2
U uvodnom dijelu nešto ćemo reći o osiguranju, a u nastavku rada obraditi ćemo sve znaĉajke
vezane za ovu temu. Osiguranje je ekonomska kategorija, koja potjeĉe od potrebe da imovina,
dobra, ţivoti i zdravlje ljudi budu osigurani. Sve je uvijek u stalnoj opasnosti da bude oštećeno ili
uništeno. Osiguravajuća društva koja funkcioniraju na bazi solidarnosti imaju široki spektar
aktivnosti i mogu se organizirati prema razliĉitim kriterijima. Osiguranje se moţe definirati kao
stvaranje ekonomske sigurnosti u kombinaciji s opasnim objektima radi balansiranja opasnosti.
Osiguranje je institucija koja za cilj ima obeštećenje osoba koje su ţrtve štetnih dogaDJaja
nastalih pod djelovanjem razliĉitih prirodnih sila ili nesretnih sluĉajeva. Kreiranjem
osiguravajuće djelatnosti omogućeno je pruţanje ekonomske zaštite svim pojedincima koji su
štetu pretrpjeli. Na taj naĉin je formirana zajednica potencijalno ugroţenih pojedinaca koji
plaćanjem premija obrazuju imovinu kojom raspolaţe osiguratelj ĉija je obveza da u sluĉaju
nastanka štete isplati naknade ugovorene osiguranjem.Osiguranje je multidiscilpinarna
znanosti, te je gotovo nemoguće dovoljno ukazati na njegovo znaĉenje i sveobuhvatnost u
najširem smislu. Osiguravajuće tehnike ĉine veoma sloţeni i sofisticirani skup elemenata
pravne, ekonomske i tehniĉke prirode, koji se u jednoj rijeĉi moţe identificirati sa pojmovima:
sigurnost, povjerenje, zaštita.Osnovni zadatak aktuarskog sektora koji je odgovoran za
sprovoDJenje tehniĉke organizacije osiguranja sastoji se u utvrDJivanju zakonitosti rizika i
uspostavljanju ravnoteţe izmeDJu prihodovano premije osiguranja i isplata obveza osiguratelja.
Ukoliko osiguravajuća organizacija posjeduje dovoljnu statistiĉku bazu podataka moguće je
izvršiti kompleksnu i preciznu analizu uzorka i primjenom odgovarajućeg aktuarskastatistiĉkog
metoda izvesti procjenu kljuĉnih veliĉina koje ĉine bazu u procesima ocjenjivanja rizika i
formiranja adekvatnog premijskog sustava. U uvjetima u kojima suvremeno društvo posluje
neizvjesnost je postala neizbjeţna pojava u svim ţivotnim procesima. Zbog toga je djelatnost
osiguranja znaĉajno premašila svoje elementarne zahtjeve i postala jedna vrsta javne sluţbe.
4
Osigurljivi gubici se mogu kategorizirati kao direktni i indirektni gubici. Direktni gubici su
trenutni, ili prvi rezultat osigurane opasnosti. Indirektni gubici, ili gubici upotrebe, su
sekundarni rezultat osigurane opasnosti. Primjerice, ukoliko poţar uništi dom, gubitak doma je
izravni gubitak. Troškovi ţivljenja u hotelu dok se kuća obnavlja, je primjer neizravnog gubitka.
Ukoliko tornado uništi restoran, šteta nastala na imovini je izravni gubitak, a gubitak prihoda u
periodu obnavljanja poslovanja, je indirektni gubitak. Dakle, mora postojati prvo direktni
gubitak prije nastanka neizravnog gubitka. Police osiguranja imovine su specifiĉne kada se
osigurava pokriće za direktne ili indirektne gubitke, ili oba zajedno. Koncept mogućnosti
gubitka, se odnosi na razlomak. Brojilac je ili stvarni ili oĉekivani broj gubitaka. Nazivnik
predstavlja broj izloţenosti gubitku. Mogućnost gubitka je vjerojatnost gubitka. Svaka kuća u
pulu osiguranja reprezentuje jednu izloţenost gubitku. Ukoliko oĉekujemo da će u poţaru
izgorjeti tri od 1000 kuća, oĉekivana mogućnost gubitka je 3 / 1000 ili 0.003. Mogućnost
gubitka u ovom primjeru moţe ili ne mora biti toĉno poznata prije nego se desi stvarni gubitak.
