Page 

1

 of 

59

POJAM EKONOMIJE

Ekonomija   je   nauka   koja   se   bavi   pročavanjem   ljudskih   aktivnosti   usmjerenih   na   korištenje 
ograničenih   resursa   za   zadovoljavanje   potencijalno   neograničenih   želja,   uz   društvena 
ograničenja.Osnovna pitanja kojima se ekonomija bavi su:

1. Šta i u kom obimu proizvoditi?
2. Kako proizvoditi pojedine robe?
3. Za koga proizvoditi?
4. Ko i na koji način donosi ekonomske odluke?

Ekonomija se generalno može podjeliti na:

1. Ekonomsku teoriju i ekonomsku politiku
2. Pozitivnu i normativnu ekonomiju
3. Mikroekonomiju i makroekonomiju

Ekonomska teorija proučava zakonitosti i principe (npr. proučava kakve će posljedice na tržištu 
izazvati uvođenje poreza)
Ekonomska   politika   proučava   konkretne   aktivnosti   u   društvenim   uslovima   (najvažnije 
ekonomske politike su fiskalna   i monetarna politika). Osnovni ciljevi ekonomske politike su: 
stabilnost cijena, puna zaposlenost i ekonomski rast. 
Pozitivna ekonomija proučava uzročno-posljedične veze bez davanja vrijednosnog suda (primjer 
izjave koja pripada pozitivnoj ekonomiji  

“Ako dođe do smanjenja cijene proizvoda X, količina 

tražnje za tim proizvodom će porasti” 

Normativna   ekonomija   proučava   uzročno-posljedične   veze   uz   davanje   vrijednosnog   suda 
(primjer izjave koja pripada normativnoj ekonomiji:” 

Ako dođe do smanjenja cijene proizvoda X, 

količina tražnje za tim proizvodom će porasti što je dobro jer će to izazvati povećanje ukupnog 
prihoda”

Mikroekonomija   pročava   ekonomsko   ponašanje   preduzeća   i   domaćinstava   (npr.   bavi   se 
određivanjem optimalnog nivoa proizvodnje)
Makroekonomija   proučava   kretanje   ekonomskih   varijabli   na   nivou   države   (npr.   Inflacija, 
nezaposlenost i sl)
Osnovne funkcije tržišta su:

Prenos informacija

Razvijanje inicijative (motivacija)

Distribucija dohotka

Osnovne tržišne strukture su:

Monopol (jedan proizvođač više kupaca) - Elektroprivreda.

Monopson (jedan kupac više proizvođača) – Mljekara

Oligopol (mali broj proizvođača sa identičnim ili sličnim proizvodom) – Pekare u malom 
gradu

Kartel (karakteristike i monopola i oligopola) – OPEC

Savršena konkurencija (teorijska tržišna struktura)

Ekonomski   model   je   apstrakcija   na   kojoj   se   zasniva   ekonomska   teorija.  Tri   osnovne 
komponente ekonomskog modela su:

Varijable: zavisne i nezavisne

Parametri

Page 

2

 of 

59

Pretpostavke ponašanja

Osnovni ekonomski koncepti su:

1) Efikasnost
2) Oportunitetni troškovi
3) Marginalna analiza
4) Preduzetništvo
5) Transakcioni troškovi

EFIKASNOST

Efikasnost   u   opštem   smislu   podrazumjeva   ekonomsku   aktivnost   na   realizaciji   unaprijed 
određenog cilja, uz minimum troškova napora i gubitaka. Proizvodnja je efikasna ako i samo ako 
uz date resurse i tehnologiju nije moguće povećati proizvodnju jedne robe bez smanjenja jedne 
druge robe.  Granice ekonomske aktivnosti privrednih društava i države možemo prikazati uz 
pomoć   krive   proizvodnih   mogućnosti   (KPM)   koja   je   određena   raspoloživim   sredstvima   i 
tehnologiom.   KPM   je   kriva   linija   zbog   nehomogenosti  resursa  Makroekonomska   efikasnost 
postoji ako i samo ako, uz date resurse i tehnologiju nije moguće povećati blagostanje jednog 
pojedinca   bez   smanjenja   blagostanja   najmanje   jedne   druge   osobe.  Granice   ekonomske 
aktivnosti pojedinaca/domaćinstava određene su budžetom i vremenom. Kriva proizvodnim 
mogućnosti pomaže nam da shvatimo šta je:
 moguća i nemoguća    
efikasna i neefikasna proizvodnja.
Zamislimo da se bavimo proizvodnjom samo dva proizvoda: stolice i stolovi. Grafikon br 1. 
pokazuje našu KPP. Ako ne proizvodimo stolice možemo proizvesti 4,2 hiljade stolova a ako 
proizvodimo 4,8 hiljada stolica nećemo proizvoditi stolove.
Grafikon br 1

Kombinacija   proizvodnje   koja   se   nalazi   ispod   ili   na   KPM   je   moguća   dok   je   kombinacija 
proizvodnje naša dva proizvoda koja se nalazi iznad KPM nemoguća.
Grafikon 2 Moguća i nemoguća proizvodnja

background image

Page 

4

 of 

59

OPORTUNITETNI TROŠKOVI

Oportunitetni   trošak   predstavlja   trošak   jedne   aktivnosti   mjeren   izgubljenom   vrijednošću 
najbolje alternativne aktivnosti koju smo, korištenjem istih resursa, mogli a nismo obavili. Svaka 
aktivnost   koju   obavljamo   predstavlja   oportunitetni   trošak   -   kada   čitate   ovaj   tekst   Vaš 
oportunitetni   trošak   je   propuštena   mogućnost   da   vrijeme   provedete   odmarajući   se,   kada 
potrošite 50 KM na kupovinu garderobe oportunitetni trošak je propuštena mogućnost da 
kupite nešto drugo...

Primjer:

                 Pretpostavimo da smo 15.000 KM uložili u proizvodnju gljiva i kroz 3 godine 
povratili uloženi iznos i zaradili 8.000. Koliko iznosi oportunitetni trošak proizvodnje 
gljiva   ako   se   zna   da   smo   ulaganjem   u   proizvodnju   malina   mogli   povratiti   uložena 
sredstva i zaraditi dodatnih 12.000?

Rješenje:

Oportunitetni trošak = zarada od malina – zarada od gljiva 

                                = 12.000 – 8.000

                                = 4.000 KM

MARGINALNA ANALIZA

Marginalna   analiza   temelji   se   na   analizi   marginalnih   troškova   i   marginalnih   koristi.  U 
ekonomskom   smislu   primjena   marginalne   analize   znači   donošenje   odluka   o   povećanju   ili 
smanjenju   ekonomske   aktivnosti,   na   osnovu   upoređivanja   potrebnih   dodatnih   resursa   i 
dodatnih efekata koji proizilaze iz upotrebe dodatnih resursa.  Marginalni trošak predstavlja 
trošak   proizvodnje   jedne   dodatne   jedinice   proizvoda.   Marginalna   korisnost   predstavlja 
korisnost koju potrošač ostvari upotrebom jednog dodatnog

Primjer:

Na osnovu podataka u tabeli izračunati  

Page 

5

 of 

59

marginalnu korisnost .

MK1= UK1-UK0

MK2= UK2-UK1

MK3=UK3-UK2

Ukupna korisnost se povećava upotrebom

proizvoda dok se marginalna korisnost

smanjuje

PREDUZETNIŠTVO

Sve ekonomske odluke imaju tri zajednička elementa:

Ekonomski cilj

Alternativne aktivnost

Ograničenje 

Preduzetništvo   predstavlja   donošenje   ekonomskih   odluka   koje   uključuju   istraživanje   i 
iznalaženje dodatnih načina ili inoviranje već poznatih načina  ostvarivanja ekonomskih ciljeva, 
otkrivanje   novih   mogućnosti,   prevazilaženje   ogranićenja   ili   eksperimentisanje   novih   ciljeva. 
Svaka   ekonomska   odluka   sadrži   elemente   preduzetništva.  Profit   predstavlja   nagradu   za 
preuzimanje rizika, poslovne arbitraže i inovacijske aktivnosti koje preduzetnik poduzima

TRANSAKCIONI TROŠKOVI

Transakcioni troškovi predstavljaju različite uslove koji onemogućavaju da tržište svoju funkciju 
obavlja perfektno.
Transakcioni troškovi:

Troškovi sticanja informacija

Troškovi pregovaranja i ugovaranja

Troškovi oporezivanja i regulatorne uloge države 

Troškovi koji proizilaze iz strukture vlasništva na trzistu

  

Teorijska osnova

Neoklasična škola i Austrijska ekonomska škola. Naglasak neoklasičara je na marginalnoj teoriji 
vrijednosti. Stoga po neoklasičarima vrijednost robe ne  određuje količina rada utrošenog u 
proizvodnji   te   robe   već   korisnost  koju   ta   roba   pruža   potrošaču   u   zadovoljavanju   njegovih 
potreba.  Austrijska   škola   se   od   neoklasičara   razlikuje   u   slijedećim   elementima:  radikalni 
subjektivizam, metodološki individualizam,  svrhovitost ljudskog djelovanja,  kauzalno-genetski 
značaj u smislu izučavanja biti, a ne funkcionalnih odnosa, i metodološki esencijalizam.

Carl Menger:

Korisnost kao svojstvo stvari da 

zadovolji ljudske potrebe. Ukoliko je ta korisnost prepoznata 

stvar postaje dobro.

Ekonomska i neekonomska dobra

background image

Page 

7

 of 

59

Kriva D je  funkciju tražnje 

TRAŽNJA

Promjena  količine tražnje dešava se uslijed promjene cijene (uz druge nepromjenjene uslove) i 
predstavlja se kretanjem uzduž date funkcije tražnje.

Želiš da pročitaš svih 59 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti