MODELI OSIGURANJA IMOVINE
S A D R Ž A J :
1. POJAM, KLASIFIKACIJA I VRSTE OSIGUEANJA..................
2. OSIGURANJE IMOVINE..................................................
2.1. Funkcija zaštite imovine i lica kao jedna od osnovnih funkcija oiguranja......
2.2. Imovinski rizici....................................................
2.3. Opšta pravila (načela) osiguranja imovine............................
2.3.1. Načelo obeštećenja.......................................................................
2.3.2. Načelo materijalnog interesa....................................................
2.4. Štete pokrivene u imovinskom osiguranju..........................................
2.5. Naknada iz osiguranja.........................................................................
2.5.1. Metode za procejnu i isplatu naknade iz osiguranja.......................
2.5.2. Oblici naknade.....................................................................
3. MODELI OSIGURANJA IMOVINE..............................................
3.1. Osiguranje imovine u užem smislu...................................................
3.1.1. Osiguranje industrijeske i trgovačke djelatnosti...............................
3.1.2. Privarna osiguranja………………………………………………
3.1.3. Osiguranje poljuprivrede…………………………………………….
3.1.4. Osiguranje prometnih sredstava………………………………
3.2. Osiguranje od odgovornosti……………………………….
3.3. Kreditno osiguranje…………………………………………….
LITERATURA...........................................................................................
1
Neosporna je i društvena korisnost osiguranja koja se ogleda u kontinuiranom
unaprjeđenju zaštite i efikasnijoj naknadi šteta i isplati osiguranih svota. Važno je
napomenuti i to da sektor osiguranja ima važnu funkciju u okviru cjelokupnog
finansijskog sistema, jer je područje odgovornosti i brige regulatora za stabilnost i
efikasnost finansijskih tržišta. Povjerenje osiguranika u sistem osiguranja znači i
povjerenje u cijelokupni finansijski sistem. Društva za osiguranje upravljaju tuđom
štednjom iz čega proizlazi njihova socijalna, privredna i društvena odgovornost.
Prema predmetu osiguranja dijeli na:
Osiguranje imovine, i
Osiguranje lica.
Osiguranje imovine obuhvata:
Osiguranje stvari, i
Osiguranje od građanske odgovornosti.
Osiguranje stvari obuhvata:
-
osiguranje od požara;
-
osiguranje od provalne krađe i razbojništva;
-
osiguranje domaćinstva;
-
kasko osiguranje motornih vozila (od uništenja, oštećenja ili krađe);
-
osiguranje usjeva i plodova;
-
osiguranje građevinarstva;
-
osiguranje mašina od loma itd.
Osiguranje od odgovornosti obuhvata:
-
osiguranje od opšte odgovornosti;
-
osiguranje od odgovornosti za štete iz upotrebe motornih vozila.
Osiguranja se generalno dijele na životna i neživotna. S obzirom na to da u ovom
radu govorimo o imovinskom osiguranju, koje spada u neživotna osiguranja,
predstavićemo definiciju i podjelu neživotnih osiguranja.
„Neživotna osiguranja predstavljaju grupaciju osiguranja koja obuhvaća
osiguranje civila, industrije, automobilskog kaska, automobilske odgovornosti, opće
3
odgovornosti, usjeva, životinja, transporta-karga, transporta-kaska, odgovornosti u
transportu, kredita, pravne ozljede na radu i oboljenja od profesionalnih bolesti.“
Neživotna osiguranja se dijele prema jednom od sljedeća tri načina:
1. Podjela obzirom na vrijeme prijave odnosno vrijeme rješavanja šteta.
Takva osiguranja se nazivaju osiguranja kratkog repa i za njih je
karakteristična brza prijava i rješavanje.
2. Vrste osiguranja u kojima se sve štete obično prijavljuju i rješavaju u
kratkom vremenskom periodu od dana nastanka (npr. manje od 2 godine).
Takva osiguranja se nazivaju osiguranja dugog repa u koja spadaju,
između ostalih, i osiguranje imovine, kao i kasko osiguranje automobila.
3. Vrste osiguranja u kojima značajnom broju šteta treba dugo vremena da se
prijave i riješe od dana nastanka. U ovu vrstu osiguranja spada, između
ostalih, osiguranje od odgovornosti.
3. OSIGURANJE IMOVINE
3.1. Funkcija zaštite imovine i lica kao jedna od osnovnih funkcija osiguranja
Institut osiguranja je prvenstveno nastao zbog zaštite imovine i lica kao osnovne
funkcije, a sa razvojem osiguranja povećao se broj funkcija koje su od izuzetnog značaja
za pojedince i društvo u cjelini.
U teoriji postoji saglasnost da savremeno osiguranje ima sljedeće funkcije: zaštita
imovine i lica, akumulaciona funkcija, funkcija poboljšanja uslova za život (socijalna
funkcija) i međunarodna funkcija osiguranja.
Funkcija zaštite imovine i lice je najstarija funkcija osiguranja i iz nje proizizlaze
ostale funkcije. One se ostvaruju posredno i neposredno.
Neposredno čuvanje imovine i lica ostvaruje se preventivnom i represivnom
funkcijom osiguranja i putem bonifikacije. Neposredno čuvanje imovine i lica sprječava
nastanak šteta (dok posredno čuvanje imovine i lica samo nadoknađuje već nastalu štetu),
doprinosi umanjivanju već nastale štete i stimuliše osiguranike da sami efikasnije štite
svoju imovinu. Preventivne mjere predstavljaju najznačajniji vid neposredne zaštite
4
3.3.
Opšta pravila (načela) osiguranja imovine
Svrha osiguranja imovine jeste nadoknada štete koja nastaje na toj imovini.
Vrijednosti imovine, odnosno osiguranih objekata se može utvrsiti kao i vrijednost štete
koja može nastati na toj imovini.
Opšta pravila (načela) osiguranja imovine koja se moraju poštovati su:
Načelo obeštećenja, i
Načelo materijalnog interesa.
3.3.1. Načelo obeštećenja
Prema načelu obeštećenja niko iz osiguranja ne može dobiti više nego što iznosi
šteta koju je pretrpio.
3
Ovim načelom odražava se svrha osiguranja, odnosno svrha
osiguranja jeste nadoknada štete koja je nastala na imovini, a ne izvor bogaćenja
osiguranika. Naknada osiguranja je određena visinom štete koja je nastala na imovini.
Prema načelu obeštećenja moraju biti zadovoljeni slijedeća pravila:
-
da bi se naplatila naknada iz osiguranja osiguranik mora da dostavi dokaze o
pretrpljeloj šteti na osiguranoj imovini, npr. kod oštećenja automobila osiguranik
da bi dobio naknadu iz osiguranja mora dostaviti potvrdu od MUP-a da je šteta
prijavljena.
-
Naknada iz osiguranja ne može da bude veća od stvarnon pretrpljene štete,
-
Zabranjeno je zaključivanje više ugovora o osiguranju za isti rizik na puno
vrijednost, odnosno dvostruko osiguranje.
-
Osiguranik ne može ukupno naplatiti vrijednost koja je veća od vrijednosti
osigurane stvari, odnosno osiguranik ne može da dobije naknadu iz osiguranja i
naknadu od lica koje je odgovorno za prouzrokovanu štetu.
Međutim postoji odstupanje od načela obeštećenja u dva slučaja i to:
Osiguranje nove vrijednosti
– npr. ukoliko je unštetna zgrada koja je stara
nekoliko godina osiguranje za tu zgradu se utvrđuje u odnosu na vrijednost nove
3
J. Kočović, P. Šulejić, op.cit. p. 134
6