U predviDJenoj mogućnosti gubitka, dijeli se oĉekivani broj gubitaka sa brojem jedinica
izloţenih gubitku. Ovaj razlomak se zove a priori mogućnost gubitka. Ukoliko se promatra
unatrag nakon proteka vremena, moţe se podijeliti stvarni broj gubitka sa ukupnim brojm
jedinica izloţenih gubitku. Ovaj razlomak se zove stvarna ili ex post mogućnost gubitka.
Mogućnost ili šansa gubitka koja stvara potrebu za osiguranjem. Da ne postoji mogućnost
gubitka, ili da su gubici unaprijed poznati, osiguranje ne bi ni postojalo, jer ne bi postojala
nikakva neizvjesnost oko gubitaka i rezultat bi bili prije troškovi nego gubici, a troškovima treba
rukovoditi drugim metodama a ne osiguranjem.Peril se definira kao uzrok gubitka. Primjeri
perila su poţari, potresi, poplave, kriminalne radnje, napadi srca i drugi. Police osiguranja
osiguravaju financijsku zaštitu od gubitaka izazvanih od strane perila. Police osiguranja koje
toĉno identificiraju popis pokrivenih perila, osiguratelji nazivaju specificiran-peril ugovor.
Alternativni format je pokriće svih gubitaka osim onih koji su specifiĉno iskljuĉeni iz ugovora.
Ovu vrstu polisa, osiguratelji nazivaju ugovor sa otvorenim Perilla.
Hazardi su uvjeti koji uvećavaju frekvenciju ili jaĉinu gubitaka. Primjer hazarda moţe biti 50
kanti od po 5 litara benzina uskladištenih u podrumu kuće. Uskladišten benzin sam po sebi ne
predstavlja opasnost. MeDJutim, ukoliko se desi poţar, benzin će ga sasvim sigurno pojaĉati i
napraviti veću štetu nego što bi ona bila da ne postoji benzin. Slaba rasvjeta u dijelovima grada u
kojima postoji veća kriminalna aktivnost je hazard, jer moţe utjecati na povećani nivo
kriminalnih aktivnosti, kojih ne bi bilo da postoji dobro osvjetljenje. Slabo osvjetljenje samo po
5
sebi neće uzrokovati gubitak, ali ĉinjenica da djeluje kao poticaj lopovima na uvećanje
kriminalne aktivnosti, ga ĉini hazard.Ponekad, hazard povećava i frekvenciju i jaĉinu gubitka,
kao što je sluĉaj kada se automobil vozi prebrzo za postojeće uvjete. Postoje tri vrste hazarda. To
su fiziĉki, moralni i psihološki. Fiziĉki hazard je fiziĉki uvjet koji je posljedica materijalnih
obiljeţja nekog objekta, pri ĉemu ta obiljeţja povećavaju vjerojatnost da se neka šteta dogodi.
Primjer fiziĉkog hazarda je skliski put koji povećava vjerojatnost da doDJe do automobilske
nesreće koja je posljedica sudara koji u ovom sluĉaju predstavlja opasnost. Ukoliko pojedinac
izazove ili na bilo koji naĉin utjeĉe na povećanje štete kako bi pokupio što veću odštetu od
osiguravatelja, onda je to prevara u osiguranju i gubitak je rezultat moralnog hazarda. Moralni
hazard je neiskrenost ili loš karakter pojedinca što povećava uĉestalost ili jaĉinu štete. Ukoliko
neko zapali zgradu, kako bi pokupio osiguranje, iako je vatra uzrok gubitka, moralni hazard je
zaduţen za uvećanu frekvenciju gubitka. Ukoliko lopov ukrade primjerice 5.000 eura, a vlasnik
prijavi osiguranju da je ukradeno 20.000 eura, onda je 15.000 eura uĉinjene prevare rezultat
moralnog hazarda. Prisutan je u svim osiguranjima i teško ga je provjeravati.
Osiguravatelji pokušavaju nadziru moralni hazard raznim mjerama kao što su:
1.provjera podnositelja prijave za osiguranje, 2.uspostavljanje razliĉitih mehanizama u tehnici
osiguranja (poĉek, izuzeće, doplaci).
Psihološki hazard se odnosi na nehajno i indiferentno ponašanje prema gubitku zbog postojanja
osiguranja. Stav "zašto bi mene bilo briga, ja sam osiguran" je primjer ove vrste hazarda.
Ukoliko osoba namjerno ostane duţe u bolnici nego što je potrebno kako bi pokupio veću korist
od zdravstvenog osiguranja, onda je ova vrsta hazarda odgovorna za povećanu veliĉinu gubitka.
Osiguravatelji mogu eliminirati moralni hazard i minimizirati svjesni hazard paţljivim
odabirom osiguranika i ukljuĉivanjem u ugovor posebnih odredbi, kako bi se zaštitili od
hazarda.
Najvjerojatniji uzrok gubitka je vaţan koncept u imovinskom osiguranju. U terminologiji
osiguranja, najvjerojatniji uzrok gubitka je prvi peril u lancu dogaDJaja koji konaĉno rezultiraju
gubitkom. To je korak bez kojeg se gubitak ne bi ni desio. Primjerice, ukoliko udar groma
izazove poţar u kući i ukoliko se vatrogasna kola na putu do te kuće sudare sa putniĉkim
automobilom, onda se kao najvjerojatniji uzrok sudara vatrogasnih kola i putniĉkog automobila
moţe smatrati poţar u kući koji je izazvan udarom groma. MeDJutim, ukoliko se najvjerojatniji
uzrok gubitka dovoljno razloţi, postaje sve manje vjerojatan. Primjerice, ukoliko neku osobu
7
biti nesigurna u vezi sa tim da li će morati platiti za gubitak od poţara u svom domu. Ona je
nesigurna jer ne zna unaprijed da li će njena kuća izgorjeti ukoliko se desi poţar i koliki će biti
gubitak. Jednom kada kupi osiguranje od poţara, ona postaje sigurna da neće morati platiti
ukoliko poţar zahvati njen dom. Osiguravajuće društvo će umjesto nje platiti za ove gubitke. U
ovom sluĉaju je vlasnik kuće prenio svoju nesigurnost, ili rizik, na osiguravajuće društvo. Iako
osiguranik više ne osjeća nesigurnost nakon transfera rizika na osiguravajuće društvo, tako ni
osiguravajuće društvo ne osjeća neizvjesnost u vezi toga koliki će gubitak osjetiti, ili zahtjev za
odštetu. Zbog toga što osiguravajuće društvo kombinira izloţenosti riziku od poţara više
vlasnika kuća, ono moţe predvidjeti ukupan iznos potrebne koliĉine novĉanih sredstava ukoliko
se ostvari gubitak. Sa ĉinjenicom da moţe s velikom toĉnošću predvidjeti gubitak, osiguravajuće
društvo smanjuje neizvjesnost oko broja i veliĉine gubitka koji će se dogoditi. Osiguravajuće
društvo je na ovaj naĉin redukovalo rizik. Dakle, pojedinci kupuju osiguranje jer smatraju da na
taj naĉin stjeĉu ekonomsku prednost, odnosno, ostvaruju ekonomsku korist. Osiguratelj će se
sloţiti da proda zaštitu od rizika ukoliko se rizik moţe udruţiti i unaprijed predvidjeti. Drţeći se
ovih naĉela, postavlja se pitanje šta je to što ĉini rizik osigurljivim? Koju vrstu rizika je
osiguratelj spreman osigurati? Potencijalni gubitak mora biti znaĉajan i dovoljno veliki kako bi
pojedinac bio spreman zamijeniti nepoznati ekonomski ishod poznatim premijama osiguranja.
Gubitak i njegova ekonomska vrijednost moraju biti dobro definirani i van kontrole vlasnika
police. Vlasniku police nije dopušteno iziazove ili podrţi gubitak kojim bi se okoristio ili doveo
do isplate štete iz osiguranja.Nakon što se desi osigurani sluĉaj, vlasnik police ne smije biti u
mogućnosti da laţno predstavi veliĉinu gubitka kako bi ostvario veći iznos iz isplate police.
Gubici pokriveni jednom vrstom osiguranja moraju biti meDJusobno nezavisni. Ukoliko jednog
vlasnika police zadesi gubitak, to ne bi trebao imati znaĉajnog utjecaja na ponašanje drugih
vlasnika polica. Primjerice, osiguratelj neće osigurati sve trgovine od rizika od poţara ako su one
prostorno povezane (ulici ili trţnom centru), jer postoji mogućnost da bi poţar koji bi nastao u
jednoj prodavnici, mogao vrlo lako da zahvati i ostale prodavaonice, što bi rezultiralo mnogo
većim odštetnim zahtjevima prema osiguratelju i on ne bi bio u mogućnosti ispuniti sve svoje
obveze. Moţe se reći da je rizik podoban za osiguranje, ako je:
1.moguć kao dogaDJaj;
2.nezavisan od volje osiguranika ili treće zainteresirane osobe;
3.dovodi do štetnih posljedica;
4.neizvjestan, kako glede nastupanja samog dogaDJaja tako i vremena nastupanja dogaDJaja;
5.je dopušten zakonom, ugovorom i ako je moralan.
