posebni 

asortimani kiselih 

boja upotrebljavaju se za kožu, animalna vlakna, poliamidna vlakna i papir. Neke 

kisele boje 

boje vunu i iz neutralne kupke.

                                    

  Amidonaftol crvena

Kiselo-močilna 

boja na vlaknu tvore s pogodnim metalnim spojevima (solima 

hroma, a 

također solima aluminija, bakra i željeza) manje ili više teško topive kompleksne 

spojeve i tako 

daju obojenja dobrih mokrih postojanosti, a u većini slučajeva i bolje postojanosti 

na svjetlu nego što ih imaju obojenja istim bojama bez metala.  Kako se kao 

močilo najčešće upotrebljavaju hromne soli, ove boje se  često nazivaju i 

hromnim bojama. Po konstituciji te boje pripadaju azo-bojama, triarilmetanskim, 

ksantenskim i antrakinonskim bojama. Većina tih boja sadrži u orto- ili para-

položaju ili dvije hidroksilne skupine ili dvije karboksilne skupine ili jednu 

hidroksilnu i jednu karboksilnu skupinu. U bojama iz reda azo-spojeva mora biti 

u obe jezgre prisutna po jedna od navedenih dviju skupina u  o, o'-položaju, 

odnosno u para položaju, s obzirom na azo-skupinu, ili pak mora u jednoj jezgri 

biti jedna od ovih skupina u spomenutom položaju, a u drugoj amino skupina. 

Boje ovakve konstitucije nazivaju se orto-oksi boje. Najveći dio prirodnih bojila 

Želiš da pročitaš svih 26 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti