Osiguranje života za slučaj smrti korisnika kredita
БЕОГРАДСКА ПОСЛОВНА ШКОЛА
ВИСОКА ШКОЛА СТРУКОВНИХ СТУДИЈА
ЗАВРШНИ РАД
ОСНОВНЕ СТРУКОВНЕ СТУДИЈЕ
Ментор
: Dragan Jerinić
Студент:
Lukač Miroslav
Београд
20XX
Студијски програм: Finansije,računovodstvo i bankarstvo
Завршни рад
основне струковне студије
(Тема:)
Osiguranje života za slučaj smrti korisnika kredita_____________
__________________________________________________________
Комисија:
1.
, председник
(потпис)
2.
, ментор
(потпис)
3.
, члан
(потпис)
Датум одбране рада: ___________________
Студент:
Lukač Miroslav
Оцена: _______________________________
Број индекса:
3CJ/0002/13

UVOD
Ako uzmemo u obzir jednu od definicija osiguranja koja glasi: ,,Osiguranje
predstavlja udruživanje lica izloženih istoj opasnosti s ciljem da zajednički podnesu
štetu za koju se unapred zna da će,prema teoriji verovatnoće,zadesiti samo neke
od njih'', dolazimo do zaključka da suština osiguranja leži u načelu uzajamnosti.
Njegov temelj je zajednica korisnika ili vlasnika predmeta osiguranja koji
pojedinačno mogu pretrpeti štetu od osiguranih opasnosti. Preko osiguranja se
izjednačavaju i izravnavaju rizici na prihvatljivom,lako podnošljivom nivou. Upravo
načelo uzajamnosti predstavlja osnov za pojedine oblasti osiguranja kakvo je
životno osiguranje.
Na razvoj životnog osiguranja utiče,pre svega,ekonomska stabilnost kao i
razvijeniji životni standard. Naime,razdoblje od 1981. Do 1990. Godine karakterišu
zaoštreni ekonomski problemi ispoljeni kroz visoku stopu inflacije,depresijaciju
domaće valute u odnosu na strane valute,uvoznu zavisnost opreme i
repromaterijala,što je u uslovima velike zaduženosti prema inostranstvu,uslove
privređivanja činilo još težim. U uslovima ekonomske stabilizacije i sprovođenja
širokih mera štednje,na obuhvatnost osiguranja i stepen naplate premije
osiguranja uticala su i nepovoiljna kretanja likvidnosti korisnika društvenih
sredstava.
U ovom radu posvetićemo se detaljnije životnom osiguranju,tačnije biće više reči
o jednoj vrsti životnog osiguranja,osiguranju života za slučaj smrti korisnika
kredita. Ova specifična vrsta osiguranja života je već duži niz godina zastupljena u
zemljama Evropske unije a nekoliko godina unazad pojavljuje se u zemljama u
okruženju. Osiguranje života za slučaj smrti korisnika kredita kod nas je
zastupljeno odnedavno,ali za tako kratak vremenski period beleži značajan učinak
u portfeljima osiguravajućih kompanija koje se bave ovom vrstom osiguranja.
Nakon dužeg vremena pružila se mogućnost da se na relativno brz i lak način dođe
do novčanih sredstava potrebnih za rešavanje pretežno egzestencijalnih
potreba,tako da se veliki deo radno aktivnog stanovništva opredelio za zaključenje
ugovora o kreditu. Sa oživljavanjem kreditne sposobnosti građana ,širila se i
ponuda kredita,tako da su se u veoma kratkom periodu na našem tržištu našli i
dugoročni krediti.
U cilju adekvatnog upravljanja kreditnim rizikom,svaka banka je dužna da
procenjuje kreditnu sposobnost građana ali I da zahteva kvalitetne instrumente
obezbeđenja rizika. Traženi instrumenti obezbeđenja rizika razlikuju se u
zavisnosti od vrste kredita i visine kreditnog zaduženja,i definisani su aktima
poslovne politike svake banke. U velikom broju slučajeva,naročito za dugoročne
kredite ,pored niza neophodnih instrumenata obezbeđenja zahteva se i polisa
osiguranja života korisnika kredita založena u korist banke-davaoca kredita.
Postupkom zalaganja polise osiguranja dolazi do promene korisnika osiguranja,
tako da ako dođe do nastupanja osiguranog slučaja založen poverilac može da
naplati iznos dospelih obaveza ugovarača osiguranja/osiguranika,ali najviše na
ugovorenu sumu iz polise,u skladu sa uslovima osiguranja.
POJAM I OSNOVNA OBELEŽJA ŽIVOTNOG OSIGURANJA
Osnovna specifičnost osiguranja života je u tome što predstavlja kombinaciju
osiguranja od osiguranog rizika i štednje. Ovo osiguranje se odnosi na sva
osiguranja kod kojih prestankom ili trajanjem života jednog ili više lica dolazi do
isplate osigurane sume od strane osiguravača. Dakle,osiguranje života predstavlja
ugovor kojim se osiguravač nasuprot plaćenim premijama,obavezuje da isplati
osiguraniku ili licu koje on odredi određenu sumu ili rentu u slučaju njegovog
doživljenja određenog vremena ili u slučaju smrti osiguranika.
Osigurana svota je bitan element ugovora o osiguranju lica,pošto se jedino prema
visini osigurane sume može utvrditi visina premije. Kao što je već prethodno
navedeno,osigurana suma u osiguranju lica predstavlja gornju granicu obaveze
osiguravača. Ukoliko se desi osigurani slučaj osiguravač je dužan da isplati
osiguranu svotu pod onim uslovima pod kojima je dogovoreno bez obzira na
visinu štete koja je nastupila jer se osigurana suma utvrđuje nezavisno od toga
koliko će iznositi šteta. Samim nastupanjem osiguranog slučaja osiguranik stiče
pravo na isplatu osigurane sume i nije obavezan da dokazuje štetu koju je

povećava verovatnoća smrtnosti. Kada bi osiguranik plaćao svake godine trajanja
osiguranja premiju koja je jednaka matematičkom očekivanju isplate u istoj godini
smatralo bi se da plaća prirodnu premiju. Prirodna premija bi normalno rasla sa
godinama starosti i bila bi dovoljna da pokrije rizik tekuće godine tj. Ukupna suma
premija koju bi platio određeni skup ljudi,osiguranika, bila bi jednaka isplatama
osiguranih suma osiguranicima. U tom slučaju ne bi bilo matematičke reserve tj.
onog dela premija koji preostaje za isplate sledećih godina osiguranja.
Međutim,pošto je veoma teško u starijim godinama života kada je i rizik od smrti
veći plaćati visoke premije realnije je umesto prirodne premije plaćati prosečnu
premiju. Premiju koju plaća osiguranik u prvim godinama osiguranja veća je od
prirodne premije,a u poslednjim godinama je manja tako da se razlika u ovim
godinama nadoknađuje iz matematičke rezerve. Prema tome osiguravač
upotrebljava samo deo uplaćene premije za pokriće svojih obaveza u istoj godini,a
preostali deo štedi za naredne godine. Deo premije koji se iste godine isplaćuje
osiguranicima je
riziko
premija,a deo premije koji preostaje za sledeće godine je
štedna premija
. Prema tome neto premija se sastoji iz dva dela: riziko premija i
štedne premije.
Riziko premija određene godine osiguranja jednaka je matematičkom očekivanju
isplata u toku te godine. Preostali deo premije je štedna premija koja se sastoji iz
rezerve sigurnosti i matematičke rezerve.
Matematička rezerva u trenutku
t
je definisana kao zbir svih do tog trenutka
dospelih neto premija,umanjen za do tada izvršene isplate. Kako se isplate
potpuno namiruju iz riziko premije može se reći da je matematička rezerva
jednaka zbiru do časa
t
dospelih neto premija umanjena za pripadajuću riziku
premiju. Zato matematičku rezervu možemo definisati kao: zbir svih do otg
trenutka dospelih štednih premija tj. iznosa sredstava koji ostaje kada se od neto
premije odbije riziko premija. Problem izračunavanja matematičke rezerve uz
problem konstrukcije tablica smrtnosti,jedan je od centralnih problema
matematike osiguranja života. Osiguravači svake godine računaju matematičku
rezervu kako bi mogli deo svog kapitala plasirati i dobiti zadovoljavajući prinos na
plasirana sredstva.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti