Oslobođenje životinja i socijalna
revolucija
by Brian A. Dominick
predgovor by Joseph M. Smith
orginalno objavljeno kao pamflet by Critical Mess
Media, 1995
prijevod by situacijAjedeLikatna (radna verzija
2006)
SADRŽAJ
Predgovor by Joseph M. Smith
Uvod: Veganarhisti
Što je to socijalna revolucija?
Radikalno veganstvo
Nasilje u svakodnevnom životu
Otuđenje u svakodnevnom životu
Revolucionarni pokušaj
Pogovor trećem izadnju
Predgovor: Oštrenje revolucionarnog oruđa
Prihvatiti veganstvo i odbaciti konzumaciju i
uporabu životinjskih proizvoda nije kraj puta već
njegov početak; novi početak koji osobi nudi priliku
da svakodnevnu realnost sagleda u drukčijem
svijetlu. Ipak, pričati o patnji ne-ljudskih životinja i
koristima od veganskog načina života često je
obeshrabrujuće za vegana pošto je najčešća prva
reakcija sugovornika neslaganje s tom idejom.
Protivnici veganstva kažu kako je način na koji
vegani vide ljudsko – životinjske odnose radikalno
pogrešan i kako će na kraju platiti ogromnu cijenu
zbog tako besramne društvene nepokornosti. Na
kraju, oni prorokuju kako će pogreška veganstva
postati očita i kako će s vremenom ideja biti
odbačena. Međutim, na čudan su način te kritike
(veganstva) točne. Sve dok pojedinac ne shvati što je
to što veganstvo čini “nerazumnim”on neće shvatiti
istinsku bit koja stoji iza te ideje. Tek kad se osoba
upita što je to što u očima ne-vegana veganstvo
prikazuje kao pogrešno ona će steći sposobnost da
detektira pogrešno razmišljanje koje je uzrok njenog
odbijanja da prizna nasilan i nepotreban tretman
ljudi prema ne – ljudskim životinjama. Tek kad se
principi veganstva primjene na kompletnu paletu
(sistem) nepravdi osoba može shvatiti potrebu za
takvim načinom života. Protivnici veganstva su u
pravu jer izolirano veganstvo nema smisla i protivno
je ideji za koju se u biti bori. I priča se tako nastavlja,
otuđenje do kojeg dolazi uslijed kršenja društvenih
normi često je dovoljno da pojedinac “preispita”
svoje opredjeljenje za veganstvo. Kao filozofija
veganstvo prkosi ideologijama koje su ukorijenjene u
zapadnoj misli. Za razliku od iracionalnih sustava
vrijednosti, nametnutih ljudima od strane institucija
sistema, principi veganstva potiču pojedince da se
suprotstave dogmama koje su im nametnute te da
izgrade novu etiku i sustav vrijednosti koji se temelji
na premisama suosjećanja i pravednosti.
Suprotstavljanje postojećim sustavima vrijednosti je,
međutim, zastrašujući koncept u odnosu na društvo
koje se dobrovoljno regrutiralo u dominantne
državne socijalne paradigme. Međutim, kako to
Brian Dominick vrlo vješto ilustrira u sljedećem
eseju, upravo je to suprotstavljanje ono što moramo
pristati učiniti ako tražimo istinsku procjenu onoga
što nam socijalno oslobođenje može ponuditi. U
cjelovitosti ovog procesa veganstvo je samo jedan
element u složenoj strukturi socijalne revolucije.To je
ono po čemu je ovaj Brianov esej poseban.
“Oslobođenje životinja i socijalna revolucija” je
kompaktan okvir dizajniran kako bi nam pomogao
dok nastojimo prepoznati što nam suosjećanje,
kritičko razmišljanje i racionalnost mogu donijeti u
našoj simultanoj dekonstrukciji i transformaciji
društva. Neumoran u svojem nastojanju da pokrene
ovu transformaciju, Brian nas prisiljava da se
suprotstavimo opresivnim ideologijama koje nosimo
u sebi te da otkrijemo njihove veze s nepravdom koja
prožima sve sfere našeg postojanja. Brian vjeruje da
je svakome od nas dana sposobnost da izvuče ove
neizbježne zaključke.
Nije bitno da li ste anarhist koji
prilazi veganstvu, vegan koji prilazi anarhizmu ili
nijedno od te dvije opcije. Sve što je potrebno je volja
da se zasuknu rukavi, “naoštri oružje” i krene sa
radom kako bi se s konkretnim naporom dovelo u
pitanje društvenu kratkovidnost u doživljaju onog
što čini pravedno društvo.
-Joseph M. Smith November (Studeni), 1995
onoga što se suprotstavlja našem oslobođenju. Vegan
sam jer suosjećam sa životinjama, smatram ih živim
bićima koja posjeduju vrijednost koja nije drukčija
od ljudske. Anarhist sam jer na isti način suosjećam i
s ljudima jer odbijam pomiriti se sa
kompromitiranim perspektivama, polovičnim
strategijama i unaprijed prodanim ciljevima. Kao
radikalu, moj pristup oslobođenju životinja i ljudi je
beskompromisan: apsolutna sloboda za sve ili…! U
ovom eseju želim pokazati kako svaki pristup koji
nastoji iznjedriti socijalnu promjenu mora osim
razumijevanja socijalnih odnosa nužno obuhvatiti i
odnos između ljudi i prirode, što naravno uključuje i
ne-ljudske životinje. Također, nadam se da ću
pokazati zašto niti jedan pristup koji stremi ka
oslobođenju životinja nije ostvariv bez cjelovitog
razumijevanja i uključivanja u revolucionarnu
socijalnu borbu. Svi skupa moramo postati, da tako
kažem, “veganarhisti”.
Što je to socijalna revolucija?
Revolucija je jedna od onih riječi koja za različite
ljude ima različita značenja. Ustvari, moglo bi se s
velikom sigurnošću reći kako ne postoji dvoje ljudi
koji dijele istu ideju o tome što je ustvari revolucija.
Smatram da je upravo to ono što revoluciju čini tako
posebnom. Kada ja govorim o revoluciji govorim o
dramatičnoj socijalnoj transformaciji, ali revolucija u
mom slučaju nije definirana objektivnim
promjenama svijeta oko mene – poput rušenja
države ili kapitalizma. To su za mene samo simptomi.
Sama revolucija se ne može pronaći izvan nas samih.
Ona se u potpunosti nalazi u nama, ona je u
potpunosti osobna. Svaki pojedinac ima vlastitu
perspektivu. Svatko od nas vidi svijet na različit
način. Ipak perspektive većine ljudi konstruirane su
od strane društva u kojem žive. Pogled koji imamo na
svijet i na sebe same kod velike većine ljudi
uvjetovan je institucijama koje upravljaju našim
životima (vlada, obitelj, brak, crkva, korporacije,
škola). Svaka od tih institucija je na kraju generalno
gledajući dio onog što ja nazivam Sistem
(Establishment) - entitet koji postoji isključivo kako bi
očuvao moć relativne manjine. Nabijen strašću elite
koja žudi za sve većim i većim količinama moći
Sistem nužno kroz razne oblike opresije oduzima
energiju ostatku svjetske populacije (vlada ostatkom
svjetske populacije). Sistem upotrebljava
najrazličitije oblike opresije; većina njih je
prepoznata no rijetko ih se uistinu razumije, a još
rijeđe im se suprotstavlja. Kao prvo tu je klasno
uređenje koje služi ekonomskoj opresiji; etatizam –
podvrgavanje ljudi političkoj vlasti; seksizam i
homoseksizam, opresija temeljena na
heteroseksualnoj (muškoj) nadmoći ili patrijarhatu;
te rasizam – termin koji obuhvaća opresivno
ponašanje bazirano na etnocentrizmu. Osim tih
široko poznatih oblika opresije postoji i dobna
diskriminacija (ageism) - dominacija odraslih nad
djecom i mladim ljudima i na kraju opresije koje
proizlaze iz antropocentrizma – specizam i
destrukcija okoliša. Kroz povijest ti su opresivni
elementi bili pokretačka snaga Sistema
te je on uz
pomoć istih povećao i koncentrirao svoju moć. Iz
toga se razvio sistem u kojem su svi oblici opresije
postali međuovisni. Spoj tih različitih opresivnih
snaga poslužio im je kako bi se međusobno
unaprijedili i nadopunili te povećali vlastitu
raznovrsnost i snagu. Sila koja stoji iza institucija
koje upravljaju našim životima te u nama formiraju
Sistemu poželjne osobine ista je ona sila koja stoji iza
rasizma i specizma, seksizma i klasizma itd. Možemo
pretpostaviti kako je u tom slučaju većina nas,
produkata institucija Sistema, socijalno formirana na
način da potičemo i provodimo opresiju kako unutar
sebe tako i u odnosima s drugim ljudima. Revolucija
je proces – a ne događaj – u kojem preispitujemo i
suprotstavljamo se lažnoj mudrosti i sustavu
vrijednosti koji smo usvojili indoktrinacijom.
Revolucija je proces u kojem mijenjamo oblike
ponašanja koje smo usvojili i naučili. Mi smo sami
sebi najveći neprijatelji – uništiti elemente opresije u
vlastitim glavama moći će se nazvati revolucijom, a
promatranje raspadanja njihovih konstrukata na
ulici biti će tek (radostan!) znak ujedinjenog i
nesputanog revolta. Socijalna revolucija je kolekcija
mnoštva osobnih unutrašnjih procesa i promjena.
Radikalna socijalna promjena objektivnih uvjeta u
kojima živimo može doći samo kao rezultat takvih
unutrašnjih (osobnih) revolucija.
Radikalno veganstvo
Radikalizam i veganstvo su riječi čije se značenje
također često pogrešno interpretira. Kooptirajući te
termine kratkovidni i egocentrični liberali lišili su ih
one originalne snage. Ponovno, bez proglašavanja
monopola na “istinite” definicije, pokušat ću ponuditi
osobnu interpretaciju tih termina. Radikalizam i
ekstremizam, usprkos popularnom vjerovanju, uopće
