PREDAVANJA

1. Opšte karakteristike osiguranja

1.1 Pojam osiguranja

Osiguranje predstavlja oblast od posebnog društvenog i ekonomskog interesa a samo
sprovođenje osiguranja podrazumijeva specifičnu ekonomiku. Sama riječ osiguranje, u svom
etimološkom smislu, ukazuje da je riječ o specifičnoj vrsti zaštite, obezbeđenja, povjerenja u
nešto, sigurnosti. Pojmovi opasnost, rizik, šteta, odšteta, usko su povezani s pojmom osiguranja,
a sam naziv osiguranje stvara predstavu o sigurnosti.

Osiguranje ne može spriječiti nastanak štetnih događaja. Ono samo može tj. pomoću njega

se   može   ostvariti   posredna   ekonomska   zaštita   koja   upravo   i   predstavja   razlog   postojanja
osiguranja. Osiguranje, kao institucija, omogućava isplatom sume osiguranja kod imovinskih
osiguranja   odnosno   isplatom   osigurane   sume   kod   životnih   osiguranja,   ekonomsku   zaštitu
osiguranicima (pravnim i fizičkim licima) od štetnih dejstava i ekonomskih poremećaja do kojih
dolazi kad nastane osigurani slučaj, odnosno kad se ostvari rizik u svim poslovnim aktivnostima,
ili u svakodnevnom životu ljudi.
          Karakteristično je za svaku definiciju osiguranja da je relativna i da nije opšteprihvatljiva.
Važno je razumjeti suštinu osiguranja u određenim uslovima (sredini) s ekonomskog, tehničkog
(aktuarskog) ili pravnog gledišta.

Osiguranje je multidisciplinarna nauka zbog čega se javlja u tri vida:
a) ekonomski vid se izražava u cilju koji se postiže u osiguranju - to su funkcije osiguranja,
b) tehnički je onaj dio koji uređuje funkcionisanje osiguranja kao specifičnog mehanizma

za izjednačavanje rizika,

c) pravni - predstavlja uređivanje veoma brojnih pravnih odnosa koji nužno nastaju u

osiguranju udruživanjem sredstava za obeštećenje svih osiguranika koje zadesi šteta. To je
uređivanje prava i obaveza osiguranika i osiguravača kod zaključenja ugovora o osiguranju, u
toku trajanja osiguranja i kod ostvarivanja odštetnih prava, tj. kod likvidacije štete.

Osiguranje

predstavlja, privrednu, uslužnu djelatnost.

Osnova osiguranja leži u načelu uzajamnosti i solidarnosti. Preko osiguranja izjednačavaju

se - izravnavaju rizici na prihvatljivom (lako podnošljivom) mnogo nižem nivou, atomiziraju se.
Atomiziranje rizika, njegovo raspoređivanje na mnoštvo osiguranika, tj. usitnjavanje krupnih
šteta na bezbroj malih, te njihovo nivelisanje na bitno nižem nivou - to je tehnička suština
osiguranja.

1.2 Nastanak i istorijski razvoj osiguranja

Od postanka svijeta, pa do današnjih dana, čovjekov život i imovina bili su ugrožavani raznim
rizicima, prouzrokovanim bilo stihijskim događajima, bilo nesrećnim slučajevima. Čovek se sa
ovim nedaćama borio na različite načine i kako se razvijalo ljudsko društvo razvijao se i put i

sistem odbrane od nevolja koje su ga snalazile. Jedan od vidova zaštite je zaštita imovine i
interesa putem osiguranja.
Tokom drugog milenijuma prije nove ere, Vavilonci su razvili sistem udruživanja rizika koji je
zabilježen u čuvenom Hamurabijeveom zakoniku a koji je bio praktikovan u ranim oblicima
pomorske trgovine na Mediteranu.

Značajan oblik ekonomskog obezbijeđenja za slučajeve gubitka robe i broda bio je

pomorski zajama (foenus nauticum) koji je uveden još u doba rimskog carstva i koji se održao
sve do trinaestog vijeka. Pomorski zajam se odobravao brodovlasniku prije otpočinjanja
putovanja i nije se vraćao ukoliko bi plovilo potonulo ili na drugi način nestalo. Međutim,
ukoliko bi pomorski poduhvat bio uspješno okončan, zajam se vraćao zajmodavcu s visokom
kamatom (u nekim slučajevima dostizala je i do 60% glavnice).

Pravi začetak modernog osiguranja, međutim, nastao je nakon Velikog požara u Londonu

iz 1666. godine kada je u požaru izgorjelo oko 13200 kuća. Godinu dana nakon požara, 1667
godine, formirano prvo osiguravajuće društvo pod nazivom The Insurance Office.

Najstarije postojeće osiguravajuće društvo, osnovano pod imenom Sun Fire Office 1710

godine, danas je poznato pod imenom Royal & SunAlliance i predstavlja najveće osiguravajuće
društvo u Velikoj Britaniji.
            U Londonu je 1687 godine Edward Lloyd otvorio kafe koji je u to vrijeme bio popularno
mjesto okupljanja vlasnika brodova, trgovaca i mornara i kao takav, njegov kafe je bio pouzdano
izvorište pomorskih novosti. Edward Lloyd je, kako bi privukao što više posetilaca, počeo da
organizuje mrežu dopisnika u glavnim lukama Engleske i Evrope, a 1696. godine i da objavljuje
novine “Lloyd’s News” u kojima je donosio informacije vezane za pomorski kargo. Vremenom
je postao mjesto zaključivanja osiguranja, odnosno sastanka zainteresovanih da osiguraju teret i
brodove i onih zainteresovanih da pruže osiguravajuću zaštitu pomorskih poduhvata. Danas,
Lloyd’s   predstavlja   vodeće   tržište   poslova   osiguranja   i   reosiguranja,   posebno   pomorskog   i
specijalnih vrsta osiguranja.
            Istorijski posmatrano, prvo se javlja pomorsko osiguranje a takav slučaj je i u Engleskoj,
gdje se pomorsko osiguranje razvija sredinom šesnaestog vijeka a krajem istog vijeka nastaje i
osiguranje   života.   U   drugoj   polovini   sedamnaestog   vijeka   nastaje   osiguranje   od   požara   a
osiguranje od nezgode i osiguranje od loma mašina nastaje krajem devetnaestog vijeka da bi
krajem istog vijeka bili utemeljeni osiguranje od odgovornosti, osiguranje od krađe, zdravstveno
osiguranje,   osiguranje   od   prekida   proizvodnje   te   osiguranje   motornih   vozila   a   druge   vrste
osiguranja razvijaju se u dvadesetom vijeku .

1.3 Istorijski razvoj osigur. na prostorima Crne Gore i regiona

Vrlo značajno mjesto u istoriji pomorskog osiguranja pripada Dubrovniku u periodu od XIV do
XVI vijeka. Osiguranjem su se bavili trgovci pojedinci, i to samo određeni - oni koji su
učestvovali u svim osiguranjima.
U Crnoj Gori su još 1353. godine postojale tzv. bratovštine za dijeljenje pomorskog rizika.
Najstariji poznati dokument u kome se pominje osiguranje u Crnoj Gori predstavlja Budvanski
statut iz XV vijeka. Postoje i drugi tragovi osiguranja u Crnoj Gori, kao što su iz 1552 godine u
Perastu, Družba bratinske pomorske sigurnosti u periodu između 1849 i 1858, Narodno
osiguranje u periodu između 1858 i 1874 a prva polisa osiguranja izdata je trećeg aprila 1852
godine u Dobroti. Zakon o osiguravajućim društvima iz 1904 godine značajan je pravni akt u

Godina Ukupno Neživotno Životno
200

1.6

0.03

2005

1.9

1.8

0.1

2006

2.2

0.1

2007

2.0

1.78

0.2

2008

1.8

1.6

0.2

Tabela 1: Učešće premije osiguranja u
bruto domaćem proizvodu u periodu
2004-2008 godina (u %)

U budućem periodu u svim zemljama regiona, a posebno u Crnoj Gori, treba da dođe do jačanja
uloge životnog osiguranja u strukturi bruto premije. Ova vrsta osiguranja osnov je ekonomskog i
razvoja finansijskih tržišta jer se na bazi prikupljenih premija u beskrajno malim iznosima preko
ove vrste osiguranja akumuliraju najkvalitetnija finansijska sredstva koja se mogu plasirati na
duge rokove sa osnovnom svrhom dugoročnog unapređenja privrednih aktivnosti.

Ovo je moguće ostvariti kontinuiranim i obrazovanjem prodajne mreže, razvojem novih

tehnologija i unapređenjem odnosa sa postojećim i razojem novih kanala prodaje

1.4 Tehnička osnova funkcionisanja osiguranja

U osiguranju važe posebni principi, drugačiji no ma gdje drugdje (drugačiji nego u bankarstvu,
trgovini itd.), Osiguranje ima svoju posebnu metodologiju a njeni bitni elementi su:



rizik,



premija osiguranja,



naknada iz osiguranja (odšteta).

Tri stvari: vrste rizika, statističko-matematičke baze i kompenzacija rizika, osnovi su

tehničke organizacije osiguranja, pa i samog osiguranja.

Ustanovljeno je da i kod vanrednih šteta usled stihije ili nesrećnog slučaja postoje određene
pravilnosti, odnosno zakonitosti, tj. da postoje zakoni slučaja. Na toj osnovi ponikla je i razvila
se posebna matematička naučna disciplina račun vjerovatnoće koja je omogućila da se uz
uvažavanje poznatog statističkog zakona velikih brojeva postavi solidna osnova za razvoj
osiguranja

Kada se u osiguranju koriste dobijeni rezultati, mora se voditi računa o ova dva uslova:

homogenost i mnoštvo.

Pošto statistički rezultati u vidu tablica pokazuju relativne srednje vrijednosti, u praksi

osiguranja moguća su i odstupanja od njih. Za neutralizaciju tih odstupanja tehnika osiguranja je
pronašla odgovarajuća sredstva - kompenzaciju u prostoru i u vremenu.

Kompenzacija u prostoru se bolje ostvaruje ako se ili direktno što više povećava broj

učesnika u osiguranju (povećava portfelj osiguranja), ili indirektno, razdiobom rizika s drugim
osiguravačima - saosiguranjem i reosiguranjem u zemlji, odnosno s reosiguravačima u
inostranstvu.

Stvaraju se rezerve od viška naplaćenih premija u poređenju sa isplaćenim iznosima po

osnovu naknade iz osiguranja u pojedinim godinama, za pokrivanje negativnih odstupanja većih
šteta od manjih uplata. To bi bila kompenzacija u vremenu.

1.5 Funkcije osiguranja

. U funkcije osiguranja spadaju:

1. Funkcija čuvanja (zaštite) imovine,
2. Funkcija unapređenja kredita, razmjene i trgovine,
3. Funkcija mobilizacije (prikupljanja) novčanih sredstava,
4. Funkcja efikasne alokacije kapitala i
5. Socijalna funkcija.

1.5.1 Funkcija čuvanja (zaštite) imovine

Osnovna funkcija osiguranja jeste upravo funkcija zaštite imovine. Riječ je o funkciji koja je u
osnovi samog nastanka osiguranja. Osiguranje treba da omogući naknadu štete osiguranicima u
slučaju nastanka osiguranog slučaja, dakle da pruži finanijsku stabilnost pojedincima,
porodicama i preduzećima. To se upravo ostvaruje putem funkcije očuvanja imovine.
Čuvanje imovine može biti: neposredno i posredno. Značajne su i aktivnosti na predupređivanju
nastanka šteta.U tom smislu razlikujemo:



Preventivne mjere i



Represivne mjere.

Preventivne mjere su sve mjere, sredstva i akcije koje se preduzimaju radi sprečavanja i
uklanjanja uzroka koji bi mogli da izazovu štetni događaji, koji imaju za posledicu uništenje ili
oštećenje imovine, odnosno smrt ili invaliditet lica. Riječ je dakle o mejrama kojima se nastoji
spriječiti nastanak osiguranog slučaja što je u interesu i osiguranika i osiguravača. Osiguravajuće
kompanije su aktivno uključene u prevenciju nastanka gubitaka kroz brojne programe prevencije,
kroz zapošljavanje personala za prevenciju gubitaka iz raznih oblasti kao što su inžinjeri
bezbednosti i specijalisti za prevenciju požara, profesionalne sigurnosti i zdravlja, prevenciju

2. posredno, putem imovinskih osiguranja i akumulativne funkcije osiguranja, koja

doprinosi i povećanju proizvodnje i privrednom rastu, dakle razvoju zemlje a time i blagostanju
života ljudi.

1.6 Ekonomska načela u osiguranju

Osiguranje bazira, prije svega, na ekonomskim načelima poslovanja. Ova načela, očigledno,
zavise od mnoštva faktora, ali u svakom slučaju baziraju se na veličini i snazi portfelja
osiguranja.

Ekonomska efikasnost u osiguranju, prije svega, zavisi od kapaciteta osiguravajućeg

društva, odnosno kompanije. Pod pojmom kapaciteta osiguranja podrazumeva se maksimalni
ukupni iznos obaveza, koje jedan osiguravač može da preuzme, bez rizika da u datom trenutku
postane nesolventan, to je maksimalni mogući iznos, koji na sebe osiguravač preuzima, da u
svakom trenutku može nadoknaditi štetu.

Osiguranje svoju poslovnu politiku i uspješnost bazira na ekonomskim načelima kao što

su: sigurnost, likvidnost, ekonomičnost, rentabilnost i produktivnost.

1.6.1 Sigurnost

Osiguravajuće društvo može zadržati samo one rizike u koji mu omogućavaju da pokrije

štete sopstvenim sredstvima. Posebno se mora voditi računa o pravilnom određivanju sopstvenog
kapaciteta odnosno samopridržaja a sve ono što ne može pokriti sopstvenim sredstvima u datom
trenutku   mora   prenijeti   u   saosiguranje,   reosiguranje   odnosno   na   tržište   kapitala.   Ispravnim
utvrđivanjem   sopstvenih   kapaciteta   kod   nošenja   rizika   i   plasmanom   viška   rizika   iznad
sopstvenog   samopridržaja   u   saosiguranje   i   reosiguranje   osiguravač   postiže   maksimalnu
sigurnost.

Solventnost osiguravajućih društava je izuzetno značajna i zbog toga predstavlja predmet

nadzora regulatornih organa.

1.6.2 Likvidnost

Likvidnost društva za osiguranje utvrđuje se i prati na osnovu novčanih tokova i likvidnosti

a predstavlja odnos između likvidnih sredstava i kratkoročnih obaveza (obaveze koje dospijevaju
u roku od 40 dana od dana utvrđivanja koeficijenta likvidnosti). Društvo za osiguranje ima
minimalnu likvidnost ako su novčani tokovi pozitivni, odnosno ako je stanje gotovine na kraju
dana veće od nula (0) i ako je koeficijent likvidnosti društva za osiguranje najmanje jedan (1).

1.6.3 Rentabilnost

Rentabilnost poslovanja društva predstavlja odnos između ostvarenog finansijskog rezultata i
ukupno ostvarenog prihoda sredstava osiguranja. Ukoliko je u toku jedne godine ostvaren
negativan finansijski rezultat, posmatrajući ga u kontekstu viška rashoda nad prihodima, tada je
društvo poslovalo nerentabilno.