Univerzitet u Novom Sadu

Pedagoški fakultet u Somboru

Seminarski rad

Osnove teorije književnosti

Roman „Orlovi rano lete“

Mentor:                                                                                Student: 

Ankica Vučković

Sara Cvetković 15/3/010

Sombor, decembar 2016. godine

SADRŽAJ:

Pojam romana………………………………………….………….…….1

Tipovi romana…………………………………..…………………….2-3

Podela romana po epohama…………………….……………...……..4-6

Analiza romana……………………………………….……….…...…6-8

Fabula i siže……………………………………………….…………….8

Motiv…………………………………………………………………....9

Lik………………………………………………...……….……………9

Ideja…………………………………………………………….…..….10

Poruke romana…………………………………………………...…….11

Podela romana na celine……………………………………………….11

Biografija………………………………………………………..……..12

Literatura…………………………………………………………….....13

background image

Tipovi romana

Postoji   različita   tipologija   romana,   a   prema   predominciji nekih   strukturalnih   elemenata 

roman  može  biti

:  roman lika,  roman  prostora,  roman  vremena,  roman  vremena  i 

prostora

.     Prema     načinu     komponovanja   roman     može     biti:   stepenasti,   prstenasti   i 

paralelni.

1.

Roman   lika   ili   karaktera

   jedan ili nekoliko  uzajamno povezanih likova dominira 

strukturom romana, ostvarujući jedinstvo svih ostalih elemenata u romanu. 

2.

Produbljujući   pojedine   karaktere,     mnogi   pisci   razvijaju   načelo   prostora,   sa   sve 

ciljem  da  bi  se  istakao  i  socijalni  milje  iz  kojega  potiče  karakter.  Tako  je  i  nastao  

roman  prostora

   u  kome  se  lik  kreće  kroz  proctor  i  različite  sredine,   što omogućava  

piscu  da  stvori  što  ubedljiviju  sliku  društva.  U romanu prostora neki imaginarni ili stvari 

proctor čini bitnu vezu između svega onog što roman opisuje.

3.

Iz  romana  karaktera  razvio  se  

porodični  roman

  u  kome  se  prate  članovi  jedne 

porodice.  Iz  namere  pisca  da  se  prate  članovi  jedne porodice  kroz  decenije  i dalje razvijaju 

njihovi   karakteri,   nastali   

su   romani   hronike,   geneaološki   romani

,   u kojima istorijsko 

vreme  postaje  dominantni  element u strukturi dela.  

4.

Postoji  i 

roman vremena

 u kome se jedan isti proctor  javlja  kao  osnovni  faktor u 

srukturi  dela, kao  što  je  prostor  u  romanu  “Na Drini  ćuprija”  u  kome se mnogi događaji iz 

različitih istorijskih  perioda  dešavaju  na određenom prostoru.

5.

Postoji  i  

roman  vremena  i  prostora

  u  kome  se  različito  istorijsko  vreme  vezuje 

za premeštanje  likova  kroz  više  prostora,  kao  što  je  roman  “Rat i mir”  Lava  Tolstoja ili 

“Vreme smrti”   Dobrice  Ćosića.  Za  ovakav  tip  romana  koristi  se  i  naziv  roman reka, 

roman  epopeja (roman u vise knjiga).  

6.

Prema   načinu   oblikovanja ili komponovanja   postoji   

roman   paralelnog   sklopa 

(kompozicije)

  zasnovan   na   unutrašnjim   paralelama.   Ličnosti su obično date u dve ili više 

grupa, o svakoj grupi postoji priča.  Akteri  iz  jedne  grupe  mogu  da  prelaze  u drugu  grupu, 

iz jedne ravni u drugu, dodiruju se,   mešaju.     Paralele među junacima se najčešće grade na 

suprotnostima njihovih karaktera i shvatanja.  

7.

Roman prstenaste kompozicije   ili   roman   okvirnog   tipa  

  čini   osobita   tehnika 

pripovedanja  koja  je  postavljena  tako  da  roman  završava  na  način kako i počinje,  ili da 

ipak   unutar   jedne   priče   imamo   drugu   priču,   odnosno   više   priča.   Takav   roman   je   „Prokleta 

avlija“.   Roman   počinje i   završava   se   slikom   zimskog   pejzaža-belinom   koja sve briše i  

potire.  Tu je i nepoznati mladić koji pripoveda kako je fra Petar tamnovao u u Prokletoj avliji, 

iznosi fra Petrovu priču o Haimu, Haimovu   priču   o Ćamilu i priču Ćamila o Džem sultanu. 

Ovakvom tipu romana pripadaju i „Koreni“ Dobrice Ćosića.

8.

Stepenasti ili lančani roman

 nastaje iz pripovedačkog postupka koji insistira na stalnom 

pomeranju toka radnje i njenom intezitetu  na osvetljavanju i produbljivanju lika.  Stalno se nešto 

dodaje  i proširuje u odnosu na prethodna  pričanja  pa  samim  tim  i uvećava na tematskom 

planu.     Svaki   novi doživljaj   uvlači   neke   nove   ličnosti   i   vezuje   ih   za sudbinu glavnog 

junaka.   Za ovaj tip romana karakterističan je i lažni rasplet;   iščezli junak ponovo se javlja; 

zatim prisustvo motiva tajne, koja se odmah ne saopštava nego se stalno odlaže, čuva za kraj. 

Ovakav   sklop romana   karakterističan   je   za   kriminalističke   i   avanturističke   romane   pa 

otuda   i   toliko     uzbuđenja     i   iščekivanja.   Takav   tip   romana   obeležio   je   i   stvaralaštvo 

Dostojevskog.

                                                                                                                                     (Solar, 1997.)

Postoje i drugi tipovi romana:

Prema   temi

  roman   može   biti:   avanturistički   roman,   istorijski   roman,   roman   o 

razbojnicima,ljubavni   roman,   socijalni   roman,   detektivski   roman,   pastoralni   roman,   roman 

strave, roman o umetnicima.

Prema   načinu   obrade   teme

  može   biti:   satirični,   humoristički,   naučno-fantastični, 

sentimentalni, vaspitni roman.

Prema obliku u kome je dat

 može biti: roman-esej, epistolarni roman, putopisni roman, 

roman u vidu dnevnika, mitološki roman, roman u nastavcima, roman u stihovima.

Prema pravcu ili epohi u kojoj je nastao:  

srednjovekovni, realistički, naturalistički, 

nadrealistički, egzistencijalistički, postmodernistički roman.

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti